Roditelji djece s teškoćama stajali su na kiši i hladnoći kako bi ministru Berošu uručili peticiju. Njome traže ono što bi djeca s teškoćama bez ikakvih teškoća trebala imati - kontinuiranu, kvalitetnu terapiju.
Država koja ovako tretira djecu s teškoćama svrha je sama sebi. Djeca trebaju stalne terapije
Nikad nisam mislila da ću ovako morati tražiti prava za svoje dijete, poručila je jučer s Markova trga, čekajući ministra Vilija Beroša, Marica Đogaš Mikulić, majka malenoga Ante, djeteta s mnogobrojnim dijagnozama. Na kiši, hladnoći, očajni, ogorčeni i poniženi, roditelji su u državi koja kupuje skupe borbene avione, u kojoj svi za zdravstvo plaćamo doprinose i visoke cijene u trgovinama, tražili osnovno za svoju djecu - redovne terapije. Ministar dolazi pred njih i kaže im da sve on to zna, kako stvari stoje. I to je to, zna, znaju, pa ih to amnestira od činjenja? Znaju i ne mogu ništa bolje? Čemu nam onda služe, zašto ih plaćamo, što zapravo rade na svojim poslovima ministara, savjetnika, državnih tajnika, načelnika sektora i još bezbroj funkcija koje plaćamo u svakom resoru?