Najbogatiji je HDZ sa skoro 5 milijuna eura na računu, SDP je 'zaradio' oko 900 tisuća eura, ali vuku dug od milijun eura, Možemo! ima oko 500.000 eura. U kampanji će tražiti donacije, ali i puno trošiti...
Evo koliko novca imaju stranke i na što će sve potrošiti: Plaćaju oglase, stratege, botove...
Andrej Plenković najavio je raspuštanje Sabora 22. ožujka, i krenulo je licitiranje datuma parlamentarnih izbora. Premijer kaže da će biti sigurno prije onih za Europski parlament, a točan datum odredit će predsjednik države Zoran Milanović. Za to ima od 30 do 60 dana, što znači da na izbore izlazimo u travnju ili svibnju. A to znači dva mjeseca aktivne predizborne kampanje.
- Velike stranke potroše do maksimuma - 200.000 eura po izbornoj jedinci, dakle do 2 milijuna eura po parlamentarnim izborima. Potroši se nešto sa strane sto se ne evidentira jer se donira kroz rad i volontiranje. Zakonski bi se trebalo sve evidentirati - govori Krešimir Macan koji je kreator brojnih predizbornih kampanja.
S njim se slaže i Maro Alavanja, danas vlasnik PR agencije i profesor na Bernaysu, koji je 2015. godine radio u kampanji 'Hrvatska raste', a kasnije kao posebni savjetnik bivše ministrice Blaženke Divjak.
- Sve ovisi o tome koliko je netko kreativan, male stranke potroše od 10.000 do 100.000 eura, veće puno više od toga. S novcima se zakupljuju reklame, plaćaju dnevnice ljudi na terenu. Kampanja ne funkcionira profesionalno bez novca. Druga opcija je da se ljudi aktiviraju zbog vrijednosti kao što je to bilo u slučaju Možemo! u Zagrebu. Barem trećina novca ide na oglašavanje, to je najskuplji, ali i najisplativiji dio - govori.
U dva mjeseca se kvalitetna kampanja ne može napraviti, pa su zato stranke krenule puno ranije.
- Po mom mišljenju za kvalitetnu kampanju treba bar pola godine. U Velikoj Britaniji se kreće bar godinu dana ranije, a o tome se kreće razmišljati već dvije godine unaprijed. Živimo u doba informacijskog kaosa i ekonomije pažnje, ako želiš da projekti i vrijednosti dođu do građana, za to treba vremena. Ovih dva mjeseca pokazuju da Plenković preuzima inicijativu. Oporba je već mjesecima u pretkampanji, SDP je obišao sve lokalne jedinice. HDZ također, od Rafala, povišenja plaća, dodataka na penzije. To se sve aktivira kad se kreće u kampanju, i to je legitimno. Plenković ide na treći mandat, ljudi znaju na čemu su s njim. S obzirom na ankete, mislim da on jest u debeloj prednosti - objašnjava Alavanja.
Krešo Macan kaže kako nema vremena za gubljenje.
- Tko nije krenuo godinu prije izbora, kasni. Tko sad kreće, neće ništa napraviti, možda dobije one koje sad već ima. Inače, pravilo je za vladajuće da su stalno u kampanji i to bi trebala slijediti oporba - govori.
Koliko novaca imaju stranke?
Za dobru kampanju, treba ljudstvo, organizacija i prije svega - novac. Sve stranke su do 29. veljače morale predati svoja financijska izvješća. Izvještaje dostavljaju unosom u DIP-ov informacijski sustav za nadzor financiranja, a DIP ih objavljuje na svojoj mrežnoj stranici prvog radnog dana od dana unosa u sustav.
Najbogatiji je HDZ, koji u blagajni ima ukupno viška 5.491.724 eura, što je za 1.704.336 eura više nego 2022. godine. U prošloj godini su imali i 4.637.235 eura rashoda. Od toga je malo više od 15.000 eura na kazne, a 725.000 eura su troškovi reprezentacije. 470.000 eura su potrošili na promidžbu i informiranje, 340.000 na najam, 155.000 na intelektualne i osobne usluge. Za plaće su dali 1.74.700 eura. Od donacija su dobili 58.000 eura, od članarina milijun, a iz proračuna su dobili 5.200.000 eura.
SDP u izbornu kampanju kreće s 893.805 eura u blagajni, a u 2023. godini su uprihodili 3.534.300 eura. Prenijeli su i minus od 1.073.105 eura, koji je najvećim dijelom posljedica sudske presude prema kojoj je stranka bila dužna platiti čak 1,33 milijuna eura za izbornu kampanju Milana Bandića iz 2009. godine, kad je bio član SDP-a. Iz proračuna su dobili 2.825.000, a od članarina 220.000 eura. Od iznajmljivanja su uprihodili 120.000 eura, trgovačka društva su im donirala 5.000 eura, a građani 10.000. Prodali su i dio imovine za 238.000 eura.
Domovinski pokret je u ovu godinu ušao s 277.000 eura viška. Uprihodili su 900.000 eura, od čega je 886.000 iz državnog proračuna za saborske zastupnike i lokalne vijećnike. Od članarina su dobili oko 13.000 eura, a od donatora 513. DP-u su rasli i rashodi, sa 607 tisuća u 2022. na 782.000 eura u 2023., od čega se na rashode za 11 radnika odnosi 225 tisuća eura, što je 72 tisuće eura više nego godinu prije. Narasle su i naknade troškova služenih putovanja, sa 3. 200 na gotovo 28 tisuća eura, ali i rashodi za materijal i energiju sa 26 tisuća eura u 2022. na 50 tisuća eura u 2023.
MOŽEMO! je uprihodio 382.939 eura, od čega je 28.200 od članarina i 340.944 iz proračuna zbog saborskih zastupnika i lokalnih vijećnika. Građani su im donirali 13.775 eura. U 2024. godinu ušli sa 507.245 eura na računu zbog viškova iz 2022. godine. Ukupno su imali 267.502 eura rashoda.
MOST je ostvario 700.813 eura prihoda, od čega je 659.095 iz proračuna. Od članarina nisu ništa zaradili, a dobili su 35.690 eura donacija. Potrošili su 725.272 eura, većinom na plaće deset radnika. Na računu su prije imali oko 70.000 eura, pa im je za 2024. godinu ostalo 58.624 eura viška.
Fokus je uprihodio 162.314 eura, ali su potrošili 150.422 eura. To bi im ostavilo višak od 11.892 eura, međutim iz 2022. godine su prenijeli minus od 32.000 eura. Razliku planiraju pokriti zaduživanjem. Rashodi za radnike iznosili su 32.700 eura i bili su veći za oko 5.200 eura u odnosu na 2022. zbog rasta doprinosa zbog povećanja neto plaće predsjednika stranke Davora Nađija i plaće u naravi koja se odnosi na korištenje službenog automobila 24 sata, objašnjava Fokus.
Glas Anke Mrak Taritaš lani je uprihodio 79 tisuća eura. Stranka nije imala donacija, a od članarina i članskih doprinosa dobila je simboličnih 28 eura. Rashodi su joj bili 43 tisuće eura, od čega polovica tj. 21 tisuća eura, za radnike. Značajnu stavku u rashodima čini izdatak zakupnine za stranački prostor u Pasarićevoj ulici u Zagrebu, sa 4. 700 eura u 2022. u prošloj je godini narastao na 11. 800 eura.
HNS je u 2023. uprihodio 223 tisuće eura, no kako su rashodi bili oko 162 tisuće eura, godinu je zaključila s viškom prihoda od oko 61 tisuće eura. Za razliku od drugih stranaka, donatori su HNS-u i lani bili naklonjeni, od njih je dobio 25 tisuća eura. Od članarina i članskih doprinosa stranka je uknjižila čak 40 tisuća eura.
Na što sve troše?
Stranke i nezavisni zastupnici za kampanju moraju imati poseban račun za svake izbore kako bi se svaki cent mogao pratiti. Postoje i ograničenja, pa tako za jednu izbornu jedinicu na parlamentarnim izborima smiju potrošiti maksimalno 199.084,21 eura. Tri su ključna elementa svake kampanje.
- Vrijeme, ljudi i novac - kad potrošite vrijeme koje je besplatno, trebate vise ljudi i na kraju dosta novaca. Tko krene na vrijeme najviše profitira i većina stranaka je krenula. SDP i IDS među prvima, kasnije Most i DP iako su oni u stalno u kampanji i bitci, HDZ je kao vladajući krenuo zadnji jer su na vlasti pa mogu kampanju voditi i s te pozicije. U kampanji se stranke bore za svakog 4. neodlučnog birača koji će izaći, ali ne zna za koga će još glasati. Njima trebaju prići s porukom, uvjeriti ih da će im bolje ako glasaju za njih i u konačnici ih izvući na dan izbora. Za to na nacionalnim izborima trebaju medije - prije svega TV i društvene mreže i digitalne medije - od portala od YouTubea. Uvlačit će nam se sljedeća dva mjeseca u naše pametne telefone na sve moguće načine. Vidljivost je ključna - ako birači znaju za vas veća je šansa da ćete možda dobiti i glas. Ako vas ne vide, kako će glasati za vas? A to je danas izazov jer je pažnja birača fragmentirana na puno kanala i sve trebate pokriti da dođete do ciljane skupine - objašnjava Macan.
Tim za izbore može biti unutarstranački ili pak netko koga stranka angažira kao vanjskog suradnika, a da nema veze sa strankom.
- Strateg postavlja strateški okvir kampanje, poruke , teme itd. Tu su analitičari koji rade istraživanje javnog mijenja, tim za društvene mreže, tim za financije, tim za program. Postoji struktura kampanje - objašnjava Alavanja.
No prvi korak je istraživanje javnog mijenja, odnosno kako 'dišu' birači.
- Prvo morate istražiti što muči birače i oko toga im ponuditi rješenja. Poruke treba pojednostaviti da ih svaki čitatelj 24sata mora razumjeti. Npr. HDZ će nuditi nastavak ekonomske stabilnosti i daljnji rast. Opozicija zemlju bez korupcije, u kojoj će mladi ostajati, a ne odlaziti, zato jer za sve moraš imati stranačku iskaznicu. Potom te poruke moraju putem medija doći do birača - objašnjava Macan i dodaje da u izborima vrijedi pravilo: Konkurencija nikad ne spava: - Naročito s digitalnim medijima - možda netko radi da vi to ne vidite i onda vas odjednom zaskoče s dobrim rezultatom jer su npr. dobili mlade birače na društvenim mrežama. A vi to niste niti vidjeli jer imate starije birače koji još gledaju TV.
Uz ankete koje se rade za medije pa budu objavljene, tu su i ankete koje stranke same naručuju za internu upotrebu.
- Od tu se kreće i završava. Redovita istraživanja su baza svega. Ankete ne predviđaju rezultat nego nam govore kakvi su trendovi u datom trenutku, gleda se zadnjih šest mjeseci do godine dana i uspoređuju rejtinzi. Kod nas je to kretanje trendova relativno stabilno. Jako je važno tko ih radi i kojom metodologijom. Najtočnije su one koje ne žive od toga, jer politika nije najveći dio prihoda PR - ovaca i istraživača. Pro se rade kvalitativna, a tek onda kvantitativna istraživanja. Mi u Hrvatskoj vidimo samo kvantitativna istraživanja, nema dubljih pitanja poput 'Što zaista ljudi misle o premijeru?' Jako je puno faktora koji doprinose nečijoj pobjedi, od pristupa, poruka do momentuma u društvu - objašnjava Alavanja.
Jedan od elemenata je i terenska kampanja.
- Ona je apsolutno najvažniji dio svake kampanje. Mediji i društvene mreže daju vidljivost i pozicioniranje. Birači se uvjeravaju komunikacijom lice u lice. Ako kao premijer ideš po treći mandati, lakše ti je jer ljudi znaju tko si i na čemu su s tobom. Ako si novi kandidat, moraš biti na terenu da bi te ljudi doživjeli i zapamtili. Je li to skup, obilaženje vrata, što god da ti kreativno padne na pamet. Personalni pristup ostavlja najbolji dojam - objašnjava Alavanja.
A tu je i telefonsko kontaktiranje birača.
- Telefonski je super za pokriti velike gradove jer ih je teško prohodati. I ja najradije imam sve birače u imeniku jer tada imam pobjedu u džepu. Zbog GDPR je malo teze doći do brojeva, za to trebate vrijeme - govori Macan.
Najviše posla u kampanji je dan prije izbora i na same izbore.
- Zadnjih tjedan dana kampanje, što si napravio si napravio. Zadnji tjedan kampanje je 'get out and vote' kampanja, odnosno privlačenje vaših birača na birališta. Hodanje po ulicama da se vidi ima li redova na biralištima, na aplikaciji Državnog izbornog povjerenstva se vidi kako je glasao koji kvart pa se onda i tu zna gdje trebaš ići i animirati ljude da izađu na izbore. Postoji puno operativnih stvari, uz pripremanje scenarija poraza i pobjede. U hrvatskoj politici nije nužna toliko ta priprema, kod nas se neke stvari jednostavno dogode. Na primjer, prosvjed na Markovom trgu i momentum kojeg je oporba imala nakon, to je bio kao mali pomak na sceni - govori Alavanja.
Stranački 'bombarderi'
U Ujedinjenom Kraljevstvu, predizborni stožer uključuje i tim ljudi koji je zadužen samo da prati što govore protivnici, a kad ovi u nečemu pogriješe, brzo smisle i odgovor kojeg će u javnost plasirati njihov kandidat. U Hrvatskoj toga još nema, ali postoje članovi stranaka koji izlaze pred kamere u škakljivim situacijama, ili pak kad treba suparnicima zadati udarac. Jedan takav primjer je govor Vladimira Šeksa u kojem je oporbu zbog prosvjeda počastio raznim epitetima poput 'protuhrvatski ološ', 'izdajice', 'gangsteri', 'lopine', 'zmije otrovnice', 'šupljozube mrziteljice' i 'grbavci'.
- Uvijek postoji uloga tzv. bombardera u kampanji. Šeks je to napravio da bi malo skrenuo pozornost na sebe i da bi se obratio desnom krilu HDZ - a i šire. Bombarder je osoba koja u svojim nastupima aktivno vodi konfrontaciju, to su ljudi koji žive na toj političkoj konfrontaciji. Uvijek su žestoki u retorici, u svađi, ali se nitko ne može sjetiti nečeg drugog što su napravili. Uvijek postoji mogućnost da je taj njegov nastup bio neplaniran, puno stvari u hrvatskoj politici je neplanirano, koliko god se činilo drugačije. HDZ ima problem s biračkim tijelom koje je desnije od njih i njih trebaju pridobiti - objašnjava Alavanja.
Botovi i mladi birači
GONG je objavio da su ove godine aktivni i 'botovi' na društvenim mrežama, odnosno lažni Facebook profili koji ostavljaju poruke podrške strankama i političarima ispod članaka ili pak vrijeđaju protivnike. No pitanje je, ako to ne rade volonteri nego zaposleni ljudi, kako ih se plaća bez da se to prikaže na financijskom izvješću i prizna predizborna netransparentnost.
- Može se puno toga raditi, a da se ne evidentira u troškovima, ako nije vidljivo javnosti. Teško je dokazati radove u pozadini, možete tako i sponzorirati ako ne želite da vas se vidi na popisu donatora. Dakle angažirate IT stručnjake i nešto volontera da vam uspostave farmu botova - lažnih računa koji izgledaju kao pravi i koji rade što želite: hvale vas, napadaju protivnike i sve što treba. Virtualna vojska botova, ne ljudi. To je nova bojišnica. Umjetna inteligencija također može upravljati botovima jer oni u biti rade dosadne ponavljajuće poslove i pretvaraju se da su priglupi ili malo pametniji fanovi. Za ljude se koristi sustav koji sve pretvara u igru i volonteri dobivaju zadatke koje ispunjavaju i za to dobivaju brojne nagrade i beneficije - pojašnjava Macan.
Alavanja botovima za sad ne bi davao preveliku težinu:
- Ljudi koji to rade se mogu platiti na početku godine pa onda nisu uopće financijski u kampanji. Može ih platiti i neka treća firma kao sponzorstvo pa nisu na stranačkoj financijskoj listi, a ima i toga da ljudi tako doniraju svoje vrijeme. To se sve da zaobići, pa bi to trebali jače kontrolirati ljudi koji prate financije. Botovi su samo dio mozaika, mogu voditi bitke u komentarima pa tako stvarati dojam ili širiti poruku. Imaju i oni svoju ulogu ali mislim da je to uvijek istih 20.000 ljudi, da to nije stvar koja se priča na kavama, da je to jedan dio odvojen od svakodnevice. Ti botovi će sigurno uvjeriti da glasaju za njihovog kandidata nekoga tko je puno vremena online i tko je angažiran u komentarima. Velika je razlika između količine informacija koju imamo mi koji pratimo stvari svakodnevno i prosječnog birača koji živi neki svoj život.
Kao i svake godine, i ove postoji nova generacija birača, a društvene mreže poput TikToka su način da se do njih dopre. Međutim, ne koriste to svi.
- Čini mi se da te kampanje za mlade svaki puta rade stariji ljudi koji misle da tako mladi komuniciraju. Meni je to strašno. Dobra mi je ova kampanja za europski parlament gdje angažiraju poznate da pozivaju na glasovanje. To je proces od godinu dana, to su dugotrajni procesi. Ako se u tom nekom svijetu ne dogodi samomotivacija koja potiče većinu mladih, činjenica da si otvorio TikTok kao političar ništa ne znači. Najbolje su to napravili na Novom Zelandu, konzervativci su radili igrice koje mladima pokazuju posljedice njihovih politika, na primjer koliko nekome ostane u novčaniku nakon primjene njihove porezne reforme. Društvene mreže su isto dio mozaika i idu u širu sliku toga kako se dobivaju izbori - zaključuje Alavanja.