Govori se o krađi, poništenju, neustavnosti. A svi se pravimo da je ovo normalna kampanja

"Ima indicija da smo pokradeni u izbornoj noći za pet do šest mandata, ispitat ćemo sve to", žalio se Tomislav Karamarko nakon parlamentarnih izbora 2015. godine.

"Dva puta sam išao na izbore, svaki put je opcija koju sam vodio imala preko 30 posto glasova, prvi put su nas pokrali, drugi put je Plenković dobio za dlaku", kazao je jučer Zoran Milanović.

Dakle, pitanje krađe izbora postala je posve normalna, uobičajena, pa i rutinska optužba izbornih gubitnika. 

Kao po modelu Donalda Trumpa: priznajem samo one izbore na kojima pobjeđujem. 

Što će onda biti na ovim izborima?

Radikalni potezi

Ustavni sud ostavio je otvorenom mogućnost poništavanja parlamentarnih izbora. Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović upozorio je predsjednika Milanovića da "ne može davati izjave i intervjue kao budući kandidat za mandatara za sastavljanje Vlade". Sandra Benčić upozorila je da ne smije biti "radikalnih poteza ili poništavanja izbora nakon objave rezultata". Andrej Plenković uporno naziva Milanovića "kršiteljem Ustava".

A Milanović ne samo da se ponaša kao da je u izbornoj kampanji, već je jučer počeo formirati svoju Vladu, nabrajajući neka imena budućih ministara.

Kao što je, onako ležerno, spomenuo da su ga pokrali na izborima 2015. godine.

Pored svega toga, imamo kampanju za parlamentarne izbore na kojima predsjednik Republike nastupa kao kandidat za premijera, koristi predsjedničku funkciju za kampanju jedne stranke i jedne opcije, nastupa s pozicije nestranačkog i neutralnog predsjednika koji daje mandat pobjedniku, možda onom protiv kojeg je vodio kampanju, kako bi i sam došao u poziciju da bude mandatar za sastavljanje Vlade.

Kakvu to poruku šalje hrvatskim građanima?

Preletači i žetoni

Kao da nije dovoljno ono što se događalo proteklih osam godina u Hrvatskom saboru, gdje su stranke i zastupnici izabrani na jednoj platformi preletavali na drugu stranu i davali potporu opciji protiv koje su se borili i na čijem rušenju su skupljali glasove.

I kao da nije suspektno to da se pravomoćno osuđena politička stranka sada postavlja u ulogu izbornog favorita.

Što bi onda trebali misliti hrvatski birači kad uz ovakve poruke, u ovakvoj atmosferi i uz ovakvu ponudu, izađu na birališta iduću srijedu? Ili ako upravo zbog toga ostanu kod kuće?

Trebali bi glasati za premijerskog kandidata koji to uopće ne smije biti, kojega se ne smije spominjati i za kojeg se uopće ne može glasati.

Trebali bi glasati za stranke ljevice, desnice ili centra, za koje nije sigurno hoće li sutra završiti zajedno u Vladi. 

Trebali bi glasati za stranku koja je već izgubila 30 ministara i pokazala da joj je vlast izuzetno bitna samo radi ostvarenja osobnih i privatnih probitaka.

Protiv HDZ-a

Trebali bi glasati za stranke koje se sada oglašavaju da su protiv HDZ-a, a potekle su iz HDZ-a, dvaput dovele HDZ na vlast ili jedva čekaju sutra preko HDZ-a domoći se vlasti.

Trebali bi glasati za stranke koje se hvale borbom protiv korupcije, a da i same pokazuju sklonost korupciji.

Trebali bi glasati na izborima za koje bi netko sutra mogao govoriti da je na njima pokraden. 

Ili na izborima za koje se tvrdi da bi mogli biti poništeni. Jer su nelegalni i neustavni. A to bi mogla učiniti institucija za koju predsjednik države kaže da ju ne poštuje, kao što ne poštuje njezine odluke.

Sve do potkopava povjerenje građana, demotivira ih, obeshrabruje, širi apatiju, promovira nesigurnost i dobrim dijelom otvara vrata postizbornom kaosu.

Bizarna kampanja

Svjedočimo možda najbizarnijoj kampanji do sada u kojoj vladajuća stranka krstari do pobjede, a najvidljiviji i najaktivniji akter upravo je onaj koji u toj kampanji ne bi smio biti. Predsjednik koji nastupa kao kandidat lijeve stranke, a otvara mogućnost koalicije s desnim strankama. 

Naravno, lako je zamisliti Andreja Plenkovića kako se žali na neustavnost izbora, ako kojim slučajem ne dobije mandat za sastavljanje Vlade. 

Sve to moglo bi odvratiti građane od izlaska na izbore, umjesto da ih motivira na što veću izlaznost, čime se i povećava legitimnost izabrane vlasti.

Nabacivanje teškim optužbama, krađom izbora, kršenjem Ustava, kriminalcima, lopovima i lažljivcima, odbijanjem odluka Ustavnog suda, čini ovu kampanju gadljivom i odbojnom.

Pred izbore koji su možda važniji nego ikada u zadnjih četvrt stoljeća.