'Grad koji nikad ne spava je u trenutku postao zona sumraka'

I dok su Britanci hladno ignorirali dolazak kuge 21. stoljeća na svoj izolirani otok, a više pažnje usmjeravali na Meghan i Harryja i tzv. probleme kraljevske obitelji, vrag, odnosno Donald Trump, je napokon odnio šalu na ovoj strani Atlantika. No i prije znakovitog proglasa prvog čovjeka Bijele Kuće, vrag je odnio šalu među stanovnicima New Yorka.

Već u prošlu srijedu društvenim se mrežama počela širiti lagana strepnja da bi scenariji koji je pogodio Italiju mogao zadesiti i najveću velesilu, Ameriku, što se automatski prenijelo na ulice i super markete Gotham Cityja a.k.a. New Yorka. Grad  je u nekoliko dana počeo nalikovati na scene iz Batmana u kojima se ljudi otimaju za posljednji toalet papir i konzervu graha i 'svetu vodu', odnosno sredstvo za dezinfekciju ruku, a svemu su posvjedočili kilometarski redovi ispred trgovina.

Ljudi i dalje sjede i ispijaju proljetnu kavu

U mom brooklynškom super marketu imena Valentino, kojega već više od 70 godina “drži” talijanska obitelj (nisu članovi mafije), ne nedostaje ničega, osim naravno toalet papira, i moram priznati da unatoč činjenici da je guverner New Yorka Andrew Cuomo najavio drastičnije mjere koje uključuju zatvaranje svih školskih ustanova, casina, kazališta, muzeja, restorana, barova i teretana te samim time ugasnuo društveni život u metropoli, stanovnici ovoga dijela New Yorka, kojega čine mahom Europljani s balkanskog poluotoka i istočnije, neumorno su još jučer sjedili i ispijali proljetnu kavu uz neizostavni detalj zvani cigareta.

Idilična slika pomalo je nalikovala na Cvjetni trg subotom do podne, osim što su ovdje glavni akteri bili treće životne dobi ispijajući, nadam se ne i posljednju, kavu ove godine. Drugim riječima, neovisno o proglasu, zabranama, uputama ponašanja ili vijestima koje nas danonoćno bombardiraju, poneki pripadnici društvene zajednice odlučili su izignorirati cjelokupnu situaciju. Poput predsjednika Donalda kojemu je Twitter i dalje najveća ljubav, a tiha patnja pitanje hoće li u vremenu možda jedne od najvećih kriza izići kao narodni heroj, ili klaun. Do sada viđeno ukazuje na ono drugo.

U gradu ima 70.000 beskućnika

New York, grad koji nikada ne spava, u samo 24 sata pretvorio se u zonu sumraka i pomalo zastrašujućeg mira. Vlakovi su postali sve prazniji, a ulice čišće, što je u cjelokupnoj situaciji i prednost jer, uz to što je jedan od najfascinantnijih gradova, ujedno je i jedan od najprljavijih.

U gradu s više od 8,4 milijuna ljudi, gotovo 70.000 ljudi su beskućnici. Svake večeri gotovo 4000 njih spava na ulici, a ovih dana ulice koje su postale nesigurne zamijenili su sustavom podzemne željeznice ili u drugim javnim prostorima. Sigurno ne razmišljaju o toalet papiru, a frižider pun namirnica odavno je postao i ostao nedosanjani američki san. Drugo je to lice realnosti o kojoj ovih dana rijetko tko razmišlja dok maršira punih kolica između ispražnjenih trgovačkih polica. Tužno, ali istinito.

Iako bi očekivao, barem ja, nešto više od ove zapadne civilizacije dolaziš do zaključka da ljudi u jednom trenutku od osjećajnih bića, postaju bešćutne životinje s nagonom preživljavanja koji odlučno ignorira ili gazi one slabije od sebe. Po tom pitanju kao niti na Balkana tako i na zapadu, ništa novo, samo još jednom u vremenu kada nespremni dolazimo na moralni test ispočetka padamo kao društvo. Jedina razlika je ta da u današnjem vremenu društvenih mreža i tehnologija još više imamo uvid u ljudsku glupost i gramzivost.

Tko radi, ne boji se gladi osim ukoliko radi u ugostiteljstvu!

Najveći udar korona situacije osjetit će, kako na Jadranu tako i ovdje, sektor ugostiteljstva koji godišnje isplaćuje plaće u vrijednosti 4.7 billiona američkih dolara. No za razliku od turističke sezone koja ja već pokojna u Hrvatskoj, život ovdje će se vratiti vrlo brzo u normalu. Stanovnici New Yorka mahom objeduju vani, rijetko koriste kuhinje, a nakon izolacije pohitat će na ulice kao i onoga dana kada je proglašen službeni završetak Drugog svjetskog rata. Tko zna, možda ćemo svjedočiti i novom baby boomu.

Šalu na stranu, ukoliko restorani ostanu zatvoreni sljedećih nekoliko tjedana dobar dio imigranata koji mahom rade u ovoj djelatnosti mogao bi osjetiti udarac po džepu a samim time i država koja na žalost neće imati koga oporezivati. Jer onaj 1% bogatih se ionako tretira kao velebitska degenija kada je riječ o oporezivanju.

Moram priznati da se ovih dana suosjećam više s poslužiteljima i hostesama, jer iz vlastitog iskustva znam koliko je teško zaraditi taj konobarski “kruh sa sedam kora”, a u slučaju ovakve situacije ostaješ doslovno iz dana u dan bez ikakvog prihoda, dok režije i stanarina kucaju na vrata.

Dozvoljena samo dostava iz restorana

Rad je za sada ograničen za 25.000 gradskih restorana, kojima je trenutačno dozvoljena samo dostava (za one spomenute koji ne znaju razliku između štednjaka i mikrovalne pećnice), a situacija, prema najavama gradonačelnika New Yorka, Billa De Blasija vjerojatno će ostati na snazi mjesecima.

- Hvala Bogu da će neki ljudi i dalje biti zaposleni - rekao je gradonačelnik. Tim riječima bi se trebali voditi i oni za koje je proteklih dana za moje suosjećanje okopnjelo. Riječ je o skupini iritantnih milenijskih individua - influencerima koji prolijevaju suze na društvenim mrežama jer nemaju priliku biti na ulicama i paradirati u proizvodima koji su proizvedeni, gle ironije, u Kini ili nas obavještavati o svojim putovanjima ili nas bombardirati tanjurima pretencioznih restoranskih delicija. Jasna poruka - preživjet ćete, nadam se!

Nisam htio nositi masku. A onda me prijateljica obavijestila da mi ih je već poslala

U moru ljudske sebičnosti koja je došla do izražaja ovih dana, nađe se poneki primjer koji te navede da sav nered, bilo onaj duševni ili pak na trgovačkim policama, zamijeniš pozitivnim pričama i primjerima. Korona nije nešto što me plaši ovih dana za razliku od ljudske gluposti, i niti u jednom trenutku nisam razmišljao o tome da odem kupiti maske i rukavice, koji su must have modni dodatak ovih dana, međutim moja draga prijateljica Niesha Forbes, koja je udaljena od mene 2 i pol sata u američkoj saveznoj državi New Jersey, jučer me kataklizmički nazvala u brizi pitajući me imam li dovoljno zaliha.

Mrtvo hladno sam joj odgovorio da sam u potpunosti OK, i da se pridržavam uputa vezanih za pranje ruku i izbjegavanje okupljanja na javnim mjestima. Na pitanje jesam li se opskrbio zaštitnim maskama, iziritirano sam zakolutao očima, aludirajući na negativan odgovor. U roku sat vremena izvijestila me kako na moju adresu dolazi paket maski, jer želi da ostanem zdrav. Takve stvari i angažman ne očekuješ od Amera ovdje, posebno ne u kriznim situacijama kada su svi ovih dana zabarikadirani u domovima kao medvjedi za vrijeme zimskog sna u strepnji hoće li imati dovoljno hrane i toalet papira. Shvaćaš kako je prijateljstvo uistinu na cijeni, možda čak i većoj nego konzerve graha.

Ostaje vidjeti kako će proteći još jedan izborni “Super Utorak” i hoće li se ova kataklizma odraziti na izbore u demokratskim redovima koji su se sveli na dva kandidata socijalista Bernieja Sandersa i prodavača magle Joea Bidena koji su zagazili u osmo desetljeće života te samim time spadaju u ugroženu društvenu skupinu. Dovoljan dokaz koliko su demokrati nespremni na rušenje Donaldove twitter vladavine. Demokrati diljem New Yorka pak, uz to što strahuju od nedostatka toalet papira, strahuju i od činjenice da će izgubiti oba kandidata od strane corone. S razlogom. No, uvijek mogu pozvati političku heroinu Ivanu Orleansku znanu kao Hillary Clinton.

Bilježim se sa štovanjem iz New Yorka u vremenu corone.