Denis Pucko i Nikica Đamonja završili su svoju misiju. Hodali su od Zagreba do Rijeke, u prosjeku 12 sati dnevno. Prevaljivali su 30 km na dan, a stigli su s majicama slonića, Janove najdraže igračke
FOTO Ovi mladići su za bolesnog dječaka Jana (7) čak šest dana hodali od Zagreba do Rijeke!
Bilo je zahtjevno. Pripreme su trajale dugo, detaljno smo isplanirali put kretanja, a nailazili smo na prepreke jer su neke staze stvarno bile loše označene. Danima unaprijed zakopavali smo hranu na određenim punktovima jer je nije bilo moguće nositi s naših 80-ak kg težine uz 15 kg teških ruksaka. No imajući krajnji cilj u vidu, pomoći jednom predivnom malom dečku, ništa nam nije bilo teško. Pogotovo jer smo imali podršku svih dobrih ljudi na koje smo putem naišli. Nismo se uspjeli ni posvađat - kažu nam Denis Pucko i Nikica Đamonja. Ovi vedri i nasmijani dečki završili su svoju misiju.
U “Šest dana za Jana” propješačili su oko 185 km, od Zagreba do Rijeke, uglavnom preko planinarskih staza, od 0 do 561 metara nadmorske visine, polako, po 30-ak km na dan, u prosjeku oko 12 sati pješačenja dnevno. Zahvalni su i poslodavcima koji su im izašli u susret, a ponajviše obitelji koja ih je strpljivo čekala da se vrate kućama nakon tjedan dana izbivanja.
Ovo je kažu, drugi put da hodaju za malog Jana. Prvi put propješačili su 80-ak km od Podsuseda, kroz cijelu Medvednicu do Gornje Bistre gdje je dječačić rođen. To je, kažu, njihov skroman način da skrenu pažnju na dječaka, koji unatoč svim nedaćama koje prolazi ne skida osmjeh s lica.
- Svatko može pomoći na svoj način. Ovo je naš način, da pružimo podršku njemu i njegovim požrtvovnim roditeljima koji se bore kako znaju i umiju da mu pruže bolji život, da znaju da nisu sami i da ima ljudi koji suosjećaju - kažu skromni dečki koji nisu skloni medijskom eksponiranju. No mediji su za njih ipak saznali te se pridružili humanom cilju pokretanja jedne plemenite humanitarne akcije.
Umorni, ali sretni nakon 6 napornih dana pješačenja, dva dugogodišnja prijatelja u Rijeku su stigla nasmijanih lica. S majicama koje krasi slika slona, Janove omiljene igračke.
- To je najmanje što možemo učiniti za jedno divno i veselo dijete čiji osmijeh govori više od tisući riječi. Zahvalni smo ljudima koji su nas srdačno dočekivali, mnogi su nas počastili smještajem, hranom, pićem i velikim srcem, bespoštedno odvajajući koliko je tko mogao - kaže dvojac kojima su zečevi, srne, konji i jedan jelen pravili društvo po planinama i šumama koje su kroz vjetar, kišu, ali i užareno sunce zadnjih šest dana prošli.
Njihov plemeniti cilj prikupljanje je financijskih sredstava za stajalicu koja će malom Janu uveliko pomoći u njegovom teškom odrastanju.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Jan Grgec (7) u kolicima je i ne može hodati, ali neizmjerno se veseli životu. Boluje od spastične cerebralne paralize. Rođen tri mjeseca prije termina, a unatoč mnogim poteškoćama s kojima se bori, Jan je nasmijano i vedro dijete.
- Pri porođaju je došlo do jakog krvarenja u mozgu, a posljedica toga je cerebralna paraliza koja je zahvatila i ruke i noge. Tu je još i epilepsija i oštećen vid. Ali nikad se nismo predali. Prognoze su bile da će cijeli život biti na kisiku, a evo, on diše samostalno. Nekad se hranio na sondu, sad jede normalno. Toliko smo toga postigli upornim radom i s neizmjernom ljubavlju za Jana, za život - kaže brižna mama Dorotea, koja uz Jana odgaja dvije kćeri u dobi od 13 i 16 godina. Unatoč svim poteškoćama, Jan je, kaže, sretno dijete.
Roditelji još nekako i uspijevaju pokriti terapiju, no financijski je jako izazovno osigurati sva potrebna pomagala jer ih ne pokriva zdravstveno osiguranje. Jedno od njih je trenutačno stajalica koja bi mu omogućila boravak u vertikalnom položaju što je za ljude s ovom bolešću jako bitno.
Svi koji žele pomoći Janu i njegovoj obitelji mogu to učiniti uplatom na račun:
HR3024020063209461283 JAN GRGEC
opis plaćanja: 6 dana za Jana
Jan je veselo dijete, voli glazbu, šetnje i vožnju autobusom
Jan obožava glazbu, šetnje i vožnju autobusom, a uvijek mu je jako smiješno kad pada kiša. U kolicima je i ne može hodati, ali neizmjerno se veseli životu. Roditelji još nekako i uspijevaju pokriti terapiju, no financijski je jako izazovno osigurati sva potrebna pomagala jer ih ne pokriva zdravstveno osiguranje, U zadnje vrijeme obitelji je posebno teško. Dorotea ima status roditelja-njegovatelja, a suprug je do nedavno radio u inozemstvu, no zbog zdravstvenih problema i pratećih operacija u potrazi je za novim poslom, kojeg bi radio čim ozdravi.