Pomoćnica tajnika NATO-a piše o svojem sudjelovanju u smirivanju tenzija. Sastala se s visokim dužnosnicima, a kaže da su na Majdanu i dalje ostaci uličnih nemira
Grabar Kitarović: Moj dnevnik iz krvlju okupane Ukrajine
Prvo što sam tražila kad sam izašla iz zrakoplova u kijevskoj zračnoj luci bilo je - vodite me na Majdan.
Fotografije poginulih izložene su na ogradi na rubu ulice koja vodi k središnjem trgu. Miris izgorjelih guma i zgrada snažno podsjećaju na tragediju i heroizam Majdana.
Usahlo cvijeće i dogorjele svijeće još su tu u čast poginulima, stapajući se u snažan spomen na izgubljene duše - te snažnu opomenu o izazovima koji još stoje pred Ukrajinom. Ukrajinci s ponosom ističu da ni u doba najvećih prosvjeda nije bilo kriminala, razbijanja izloga ili tuđe imovine, krađa. Prisjetilo me je to opet na Hrvatsku, kad smo u vrijeme najtežih ratnih zbivanja bili jedinstveni i solidarni. Stigavši na Majdan prisjetila sam se i jednog drugog vremena kada su se u Ukrajini počele događati proeuropske promjene započete upravo na tom trgu.
Tu sam jednog hladnog zimskog dana 2005. na tribini povrh trga promatrala inauguraciju predsjednika Juščenka. Ukrajina je odisala optimizmom. Toga sam dana razgovarala i s Julijom Timošenko koja mi je ostavila dojam plahe, povučene osobe, potpuno drukčije od njezina imidža. Gotovo da smo se lakše sporazumijevale na hrvatskom i ukrajinskom.
>>> Više pročitajte u Expressu