Autori tih maraka su Rudolf Sabljak i Rudolf Valić. Tiskane su u Zagrebu u nakladi od 15.000 serija. U seriji su četiri marke koje imaju alegorički prikaz oslobođenja klečećeg roba koji kida lance
Filatelist Željko Saks: ‘Imam našu prvu poštansku marku’
Poštanske marke skupljam gotovo 60 godina. Danas imam zbirku od gotovo 400 tisuća. Rekao nam je to 67-godišnji Bjelovarčanin Željko Saks.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Strast prema filateliji naslijedio je od oca Romana, koji je bio profesor. Prema svemu sudeći, taj će hobi naslijediti njegov zet. Njegova zbirka je izuzetno vrijedna jer nema krivotvorina. U zbirci su marke tiskane na svim stranama svijeta. Ponosan je na prvu marku na svijetu - Crni peni, tiskanu 1840., a posebno na prve hrvatske poštanske marke izdane 29. studenog 1918. pod nazivom “Rob koji kida lance”. Ta je zbirka izdana mjesec dana nakon što je Hrvatski sabor proglasio odcjepljenje od Austro-Ugarske.
- Autori tih maraka su Rudolf Sabljak i Rudolf Valić. Tiskane su u Zagrebu u nakladi od 15.000 serija. U seriji su četiri marke koje imaju alegorički prikaz oslobođenja klečećeg roba koji kida lance u apoenima od 10, 20, 25 i 45 filira. Postoji jako puno krivotvorenih - rekao nam je Saks pokazujući te rijetke četiri marke. Prema kataloškoj vrijednosti, cijena serije od sve četiri marke kreće se oko 1300 kuna.
Crni Peni, pak, pojašnjava, iako je prva marka, nije rijetka, jer se njezina naklada kroz dotiskavanje “popela“ na 100 milijuna komada. Vrijedi oko 200 eura.
- U početku je dostavu pošiljki plaćao primatelj, a ovisila je o udaljenosti od pošiljatelja. Nakon pojave maraka promet pošiljki samo u prvoj godini povećao se deset puta - pojašnjava Željko, bivši direktor bjelovarske Pošte. Sad vodi privatnu tvrtku “Filatel”, u kojoj se bavi procjenom poštanskih maraka. Nakon 1918. sve je veća pojava maraka, prije svih u zemljama Commonwealtha, najčešće s likom kraljice Elizabete. Potom su počeli izdavati posebne serije za filateliste.
- Vrijednost i značaj marke su dobile na - pogreškama, poput Plavog Mauricijusa. Vrijednost joj je golema jer je pri izradi graver na Mauricijusu zabunom napisao ‘post office’ (poštanski ured) umjesto ‘post paid’ (poštarina plaćena). Tiskana je u 500 primjeraka kao pozivnica za svadbeni bal guvernerove kćeri. Danas u svijetu ima 11 Plavih i 13 Crvenih Mauricijusa. Svaka vrijedi više od milijun dolara. Jednu su prodali na aukciji.
- Najskuplja marka je ona Britanske Gvajane koju dosad nisu prodavali, što ne znači da neće, a cijena će odletjeti u nebo – govori Saks, koji je kao četverogodišnjak s ocem pisma močio u vodi kako bi odlijepili marke