Ekskluzivno iz Jeruzalema: Čuvar Isusova groba je Hrvat

Mi franjevci odgovorni smo u ime Katoličke crkve za sve ono što se događa na Božjem grobu.

Tu spadaju naše liturgije i vrijeme slavljenja.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:10

Video: Željko Rukavina/24sata

Ali i briga da svaka vjerska zajednica na grobu ima svoja kandila, lampe, svijeće te da vladaju red i miran suživot, jer su tri vlasnika, sa širokim nam osmijehom govori Bjelovarac fra Siniša Srebrenović (37). Ovaj pripadnik Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba u Svetoj je zemlji već 12 godina. Za sebe s ponosom kaže da je na službi na Božjem grobu u Jeruzalemu. Tu je dužnost na najsvetijemu mjestu za svakoga kršćanina preuzeo prije 18 mjeseci. Posljednjih 10 godina bio je u Nazaretu, gdje se brinuo o prihvatu hodočasnika te vodio računa o sakristiji i bazilici. Prije preuzimanja službe u Jeruzalemu odgovarao je za poslove smještaja u katoličkoj kući.

U nju dolaze hodočasnici iz Hrvatske. Katolička crkva u Svetoj zemlji ima tri takve kuće ili hostela i zovu se Kazanova. Osim u Nazaretu, otvorene su u Betlehemu i, naravno, u Jeruzalemu.

Kao čuvari Božjega groba uvijek se spominju tri crkve: Pravoslavna, Katolička i Armenska apostolska crkva. One dijele vlasništvo, samu baziliku.

- Osim tri crkve koje imaju vlasništvo, u bazilici se nalaze dodatne dvije crkve koje mogu slaviti liturgiju, ali bez polaganja vlasničkih prava na samu baziliku. Riječ je o koptskoj crkvi ili crkvi Egipta te Sirijskoj pravoslavnoj crkvi. I s njima se moramo koordinirati u rasporedu liturgija i svemu što se događa u odnosima između vjerskih zajednica. To je prva dužnost koja mi stoji u samoj bazilici – pojašnjava nam naš domaćin.

Zadaća mu je vezana i uz upravu Provincije u Izraelu.

- Definitor Svete zemlje ili Provincije savjetodavno je tijelo provincijala, u koje je još uključeno pet fratara - govori nam fra Siniša o zadaći koja mu je dodijeljena nakon dolaska u Jeruzalem. Naravno, njegov posao uključuje i prihvat te doček visokih državnih dužnosnika iz cijelog svijeta. Svakodnevni raspored za Sinišu počinje noćnom molitvom, zbog čega ustaje vrlo rano. Posljednja molitva mu je u 23.30.

Potom slijedi kratki odmor do sljedeće mise, koja se služi u 4.30 sati. Kako je samostan unutar bazilike, franjevci s ostale dvije zajednice koje su vlasnici žive u samoj crkvi. Poseban je ritual svakog dana prilikom otvaranja i zatvaranja bazilike jer su tad sve tri zajednice nazočne kraj vrata.

Postoji redoslijed kojim svaka crkva zatvara vrata uz svjedočenje druge dvije. Nakon što se vrata zatvore metalnim zatvaračem s unutarnje strane, s vanjske strane se zaključaju, a ključ potom ostaje u rukama predstavnika dviju muslimanskih obitelji. Ključ je u njihovim rukama još iz vladavine Turaka nad ovim prostorom.

- Danas se uglavnom govori kako se tri crkve nisu mogle dogovoriti koja će posjedovati ključ, što samo donekle odgovara istini, te da su ključ dali drugima. Drugi dio istine je taj što su u ondašnje vrijeme muslimani ubirali potez od hodočasnika jer je bazilika bila zatvorena, a otvarala se samo tijekom dolaska hodočasnika. Naravno, tad su, prije nekih sedam stoljeća, grupe bile rijetke, i od tada je ključ ostao u vlasništvu dvije obitelji – kaže fra Siniša.

Zbog toga i postoje otvori na golemim drvenim vratima, kroz koja su se u davna vremena dostavljale namirnice čuvarima Isusova groba. Danas je situacija sasvim drukčija jer svakodnevno u Jeruzalem dolaze rijeke vjernika i vrata se otvaraju već u četiri sata ljeti i sat kasnije zimi. Fratar govori da se čovjek brzo navikne na to da ostaje s druge strane vrata unutar bazilike i tek u ujutro može izaći jer drugog puta nema.

- Nama to ne pada teško jer imamo izuzetnu čast i privilegij da budemo unutar bazilike – tvrdi nam Siniša.

Doduše, taj red da se vrata svakodnevno otvaraju bio je “prekršen” prije tri tjedna. Tad se, prema odluci sva tri poglavara zajednice, vrata nisu otvarala tri dana, i to u znak protesta zbog nesuglasica vezanih uz plaćanje poreza.

Među gostima u bazilici Siniša često prepoznaje zemljake.

- Teško je reći koliko nas ljudi na dan posjeti jer je riječ o rijekama vjernika. Hrvata doista puno dolazi i na sve načine im pokušavamo pomoći sa smještajem u gradu. Poučeni iskustvom iz ranijih godina, možemo pretpostaviti da će najmanje 20.000 hodočasnika posjetiti Jeruzalem za uskrsne blagdane. Među njima će, uvjeren sam, biti i nekoliko tisuća iz naše Hrvatske - kazao nam je fra Siniša. Upozorava sve hodočasnike koji za Uskrs namjeravaju doći u Jeruzalem da su smještajni kapaciteti uglavnom mjesecima ranije popunjeni, a cijene, u što smo se i sami uvjerili su za uskrsne praznike “odletjele” do neba. Tako da su noćenja u hostelima rezervirana po nekoliko puta višoj cijeni od uobičajene. Mnogi vjernici koji žele biti na misi gotovo cijelu noć provedu pred ulaznim vratima bazilike.

U JERUZALEMU Nakon čak 5 stoljeća, arheolozi su napokon otvorili Isusov grob

Na ulazak pred Isusov grob čeka se i do pola sata. No na grobu se, pod budnim okom svećenika, smije zadržati do dvije minute. Kad se uđe u baziliku, s desne strane nalazi se stubište s 18 stuba koje vode u Golgotu. Jer, kako je poznato, zadnjih pet postaja križnog puta kojim se kretao Isus nalaze se usred tog zdanja. Nakon stuba put hodočasnike vodi do “kamena pomazanja”, do kojeg se teško probiti jer mnoštvo ljudi čeka da dotakne ili poljubi kamen te u molitvi izrazi svoje želje, nadanja i patnje. Neposredno pokraj groba nalazi se i prostorija u kojoj je Isus bio zatvoren čekajući izvršenje presude.

Druga postaja je kapela udaljena oko 50 metara od mjesta osude, gdje je Isus bičevan i odakle je s križem krenuo na svoj put. Slijedi treća od ukupno 14 postaja križnog puta. Stari dio Jeruzalema ili, kako ga oni zovu, Sveti grad, opasan je zidinama u koje se ulazi na jedna od sedam vrata. Taj dio grada podijeljen je na četiri vjerske skupine - židovsku, kršćansku, muslimansku i armensku, koje zajedno upravljaju Bazilikom groba i Isusova uskrsnuća. Iako je dugo u Izraelu, Siniša nije zaboravio svoju Hrvatsku.

- S roditeljima u Bjelovaru se redovno čujem preko društvenih mreža. Svaki godišnji odmor provedem u Hrvatskoj jer u Bjelovaru imam puno prijatelja i rodbine - kaže fra Siniša, koji tek tad ima priliku uživati u našoj domaćoj hrani. U Jeruzalemu je svinjetina prava rijetkost, a na meniju su najviše zastupljeni piletina, riba, povrće i plodovi mora.

- Nas deset se zajedno hranimo. Oko ručka nam pomaže domaćica koja dolazi u naš samostan. Večeru i doručak sami pripremamo. Nastojimo da svih sedam nacionalnih kuhinja iz zemalja iz kojih dolazimo bude ravnomjerno zastupljeno - zaključuje fra Siniša.