Andreja Željković (52) ravnateljica je Osnovne škole u Karlovcu. 11. rujna bila je u zatvorenoj prostoriji s nekoliko ljudi, a netko od njih bio je zaražen da to nije znao. Za par dana zarazila se i ona, a potom i ukućani
Emotivna ispovijest ravnateljice škole koja je preboljela koronu: 'Na prsima sam imala kamion'
Gledam, čitam, slušam i ne mogu vjerovati što su sve ljudi u stanju pisati, misliti i govoriti o onome što ne znaju i nisu iskusili niti proživjeli. Preopasno je šutjeti o tome, osobito nama koji smo kroz taj pakao prošli i ostali živi. Ovo nije viroza, prehlada, gripa, to nije ni blizu tome, započela je na svom Facebook profilu emotivnu objavu Andreja Željković iz Karlovca jer više nije mogla šutke pratiti olako shvaćanje novog virusa koji je zahvatio cijeli svijet.
Svojom podugačkom ispovijesti željela je doprijeti do onih koji i dalje ne vjeruju u ozbiljnost situacije.
Andreja je ravnateljica Osnovne škole Švarča, koja je prije nekoliko tjedana ušla u statistiku zaraženih od korona virusa. Ne samo zaraženih, nego, nažalost, i oboljelih. Ubrzo su se u toj statistici našli suprug, troje djece i svekrva. Svi žive zajedno u kući.
Opisala je do u detalja što su sve prošli. Kontaktirali smo ju, a rečenice tijekom telefonskog razgovora neprekidno je prekidao kašalj. Nikako da prođe iako je pozitivan nalaz dobila 16. rujna. Našla sam u zatvorenom prostoru s osobom koja nije znala da je zaražena.
- Ja sam kontakt zaražene osobe, koja nije znala da je zaražena. U petak 11. rujna sam bila s nekoliko ljudi u zatvorenom prostoru, nismo imali maske, a neki od njih su u ponedjeljak javili da su razvili simptome, prije svega povišenu temperaturu. Ja nisam imala nikakve simptome tada, ali sam u utorak ostala svejedno doma, javila se obiteljskoj liječnici i taj dan se otišla testirati. Tek sam drugi dan dobila temperaturu od 37,3 i počela malo kašljati, kad je došao i pozitivan rezultat testa - priča nam Andreja trudeći se doći do daha od kašlja, iako je prošlo 25 dana od zaraze.
U školi ni s kim nije bila u kontaktu pa se nitko od djelatnika ni djece nije zarazio. U izolaciji više ne mora biti, taj rok je prošao, ali je ona ipak ostala još na bolovanju jer se ne osjeća dobro. Osim kašlja i teže diše te se brzo umara.
U kući se odmah izolirala u sobi, ali očito je već proširivala prethodnih dana zarazu, iako do tad nije imala simptome. U roku od 72 sata oboljelo je još četvero ukućana - suprug, sin, kćer te svekrva. Treća kćer nije imala nikakve simptome do sedmog dana od mamine zaraze.
- Mi smo u kući imali cijelu lepezu simptoma. Djeca su imala slabije simptome, tri dana temperaturu, dok ova kćer koja je razvila simptome tek nakon sedam dana uopće nije imala temperaturu. Ona je samo izgubila okus i miris, pa je počeo i kašalj. Suprug je imao isto blaže simptome, ali tri, četiri dana i noći je imao simptome težeg disanja. Ja sam razvila teže simptome i blaži oblik upale pluća, a temperatura,koja se penjala do 38, mi je pala tek deveti dan, dok je svekrvu najteže pogodilo. Ona je razvila teži oblik bolest i tešku upalu pluća, zbog čega je završila na dva tjedna i u bolnici. Dakle, kod nas šestero je bilo od blažih sve do teških simptoma, opasnih po život - prepričava nam Andreja prisjećajući se kako su joj se simptomi počeli pojačavati nakon dva dana.
- Nakon dva dana temperatura je rasla, kašalj se pojačao, pritisak i bol u prsima i leđima postali su sve jači, glavobolja također. Sve drastično brzo eskalira, jedva sam disala, dah je kratak i plitak, kašalj koji guši. A najgora je bila noć, nema spavanja, pokušavala sam se namjestiti u krevetu uz sve bolove da barem malo lakše dišem, a na prsima mi sjedi kamion, lokomotiva, slon, nešto ogromno i jako teško, dok su u leđima noževi. Doslovno se gušim i pokušavam ne paničariti, dišem polako i kratko u pauzama od kašljanja, malo zaspim, sanjam da ronim i nikako ne mogu izroniti na površinu, pa onda buđenje u znoju, srce lupa, zadihana, opet hvatam zrak i tako u krug. Slijedi proljev, gubitak mirisa, okusa, noćne more, halucinacije, iskrivljene slike, sve se prelijeva, visoki tlak i puls - prisjeća se dodajući kako je tako bilo osam dana i noći.
- Odlazak do kupaone bila je avantura života - govori dodajući kako su se liječili Sumamedom, Pholcodinom i Lekadolom.
Svekrva je osmog dana završila u bolnici.
- 13 dana borbe i neizvjesnosti. Teška upala pluća, primala je intravenozno dupli antibiotik, kortikosteroide, paracetamol, kisik... Temperatura je pala tek nakon deset dana, trinaesti dan otpuštaju je kući i mi smo svi isti tren bolje. Medicinsko osoblje u Općoj bolnici Karlovac je izuzetno, ti ljudi bez iznimke danonoćno i bez predaha brinu o pacijentima, pružaju sve što mogu, od lijekova do tople ljudske riječi i podrške. Vrhunski ljudi i zdravstveni stručnjaci, sestre, kuhari i spremačice - poručuje ova majka troje djece i ravnateljica škole.
Dok su oni svi bili bolesni, u pomoć su im uskakali prijatelji i rodbina.
- Dok treća kćer nije razvila simptome, ona je sve organizirala po kući. A hranu, lijekove i ostale potrepštine su nam donosili prijatelji i rođaci, ostavili bi ih u dvorištu na stolu, a mi bismo im mahali s prozora. I zaista im hvala na tome, divni su - ističe Andreja.
Virus je tu, naglašava, brzo se širi i iznimno je opasan. Andreja ima 50 godina, suprug 52, djeca su u dobi od 21, 24 i 27 godina, a svekrva 74.
Žive zdravim načinom života, nisu imali problema sa zdravljem osim što je mama Andreja nekoliko puta znala dobiti gripu.
- Prije 10 godina sam imala i svinjsku gripu, a nekoliko puta i običnu. Sve je bilo grozno, ali ništa kao ovo. Inače se bavimo sportom,boravimo u prirodi, hranimo se zdravo, vitalni smo, ali sve ovisi tko kakav imunitet ima. Osobno smo poznavali ljude koji su bolovali od korone i preminuli, a toliko mi se ljudi javilo nakon što sam objavila status na Fejsu upravo s pričom gubitka svojih najmilijih. Imali smo neugodnosti zbog zaraze i što sam podijelila javno iskustvo, ali ljudi moraju osvijestiti da za nekog ovo može biti kobno. Ako pomognem samo jednom čovjeku, ja sam sretna - kaže.
- Bolnice su pune, u Fran Mihaljeviću već tjedan dana barem nema mjesta, Dubrava se popunjava... Ljudi, pazite sebe i druge, nosite maske i nosite ih pravilno, preko nosa i brade. Izbjegavajte okupljanja i druženja, ako svatko od nas pazi na to neće biti puno kontakata, a to je jako važno: nemojte biti (ničiji) kontakt. Držite razmak, držite se mjera. Ako imate neke od simptoma ili znate da ste bili u nekom kontaktu s nekim zaraženim, odmah ostanite doma! Nije sramota biti zaražen, nitko to ne želi biti. Osjećaj krivnje može vas otrovati, ali kriv je jedino virus! Možemo ga uništiti za sada jedino odgovornim i poštenim ponašanjem. Ostanite zdravi, čuvajte se. Ako ikome od vas treba pomoć, savjet, iskustvo, razgovor, slobodno se javite, svima ćemo rado pomoći - dodaje Andreja.