Dok se državni vrh samo tri godine nakon potresa hvali svojim uspjesima i ubrzanom gradnjom, Ljubica i Milja provode i hladne i vruće dane u limenim kutijama
ZABORAVLJENA BANIJA
Državni vrh hvali se obnovom, a na Baniji neki još tuguju: 'Živim u kamperu tri godine, bez vode'
Ovdje sam od potresa. Tu su mi sve sredili, i ovdje ja spavam. Naviknula sam u životu na puno gore, pa se ne žalim. Jedino bi mi dobro došla voda, to nam fali, ali i moja soba. Ovdje zna nekad biti vruće, pa sam češće vani, govori nam Ljubica Kačar (92) iz Drenovca Banskoga kraj Gline dok nam pokazuje kamp-kućicu u kojoj živi već tri godine.
POGLEDAJTE VIDEOVIJESTI:
Pokretanje videa...
01:25
O njoj se brine njezina kći Ranka, koja spava u obližnjem kontejneru, a ima još dvoje djece.
- Ja sam rodom iz obližnjeg mjesta, a ovdje sam se udala. Imali smo težak život, koliko smo se naradili, kad mi samo prođe kroz glavu. Nismo imali puno, ali je svega bilo dovoljno. Čovjek mi je umro prije rata. Radio je u željezari, a nakon posla išao je na polje. Sve smo ovdje sami napravili, kako da sad odem odavde?! Ovdje su mi korijeni, nema života na drugome mjestu za mene. Ovdje mi je i spomenik, koji me čeka. A poziv mi još nije stigao - govori nam baka Ljubica, koja se kreće pomoću štapa. Žali se da je noge ne slušaju, a nema više ni previše snage.
- Od kampera do ulazne kapije u dvorištu moram se dva puta odmoriti. Takav je život. A koliko sam se nahodala, da sam znala da će ovako biti, čuvala bih noge za stare dane. Ali morali smo raditi. Školovali smo djecu, trebalo je jesti, a nije bilo puno toga. Ali u tren oka dođe vam starost, koja ne pita gdje ste bili i što ste radili - govori nam Ljubica, koja ima 50 kokoši i nekoliko tuka.
- Imali smo konje i krave, ali tko će se o tome sad brinuti? Ostale su mi koke i tuke, one ne trebaju brige, a dobro ih je imati. Bude jaja i mesa.
Lijepo smo ih ogradili te je njima bolje nego meni. Moji unuci i djeca svuda su po svijetu. Ali mi dolaze često. Čak i oni iz Amerike. Svake godine. Vole ovamo dolaziti, tu su oni odrasli. Kao djeca su cijela ljeta provodili ovdje - govori nam Ljubica dok oko nje ide njezin pas. Ljubica slabije čuje, a netom nakon potresa djeca su je uzeli k sebi u Srbiju, ali ona, kaže nam, tamo nije mogla spavati.
- Ma jooj. Svaki dan sam im govorila da me vrate kući. Oni nisu htjeli, govorili su mi da mi je bolje kod njih. Jako su se lijepo brinuli o meni, ništa mi nije falilo, ali ovdje je moj dom. Nisam mogla noćima spavati, koliko god je ovdje loše i nema uvjeta, ovdje su mi korijeni, ovdje mi je sve. Ovdje imam miran san te ovdje želim i izdahnuti - govori nam dalje Ljubica, koja sa sjetom gleda u svoj razrušeni dom.
- S mojim čovjekom nosili smo materijal, sami smo gradili ovu kuću. A sad ne mogu ući u nju, opasno je. Pa znate kakav je to potres bio, užas. Jako smo se uplašili. Želja mi je da mogu srediti svoju sobu, da mi unuci i praunuci imaju kamo doći. Imam devetero praunuka. Dobra su to djeca, svi su odrasli, krenuli sa svojim životom i svojim brigama, ali sjete se oni svoje babe. Govore mi da odem kod njih. Ma kakvi, nema toga što će me natjerati otići iz mog mjesta - odrešita je Ljubica, koja ima problema sa sluhom, ali, kako kaže, i bolje.
- Ne čujem ono što ne bih trebala, dobro mi je ovako. Ne izlazim nikamo, pa mi niti ne treba puno da čujem. Ovdje sam doma, gledam svoje koke, nešto spremim i prođe dan. Rano idem spavati. Što ću? Takva vam je starost - kaže nam Ljubica.
Od države, kaže nam, ne očekuje ništa.
- Ja vam to ništa ne znam. O tome se kći brine. Ja ionako ne čujem, a i njih ništa ne razumijem. To me ne zanima. Ne znam ni tko je premijer niti ministar. Tko će ga znati što oni govore. Valjda pomažu ljudima, ja ih ovdje nisam baš vidjela da dolaze. Osim prijatelja i rodbine mislim da nitko nije niti bio ovdje. Ne znam, trebala bih Ranku pitati - zamislila se Ljubica.
Na odlasku, iako teško hoda, inzistira da nas otprati do dvorišnih vrata. Kaže da nije dobro da odlazimo a da nismo sjeli i popili koju, ali pojašnjavamo da nas čeka put do Zagreba. Nevoljko prihvaća naše pojašnjenje te nas mašući ispraća iz svojeg doma.
- Hvala što ste se sjetili mene stare. Sretan put i navratite mi opet. Ovdje sam stalno. Sretan vam put - govori nam Ljubica na odlasku.
U kontejneru živi i Milja Sljepčević (83) iz Donje Bačuge, gdje joj je razoran potres u prosincu 2020. potpuno uništio kuću.
- Nitko mene ne pita niti kuda ću niti što ću. Nitko me ovdje još nije posjetio. Prvi ste vi došli do mene. Ništa ne znam. Moja kuća u Donjoj Bačugi je potpuno uništena, ima crvenu naljepnicu. Predala sam papire za obnovu, tražila sam zamjensku kuću, koja bi se trebala graditi ovdje u Petrinji, no ništa ne znam, niti kad će biti ta kuća izgrađena niti gdje. Nitko me ne obilazi i nitko mi ništa ne govori. Sama sam. Ništa ne znam. Hoću li ja to dočekati, neću li, ne znam. U kontejnerskom naselju živim već treću godinu. Nakon potresa smo suprug Stevan i ja najprije bili smješteni u vojarni, a potom ovdje u naselju, no suprug mi je nakon nekoliko mjeseci preminuo i od tada sam sama. Nemam kuda niti imam kako sama obnavljati kuću. Živim od 300 eura mirovine. Mi stari i sami smo potpuno zapostavljeni i prepušteni sami sebi. Govore da se snađemo, no tko će mene primiti, nemam nikoga. Kuda ću - govori nam Milja. Kaže da je ostala sama.
- Nakon potresa je vrijeme stalo. Kuća tako stoji, niti se ruši niti ja znam kuda ću i što ću, kako ću. Da sam znala da će biti ovako, ne bih nikad napustila kuću i otišla, smjestila bi se u kokošinjcu. Ostala sam bez svega, kuća je ostala sama, sve je iz nje pokradeno, ništa nemam - jada nam se Milja nad teškom sudbinu koja ju je pod stare dane zadesila nakon razornog potresa.
S druge strane, predsjednik Vlade Andrej Plenković u pratnji ministara Medveda, Bačića, Piletića, Grlića Radmana i Piletića jučer obišao Banovinu i objekte u obnovi na području Gline, Petrinje i Siska. Dok se državni vrh samo tri godine nakon potresa hvali svojim uspjesima i ubrzanom gradnjom, Ljubica i Milja provode i hladne i vruće dane u limenim kutijama.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
