'Gledali smo svaki Kiarin udah i treptaj, nadali se i radovali. Ali znali smo da se bliži rastanak'

Još je osjećam uz sebe. Osjećam njezin miris, njezinu toplinu...Teško mi je pojmiti da je nema. Onaj dan, kada je otišla u prvi tren uz svu bol osjetite olakšanje jer se ona više ne muči, ali svaki sat nakon toga sve je teži i teži – priča nam otac Valentino Goršić koji je sa suprugom Matom, mlađom kćeri i Mateinim roditeljima u San Franciscu gdje je zauvijek zaspala njihova Kiara (8). Svih ovih godinu dana Kiarine borbe, koliko smo i komunicirali, Valentino se trudio ostati pribran i koncentriran na trenutak u kojem se nalazio. Nije bilo razgovora u kojem ne bi zahvaljivao svima, baš svim ljudima koji su ih bodrili i pomogli na bilo koji način. Zbog svih njih, uvijek je spremno u javnost iznosio što se događa s Kiarom, ne obazirući se i na neumjesne komentare, kakvih je na žalost bilo, jer je osjećao svojevrsnu obavezu prema ljudima koji su bili uz njegovu obitelj u najtežim trenucima. Zbog toga i sada, kada se raspada u boli za svojom djevojčicom, smogao je snage da podijeli s nama posljednje Kiarine dane za koje smo se svi nadali da će doći godinama, godinama kasnije...

NAJTUŽNIJE VIJESTI IZ AMERIKE Preminula je Kiara Goršić: Nebo je postalo bogatije za jednog anđela, nećemo te zaboraviti

- Prije nešto više od dva tjedna stalo joj je srce na 12 minuta. Taj zastoj je oštetio bubrege, moždane funkcije i ostale organe. Bilo je jasno da Kiara tu bitku ne može dobiti – priča Valentino. On i supruga Matea zadnjih mjeseci uglavnom su samo s obitelji dijelili detalje zdravstvenoga stanja malene. U tišini, daleko od javnosti, nakon tog zastoja srca, u San Francisco su stigli djedovi, bake, tete...da se pozdrave od plavog anđelka iako, dok god joj je srce tuklo, tinjala je mala nada da će otvoriti oči barem na još jedan dan.

Tata Valentino otvoreno je iznosi dojmove o svemu, trezveno, znajući da za tu vrstu bolesti još nema lijeka, ali odmah je po saznanju dijagnoze prije godinu dana rekao da će on i supruga napraviti apsolutno sve što je u njihovoj moći da Kiara poživi što dulje može i koliko može kvalitetan život u nadi da će medicina iznjedriti čudo.

Kiara je na eksperimentalno liječenje u San Francisco otputovala pred Božić 2021. Bili su to za Goršiće dani prepuni emocija u kojima su se vrtoglavo miješali strah i nada. I dosta, jedno čudo se počelo rađati. Tumor se rapidno bio smanjio i činilo se da je Kiara dobila jedinstvenu priliku za nastavak svog dječjeg života punog snova. No ova bolest je podmukla. Iako doista postoje slučajevi, o čemu su nam svjedočili liječnici, gdje djeca neobjašnjivo žive i s takvim tumorima kao da su zdrava, tijelo popušta na razne načine. Ključni trenutak u Kiarinom liječenju je bila operacija hidrocefalusa. Riječ je o stanju u kojem dolazi do povišenog tlaka cerebrospinalne tekućine (likvora) unutar sustava mozgovnih komora, što uzrokuje njihovo proširenje. Nakon te operacije Kiara je polako odlazila. Uslijedio je i zastoj srca, koji je opisao tata Valentino, a nakon kojeg se ne bi izvukao ni čovjek koji ne boluje od zloćudnog tumora.

- Gledali smo svaki njen udah i treptaj. Radovali se kada bi na trenutak otvorila oči ili pomaknula ručicu. Djelovala je zarobljeno u vlastitom tijelu. Teško je gledati vlastito dijete u takvoj borbi. Bilo nam je jasno iz dana u dan da više nema spasa. Na kraju su liječnici ugasili aparate... - priča nam Valentino. Kiara je doista imala maksimalan tretman, iako Valentino priznaje da jednu stvar zamjera američkoj bolnici i liječnicima.

- Nisu nam rekli sve rizike posljednje operacije već su konstatirali da je to najbolje za Kiaru i da joj od toga može biti samo bolje. Mi smo znali koliko nam je dijete bolesno i da tu nema lijeka, ali boli me što su zadnje moje riječi, koje sam svojem djetetu u prisebnom stanju, bile zapravo bile laž, a da to nisam znao. S time ću morati živjeti do kraja života – kaže nam Valentino.

Teško je ikome pojmiti kako roditelji smognu snage da u svoj toj boli još moraju organizirati prijevoz djeteta preko oceana do rodnog grada u kojem će počivati.

UGASILI SU APARATE 25. SRPNJA Emotivno pismo oca preminule Kiare: 'U njeno ime, molim vas, pokušajmo svi biti bolji ljudi...'

- Nema druge, morate. U svom ovom užasu eto postoje tvrtke koje se time bave i ljudi koji vas upute pa su tako i nas. Uglavnom ne možete preminulu osobu prevoziti bilo kojim letom. Zbog toga ćemo još dva tjedna ostati u Americi jer Kiaru sigurno nećemo ovdje ostaviti samu. Kako smo došli, tako ćemo se i vratiti svi zajedno kući, samo eto ona ovoga puta neće sjediti kraj nas...- kaže nam Valentino. Otkriva nam da će jedino Kiarin tumor ostati u Americi.

- Odlučili smo da tumor izvade i da ostane na njihovom institutu ne bi li im pomogao u istraživanjima i možda sutra zahvaljujući novim otkrićima spasili dugu djecu. Osim toga odlučili smo da ne želimo da taj monstrum niti jednog trenutka više bude s našom kćeri – kaže nam Valentino koji je jučer napisao pismo za sve ljude koji su bili uz njih i objavio ga na Facebooku:

"Dragi naši svi, Kiaristi naši, prijatelji i rodbino, svi vi koji ste bili uz nas u vašim mislima dok smo mi provodili najteže trenutke naših života... teško je naći prave riječi... ova borba je bila nemilosrdna, neprijatelj je bio jak, ali vjerujte i naša/vaša Kiara je bila dostojan suparnik, borila se je do svoje zadnje sekunde. Sada kada vidimo ovakav završetak rekli bi da smo mi izgubili rat, ja bi rekao da je ovo samo bila bitka, rat se nastavlja do onoga dana dok se ne nađe lijek koji neće uzeti više niti jedan život na ovako okrutan i surov način. Nama kao roditeljima teško je zamisliti, da ova naša sudbina danas, sutra i svakog novoga dana čeka neku novu obitelj... teško je riječima opisati sve ono kroz što smo prošli, ali je još teže zamisliti što je naš mali junak sve podnio na svojim nevinim i nejakim plećima... naša Kiara više nije tu u svom fizičkom obliku, ali ona je i dalje s nama i živjeti će kroz sve nas i u nama i ja čvrsto vjerujem da će naša mala obitelj ponovno biti skupa na nekom boljem mjestu... zašto ovo pišem, pišem samo iz jednog razloga, a to je da ovaj naš 'kraj' ne bi obeshrabrio nikoga tko se trenutačno bori, kao ni onoga koga ova sudbina u budućnosti čeka... budite jaki i neka vas samo srce vodi, i znajte nećete pogriješiti.

A u Kiarino ime vas molim pokušajmo biti svakim danim bolji ljudi jer ne znamo što nam sutra nosi, to je ono kako je ona živjeli svaki svoj dan proveden na ovoj okrutnoj planeti i u konačnici spojila ne spojivo, pomaknula granice i napravila nemoguće te svojim životom platila korak unaprijed u borbi protiv ovog DIPG monstruma. Hvala vam svima na riječima podrške, porukama, pozivima i svim vašim posvetama, molitvama, hvala vam na svemu do sada i od sada. Mi našu/vašu malu dovodimo u njen Šibenik kojega je neizmjerno voljela, i njen Šibenik je njoj pokazao koliko on nju voli i znam da će onda tek biti sretna i potpuno ispunjena. Tu smo za sve vas. Volimo vas kao što vas je i Kiara voljela!"

A Kiara je voljela crtati i ručati kod 'Batka', voljela je svoje plišance, sekicu, bake, djedove, svog hrčka, voljela je učiti iako nije klasično polazila školu nego joj je u Šibeniku dolazila učiteljica, obožavala je svoje roditelje i bila je voljeno dijete. Otišla je gdje ćemo i svi jednoga dana, samo ona je otišla prerano...