Ena Šarac: Opake dijagnoze nisu joj slomile vedrinu

Stotine ljudi pišu poruke opraštajući se od Osječanke Ene Šarac (26), koja je u subotu preminula u zagrebačkoj bolnici Sestara milosrdnica tri dana nakon operacije glave.

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI: Preminula hrabra Ena Šarac (26)

Pokretanje videa...

01:11

Vijesti | Video: 24sata/pixsell

Njen Facebook profil, na kojem se sve do srijede šalila s prijateljima nakon što se probudila iz operativne narkoze, posljednja je dva dana postao kao knjiga žalosti u koju se upisuju svi oni koji su ovu neobično hrabru, veselu i dobrodušnu djevojku poznavali osobno ili virtualno. Svi su je, naime, upoznali nakon što je sa sedam godina dobila tumor na mozgu, kad je i počela njena cjeloživotna borba. Čak tri operacije na glavi imala je 2003. godine, kad je tumor odstranjen, no 2009. godine on se vratio. Jedina šansa bila joj je skupa operacija u Njemačkoj, najnovija metoda uklanjanja tumora zvana “cyber knife”. No za taj zahvat obitelj nije imala novca.

Ena se prvi put u javnosti pojavila kad je ispričala da zbog operacije prodaje svoj laptop, svoju u to vrijeme jedinu vezu sa svijetom, jer najviše želi da taj tumor već jednom nestane. Svojom izjavom osvojila je srce nacije, Hrvatska se udružila i sakupila novac za liječenje.

Nakon operacije Eni su živci na nogama odumrli od agresivne terapije, a liječnici su rekli da nikad neće prohodati. Nakon 16 mjeseci čudom je prohodala. No, i godinama kasnije uslijedili su brojni problemi, a nesretni tumor nikada nije posve nestao.

- Otišla je naša Enica. Zapravo se samo preselila na bolje mjesto na kojem će naći mir koji toliko zaslužuje. Nama ostaju praznina i neizmjerna tuga. Hvala joj što je bila dio naših života i oplemenila ga svojim nevjerojatnim duhom i optimizmom. Pozdravi nam Noru i budite nam sretne gore dok se ponovo ne sretnemo. Volimo te - napisala je u svom oproštaju od Ene Đana Atanasovska, majka Nore Šitum, također jedne malene heroine koja se dugo borila sa svojom bolešću.

Na stotine iskrenih oproštajnih poruka napisali su ljudi koji je nisu ni sreli, nego preko virtualnog svijeta pratili njenu borbu i neumorni duh borbe.

Enu i Noru povezivala je teška bolest s kojom su se obje borile. Bila je 2013. godina kada je hrvatska javnost u velikoj humanitarnoj akciji sakupljala novac za Eninu operaciju glave u Njemačkoj koja je već bila dogovorena. U isto vrijeme i Nora je trebala novac za hitnu operaciju. Kako nije bilo moguće u kratkom roku sakupiti dovoljno novca za nju, Ena je javnosti poručila “Novac namijenjen meni donirajte Nori. Ja imam još dva tjedna do operacije, a ona ima još samo par dana da ode po život”.

I time je osvojila sva hrvatska srca, postala je Ponos Hrvatske, a nakon toga još u nekoliko navrata pokretala akcije pomoći bolesnoj djeci darujući čak i stvari koje je sama dobila.

Ovu djevojku zarazne vedrine, kao i njene roditelje Biserku i Đuru, život nije mazio. U svojih 26 godina jedva da je uspijevala sakupiti godinu dana da zbog nečega ne završi u bolnici.

- Kada je bila mala, nakon prve operacije glave, djeca su je u školi zlostavljala. Imala je veliki šav na glavi. Dolazila bi iz škole tužna, pokunjena. Pogledam joj glavu, a šav joj pun flipsa. Djeca bi kupila flips, izgazili ga i onda joj to utrljali u šav. Srećom pa nju to nije diralo ali upoznali smo dosta djece koja su se zbog bolesti izolirala, povukla u sebe. Ena ih je obično hrabrila, puno s njima razgovarala. Ena nikada nije imala problem sa svojim stanjima. Ni kad je ostala bez kose, ni kada je završila u kolicima. Na kemoterapiju nije htjela ići bez majice na kojoj piše ‘Na kemoterapiji sam, pa što?! - govorila je mama Biserka ponosno o svojoj kćeri.

- Voljela bih kada bi Ministarstvo obrazovanja uvelo u novi program školske reforme mogućnost da se jednom tjedno u školu, među djecu, dovede jedno teško bolesno dijete, da sva druga djeca vide da su i ta bolesna djeca, normalna. Njih se odbacuje, izbjegava, omalovažava, čak maltretira. Kad sam bila operirana u školi nisam imala od koga posuditi bilježnicu da prepišem gradivo - govorila je tada Ena koja je s tom svrhom pokrenula i svojevrsnu promidžbu koju je promovirala na svom Facebooku noseći majice s porukama da i bolesna djeca imaju pravo na obrazovanje.

Otkako joj je otkriven tumor na mozgu imala je pet kirurških operacija glave, pet sepsi, neoperabilni tumor na kralježnici, akutnu mijeloičnu leukemiju, dijabetes, operaciju noge zbog kojega je bila u invalidskim kolicima, probleme sa bubrezima, hormonima, rastom.. .

Više je puta padala u višednevnu komu ostavljajući liječnike bez odgovora na pitanje što joj je, ali svaki put bi se probudila i u šali pitala “Šta je, jeste se zabrinuli da sam otegnula ove svoje velike papke? E pa nisam, znate da se ja ne predajem tako lako”.

Eninoj mami Biserki, koja je doslovce uvijek bila uz svoju kći, bilo je jasno da ima posebno dijete. Njih dvije imale su jedna drugu i kada god im je bilo teško molile su jedna za drugu. Kada je Ena poželjela susresti se sa Svetim ocem Papom Franjom taj su joj susret u tajnosti omogućili ‘njeni dobri anđeli’ 2014. godine.

- Juuuupiiii! Upravo sam primila najdivniju vijest na svijetu. Papa Franjo primit će mamu i mene i to u svom domu! Ima li sretnije osobe na planetu od mene!? Neeemaaa!! Dragi Bože, čime sam toliki dar zaslužila?! Bože dragi, hvala ti... I neka me samo još netko upita kako mogu biti sretno dijete kad nisam imala ništa u životu osim bolesti! Pa ja imam sve ono najvrjednije što čovjek može poželjeti - rekla je tada Ena grleći mamu i tatu jer oni su bili sve ono što je ta iskrena i jednostavna djevojka željela u životu.

Enu su zbog njenog hrabrog duha podržale i mnoge javne osobe iz estradnog ali i političkog života. S nekima od njih razvila je prijateljstvo za cijeli život.

- Svaki put kada idem u operacijsku salu prvo se prekrižim pa zapjevam stihove pjesme Nine Badrić ‘Dat će nam bog i više od tog, dobro će se dobrim vratiti’. Uvijek sam sigurna da će sve dobro proći i nikada ne brinem. Razmišljam kuda ću ići kad izađem iz bolnice. Kad se probudim iz anestezije zapjevam ‘Opet sam pobijedila’ od Tonyja Cetinskog i osjećam se zahvalno i blagoslovljeno - govorila je Ena, koja je upravo u Toniju našla svog velikog prijatelja.

Na posljednjem našem razgovoru s Enom u njenom domu priznala nam je kako već sedam godina piše svoju knjigu. Nazvala ju je ‘Kroz pakao s osmijehom’.

To su zapravo njeni zapisi, dnevnici koje je vodila tijekom svih dana svog života i perioda liječenja.

- Nikako da ju završim jer još nisam izliječena. Kad je to projekt koji stalno ide - smijući se rekla nam je rekla.

Pisala ju je rukom, na papiru, tako joj se sviđalo. Rekla je kako njena knjiga ima edukativnu poruku – za djecu pacijente, roditelje, doktore.

- Nije dobro ako djeci ne govorite da su bolesni i što im se događa. Za svoj sam tumor saznala kada sam imala 7 godina. Upoznala sam djevojku od 18 godina koja ima tumor na mozgu, a nisu joj to rekli. Teško je to prihvatiti na prvu, ali svi prihvatimo, a tek kad prihvatimo, naučimo se sa time nositi - govorila je Ena dodajući i kako ona nikada o svojoj bolesti nije razmišljala kao o smrtonosnoj.

Imala je beskonačno povjerenje u maminu vjeru. No, ovoga puta vjera nije bila dovoljna. Bolestima izmučeno Enino tijelo odjednom je počelo otkazivati gaseći jedan po jedan organ.

- Srce moje malo još kuca, ali... - napisala nam je mama Biserka u subotu ujutro.

Popodne je Ena umrla.

- Enica, male smo bile, ali iste smo snove u bolnici snile, bolnički krevet i hranu dijelile i nikad se predale. A za naše boli nitko nije znao nije, jer i u bolnici živjeli smo život kao i prije, smijale se i plakale skupa, čak smo i mame dijelile, ja tvoju, ti moju, i svima oko sebe poklanjala ljubav svoju. Otišla si lijepa moja negdje da me čuvaš kao i prije jer, ipak, starija si malo bila i uvijek sam se kraj tebe skrila. Volim te Eni, pazi na sebe i vjerujem da su svi najbolji anđeli oko tebe - napisala je Eni na Facebooku djevojka Lucia Balug koja je sa njom ležala u bolnici dok su obje bile još male.

Od trenutka kad je objavljena vijest da Ena više nije s nama, ne prestaju stizati poruke ljudi koji se od nje opraštaju preko društvenih mreža:

- Anđeo je otišao kući.

Ljubav koju je pružala svojim roditeljima neka ih nosi do konačnog susreta u nebu. Ena je uzor svima nama. Ena je putokaz... Ona je ušla u Raj kojem je oduvijek i pripadala...