'Gledala sam, odlaziš u smrt': Pismom rasplakala Osječane

Već nekoliko dana Osječani na društvenim mrežama čitaju potresno ljubavno pismo koje je nepoznata žena ostavila na vratima kapelice Kamenitom križu u Osijeku sagrađene prije dva stoljeća u spomen ljubavnicima.

Pismo je posvetila svom voljenom, nestalom u Domovinskom ratu. Lijepim rukopisom pisani retci, na šest stranica, K. V. je vratila sjećanja na vrijeme od prije 40 godina, kada je prvi put, kod te kapelice, srela svog neprežaljenog i nestalog. Oboje su tada bili djeca. To je bio početak narednih zajednički provedenih nježnih godina.

- Pronašao si me kako plačem izgrebenih koljena ispred naše kapelice na križanju Vukovarske i Trpimirove ulice (pardon, ti je znaš kao Klajnove). Obrisao si mi suze svojim rukavom i pružio mi ruku bez da smo izmijenili i jedne riječi, osim besmislice - piše K. V. opisujući ga kao dječaka i mladića koji je volio priče o starom Osijeku, o ratnicima, Turcima, kraljevima i oslobodiocima.

Prisjetila se priče koju joj je o kapelici Kamenitog križa ispričao voljeni, o mladom siromašnom postolarevom sinu koji se zaljubio u kći bogatog osječkog gospodara pa je spletom nesretnih okolnosti ubijen pred njenim očima jer nije htio odati da su tajno ljubovali i tako svoju odabranicu izvrći ruglu. Kako bi mu iskazao čast, otac mlade djevojke postolarevom je sinu dao izgraditi kapelicu koja je tako postala spomenik nesretnim ljubavima. Kapelica je tako obilježila i nesretnu ljubav Osječanke K. V.

- Kao i ja, i ona, kćer bogatog osječkog gospodara, gledala kako joj dragi odlazi u sigurnu smrt - napisala je u pismu žena koja kaže kako svih ovih proteklih godina ne prođe niti dan da se ne sjeti svoje ljubavi, svega što je moglo biti, a nije.

- Došao je rat. Žestoka neman koja je gutala sva sjećanja i radost koju smo osjećali. Te si godine zakoračio u 23. ljeto svog kratkog života i kao da sam znala što nam slijedi dok sam se stiskala uz tebe u onom mračnom skloništu iz kojega smo gledali kako tenk gazi malog Fiću. Kad si mi došao odjeven u uniformu i ošišan na kratko sami pogled na tog nepoznatog muškarca koji je do jučer bio golobradi dječak me je shrvao.

Rekao si da nemam što brinuti, da ćeš se vratiti prije nego što primijetim da te nema. Budalo! Ne postoji trenutak u kojem ne bih primijetila da te nema. I dok sam te gledala kako odlaziš, borila sam se protiv misli kako je to kraj - kaže K. V. u pismu dodajući kako je ona postala žena i majka, a on je zauvijek ostao vedri i nasmiješeni dječak koji ju je očarao. Prije nego je zauvijek otišao, on je K. V. ostavio poruku kod Zavjetne kapelice i rekao joj da ode po nju kada se sve završi. Do danas je nije otvorila.

- Zato ću sada ja otići ostaviti poruku tebi i svima koji će je možda pročitati. Neka čvrsto zagrle onog bliskog sebi jer nikada ne znaš kada je kraj”.