Nisu uspjeli: Stjepan kaže kako su on i njegov suprug htjeli udomiti curicu koju je otac tukao. I dok je otac završio u zatvoru, nju i seku poslali su u dom za nezbrinutu djecu...
'Gay smo i htjeli smo udomiti djevojčicu, ali nisu nam dali...'
Sve nas je to emotivno slomilo i dokazalo da Hrvatska nije zdrava okolina za odgoj djece i brigu o njima, rekao je Stjepan Pavlek Posavec (39) iz Zagreba.
On i suprug Ivan lani su se javili nadležnom Centru za socijalnu skrb u Zagrebu kako bi postali udomitelji. O djeci su dugo razmišljali i obojica žele biti roditelji, a to je za njih bila prilika i da nekome pomognu. Udomitelj je samo jedan član obitelji, a ostali potpisuju suglasnost. Udomljenje je privremeno zbrinjavanje djeteta, a posvojenje je trajno.
Ravnateljica nije potpisala
- Na početku postupka, prije nego što smo prošli edukaciju, iz stručne službe centra za socijalnu skrb rekli su nam da su, jer im se prvi put javio istospolni par, provjerili zakon i nikakve zapreke nema da ja postanem udomitelj - prepričava Stjepan i dodaje da su ih socijalne radnice dočekale s oduševljenjem.
Sve nas je to emotivno slomilo i dokazalo da Hrvatska nije zdrava okolina za odgoj djece i brigu o njima
- Visoko smo obrazovani, situirani s dobrim primanjima i spremni djetetu pružiti bezgraničnu ljubav. Prošli smo edukaciju i tad im je na hitno udomljavanje stiglo šestero djece. Među njima su se isticale sestre tamnije puti. Mlađa je imala godinu i pol te je bila nepokretna uz niz dijagnoza, a starija trogodišnjakinja imala je lakše ozljede jer ih je otac tukao. Zato je i završio u zatvoru. Rekli su nam da prvu djevojčicu neće udomljavati jer je za institucionalnu skrb, a drugu će teže udomiti jer je tamnije puti. Ljudi navodno zaziru od djece koja su druge boje kože. Odgovorili smo im da smo mi spremni prihvatiti tu curicu - priča Stjepan.
Socijalni radnici su se oduševili i započeli s procedurom, a Ivan i Stjepan su nestrpljivo očekivali poziv da se dođu upoznati s djevojčicom.
- Rekli su nam da se samo još čeka potpis ravnateljice kako bih dobio licencu. No ona je odlučila da neće potpisati ništa. Iz pravne službe su nam poslali objašnjenje da istospolni par ne može udomiti dijete. To nije u skladu s aktualnim zakonom u kojemu se ne spominju obiteljske prilike ni bračno stanje. Udomitelj je pojedinac, a članovi njegove obitelji potpisuju suglasnost. Dodatno, od ostalih uvjeta traže da budući udomitelj ima najmanje osnovnu školu, zasebnu sobicu za dijete i minimalnu plaću. Ništa ne piše o seksualnoj orijentaciji udomitelja - rezignirano prepričava Stjepan. Nije pisao žalbu niti je išao na sud. Odustao je.
Teške obiteljske situacije
- Ovo nije moja bitka. U sustavu socijalne skrbi postoje brojni socijalni radnici koji su itekako svjesni u kakvim uvjetima žive djeca za udomljenje. To su često djeca s teškim fizičkim, psihičkim i emocionalnim oštećenjima. U fokusu cijele ove javne rasprave oko Zakona o udomiteljstvu uopće nije dobrobit djeteta, nego je riječ o svjetonazorskom pitanju. Kad se toliko busaju u prsa svojim ispravnim stavovima, zašto najglasniji protivnici nisu udomili pokoje dijete? Jesu li svjesni da je riječ o djeci koja dolaze iz teških životnih situacija u kojima su trpjela zlostavljanje i zanemarivanje? Dolaze iz nefunkcionalnih obitelji, a ti isti roditelji koji nisu o njima bili sposobni brinuti mogu vam doći bilo kad doma na vrata kako bi ih posjetili. Dio tih ljudi su alkoholičari, narkomani, bivši zatvorenici, nasilnici... - opisuje Stjepan.
U sustavu je, piše na stranicama Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, oko 800 djece koja još čekaju na udomljenje. U više od 2900 obitelji ukupno je smješteno 2151 dijete.
- Suprug i ja ćemo na kraju otići van. Ondje imamo brojne mogućnosti - od surogat majčinstva do posvojenja. Sigurni smo da ćemo biti sretni i dobri roditelji te da će naša obitelj biti potpuna. U ovom društvu unazad 15 godina nešto se promijenilo. Nekad je šačica redikula organizirala referendum o braku i većina je posprdno gledala te pokušaje. Danas su oni većina. Društva tonu u mrak.
Ipak bježe u inozemstvo
Na tom su putu Iran i Turska, pa ni Hrvatska nije anomalija - uvjeren je Stjepan. On i suprug, nakon 14 godina veze, vjenčali su se ove godine u Engleskoj kako bi i međunarodno bili bračni par. U praktičnom smislu to znači da ako dobije posao u, primjerice, SAD-u, za bračnog druga može tražiti vizu. Hrvatsko zakonodavstvo prepoznaje samo životno partnerstvo koje u Americi ne postoji pa od njega ni nema koristi. Stjepan je direktor informatičke tvrtke, a Ivan je sous chef, kuhar u hotelu.
Iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku poslali su općeniti odgovor o udomiteljstvu, ali nisu odgovorili na upit o ovom slučaju. Iz Centra za socijalnu skrb Zagreb kažu da su im se u zadnje tri godine sa zahtjevom za udomiteljstvo obratila dva istospolna para. Konkretan slučaj nisu htjeli komentirati. Prijepori oko prijedloga novog Zakona o udomiteljstvu ne jenjavaju.
Čelnik Mosta Božo Petrov rekao je da udomljavanje djece ne bi dopustio homoseksualcima.
Ministrica Murganić poručila je u utorak kako je novi zakon dobar i na dobrobit djece, a premijer Plenković je potvrdio da stoji pri tom stavu. Nakon koalicijskog sastanka u Vladi u srijedu, Ivan Vrdoljak (HNS) izvijestio je da HNS ostaje kod amandmana na zakon o udomiteljstvu kojim bi i istospolnim parovima omogućio udomljavanje.
- Ako se amandman ne prihvati, nećemo glasati za zakon. Kolega Milorad Batinić jasno je rekao da ćemo biti suzdržani. I onda ide preispitivanje ustavnosti tog članka - najavio je Vrdoljak.
Iako se u Banskim dvorima zadržao dulje od ostalih partnera, šef HNS-a tvrdi da nema prijepora između HNS-a i HDZ-a.