Obavijesti

News

Komentari 29

'Evo, dečki, prvi put sam se razdvojio od vas i pogode me'

'Evo, dečki, prvi put sam se razdvojio od vas i pogode me'
1

Na današnji dan, 10. kolovoza 1991. godine, hicem iz snajpera ubijen je HRT-ov ratni reporter Gordan Lederer, jedna od prvih i najpoznatijih žrtava srbočetničke agresije na Hrvatsku

Gordan Lederer, HRT-ov ratni reporter, imao je 34 godine kad ga je pokraj Hrvatske Kostajnice pogodio metak srpskog snajpera. Bio je živ kad su hrvatski vojnici došli do njega, ali ga nisu mogli spasiti.

Ubili su ga pokraj Hrvatske Kostajnice, dok je snimao hrvatske branitelje u akciji tijekom srpskih napada na Pounje. Ubijen je na svom radnom mjestu, snimajući istinu o ratnom užasu i agresiji na Hrvatsku.

Ledereru je pohitalo u pomoć 15 suboraca

Dan-dva prije toga s 1. gardijskom brigadom Tigrovi bio je u akciji na Šupljem kamenu. Zadaća Tigrova bila je štititi komunikaciju Hrvatska Dubica - Hrvatska Kostajnica.

- Cijelo vrijeme je bio s nama. Nakon tih dana na Šupljem kamenu imali smo odmor u Hrvatskoj Kostajnici. Gordan je s pripadnicima Gavrana otišao snimati na neki drugi teren i predvečer smo, oko 17 sati, od Damira Tomljanovića Gavrana dobili dojavu da je došlo do pucnjave - prisjetio se svojedobno za 24sata tog tragičnoga kolovoškog dana Miroslav Vrčković, pripadnik 2. bojne, 3. satnije 1. gardijske brigade.

Na vijest da je ranjen, u pomoć Gordanu Ledereru krenulo je 15 suboraca, predvođenih generalom Tomom Medvedom, aktualnim ministrom branitelja.

- Nas šest krenulo je u izvlačenje dok su drugi ostali pokrivati nas. Gordan je bio teško ranjen u ruke, prsa, nogu, imao više rana od gelera i snajperskog metka. Previli smo mu sve rane, razgovarali s njim i govorili mu kako će biti sve OK. Bio je pri svijesti, sjetio se naših trenutaka na Šupljem kamenu i tad nam je rekao: ‘Evo, dečki, prvi put sam se razdvojio od vas i pogodilo me’ - ispričao nam je u razgovoru jednom prilikom časnik 1. gardijske brigade Siniša Turkalj.

General Rašeta nije dao da ga prebace na Rebro

Uz Lederera su bili pripadnici Gavrana Taqi i Paulić. Ranjenog Lederera dio je ekipe u šatorskom krilu prebacio do sanitetskih kola, a Medved i Turkalj su cijelo vrijeme izvlačenja pokrivali jedan drugoga.

General nas je zvao, ali mi smo se oglušili. Morali smo tada ući u Knin, inače srce ne bi izdržalo
General nas je zvao, ali mi smo se oglušili. Morali smo tada ući u Knin, inače srce ne bi izdržalo

- Transportirali bismo ga odmah sanitetom, no problem je bio u tome što učestali četnički napadi tu cestu nisu činili sigurnom. General Medved tražio je od JNA i generala Andrije Rašete da pošalje helikopter i kontrolira četničke napade kako bi se Lederer što brže prebacio na zagrebačko Rebro. No Rašeta nije dao ni helikopter ni garanciju te to što je Lederer preminuo leži isključivo na njemu i JNA - ispričao je Turkalj.

Hrvatska Kostajnica: Obilježavanje 28. obljetnice pogibije ratnog reportera Gordana Lederera

Iako u šoku zbog golemoga gubitka krvi, Gordan je bio pri svijesti. Junački Tigrovi zaustavili su mu krvarenje, sanirali rane, čak i intravenozno dali krv, no operaciju nisu mogli izvesti u sanitetu. Njegovi hrabri i požrtvovni suborci učinili su sve što su mogli.  

Daljnja sanacija ozljeda i operacija zahtijevala je kontrolirane bolničke uvjete i kiruršku ekipu, među kojom je bila i njegova majka Vlasta. Ugledna anesteziologinja kroz 30 godina rada spasila je mnoge živote. Čekala je da spasi život i sinu jedincu.

Nažalost, nije uspjela.

- Kad smo shvatili da neće stići helikopter, oko 21 sat smo ga odlučili odvesti u Zagreb sanitetnim vozilom. Bio sam mu pratnja s policijskim Land Roverom da ga možemo obraniti od eventualnog napada.Vozio sam bez svjetala jer bi četnici uvijek zapucali čim bi vidjeli svjetla na vozilima. Transport je trajao sat i pol, no nisu nam odmah rekli je li još bio živ kad je stigao. Kasnije smo saznali da je preminuo - sa sjetom i tugom u glasu ispričao nam je svojevremeno Željko Herceg, bojnik u mirovini i pripadnik 2. bojne 3 satnije, jedinice za posebne namjene.

Ubojica nikad nije kažnjen

Upravo on je dva dana prije Gordanove pogibije snimio njegove posljednje fotografije koje je, dva dana nakon smrti, predao njegovoj neutješnoj majci.

'To jutro 5. kolovoza suborci su mi čestitali rođendan. Samo smo kratko nazdravili i krenuli'
'To jutro 5. kolovoza suborci su mi čestitali rođendan. Samo smo kratko nazdravili i krenuli'

- Disali smo kao jedan i ništa nam nije bilo teško. U našoj su postrojbi bili ljudi iz svih krajeva Hrvatske, kao i pripadnici svih nacionalnih manjina. Na svaku obljetnicu, na Čukur brdu, ponesu nas jake emocije kad se sjetimo tih dana. I pitamo se: Zašto je nedužni novinar morao poginuti, zašto su mnogi nevini ljudi morali stradati? Jako nas to progoni. Odmak vremena čini svoje, postali smo mekši, emotivniji i svaka nam obljetnica pada sve teže i bolnije - istaknuo je Turkalj.

Ubojica Gordana Lederera, Milan Zorić, nikad nije kažnjen. Iako se pred srpskim kamerama hvalio da je ubio hrvatskog ratnog reportera, nikad u Hrvatskoj nije osuđen. Na njega se primijenio Zakon o oprostu iz 1996. godine.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 29
Mimohod za  žrtve: 'Hodam za djeda, nikad ga nisam upoznao'
POČAST STRADALIMA S OVČARE

Mimohod za žrtve: 'Hodam za djeda, nikad ga nisam upoznao'

Obitelji ubijenih na Ovčari održale su u srijedu 17. mimohod u počast svojim najmilijima
Priča o barjaku i Vodotornju: Mlad i lud, svaki je put mijenjao zastavu. To je izluđivalo četnike
NEVJEROJATNA PRIČA

Priča o barjaku i Vodotornju: Mlad i lud, svaki je put mijenjao zastavu. To je izluđivalo četnike

Ivanika je jedne noći uzeo zastavu i popeo se na vrh. Svaki put kad bi je četnici skinuli granatom, on bi stavio novu. Ne znam ni kako, gore je falilo 20 stepenica, prisjetio se zapovjednik. Kasnije je to nastavio Džalto
'Mislili su da sam mrtav pa su me pokopali. Dok sam se vratio kući, majka mi je umrla od tuge'
SJEĆANJE NA DANE UŽASA

'Mislili su da sam mrtav pa su me pokopali. Dok sam se vratio kući, majka mi je umrla od tuge'

Zoran i Mario bili su maloljetni mladići kada su se odlučili braniti grad. Prošli su strašne strahote i iživljavanja 1991. na području Vukovara