'Drago mi je da je kapetan Dragan uopće bio u zatvoru'

Premda nije osuđen za ono što je nama rađeno u Kninu, za to nije osuđen nitko, zadovoljan sam što je uopće bio u zatvoru. Mnogi nisu, a nisu bili manji zločinci nego on. Drago mi je da je bio tu, da je bio izručen i da je odgovarao za dio onog što je učinio, rekao nam je u subotu Ivan Šantek (60) iz Gline nakon što je Dragan Vasiljković, poznatiji kao kapetan Dragan, pušten iz Lepoglave i protjeran iz Hrvatske.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

00:52

Video: 24sata/pixsell

ZLOČINAC NA SLOBODI Naredbe krvnika: 'Kad mlatite Hrvate, radite to kako treba!'

Pušten i protjeran iz Hrvatske

Odslužio je kaznu od 13,5 godina na koju je osuđen u lipnju 2018. godine. 

Budući da mu je u vrijeme izdržavanja kazne uračunato osam godina i devet mjeseci koje je proveo u ekstradicijskom zatvoru u Australiji, te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u Hrvatskoj, ove subote istekla mu je ta kazna. 

Vasiljković je, podsjetimo, 9. srpnja 2015. sproveden u splitski istražni zatvor nakon što ga je australsko pravosuđe izručilo Hrvatskoj nepunih 10 godina otkad je upućen zahtjev za njegovu ekstradiciju. U rujnu 2017. na splitskom Županijskom sudu nepravomoćno je osuđen na 15 godina zatvora zbog ratnog zločina u kninskoj tvrđavi i pri napadu na Glinu, dok je zbog nedostatka dokaza oslobođen optužbe da je naredio ubojstvo dvojice nepoznatih zarobljenih hrvatskih vojnika u veljači 1993. u Bruškoj kraj Benkovca. Na tu presudu se žalio, nakon čega mu je Vrhovni sud smanjio kaznu na 13,5 godina.

Šantek, bivši HDZ-ov saborski zastupnik, bio je jedan od ratnih zarobljenika i žrtava kapetana u Kninu. Još 2017. godine, prije izricanja presude Vasijkoviću, ispričao nam je svoju mučnu ispovijest. 

'Slabo naoružani obranili smo postaju'

- O onome što sam zajedno sa svojih 15 suboraca prošao, o torturi i zločinu, mogao bih vam pričati satima - započeo je svoju traumatičnu priču koja ga proganja čitav život.

Ljeta 1991. godine sjeća se kao da je jučer bilo. Svaka pojedinost, svaka izgovorena riječ, svaki udarac, svaki dan i besana noć, ostali su mu duboko urezani u pamćenje. U ratnom zarobljeništvu, kao mladić u dobi od 31 godine, proveo je od 26. lipnja do 14. kolovoza 1991. godine, a za tih 50 dana muke krivi ‘kapetana Dragana’.

Otvorio nam je dušu i prisjetio se pakla koji je preživio.

Ispričao nam je kako su policijsku postaju u Glini, u kojoj je radio kao pričuvni policajac, 26. lipnja 1991. napali pripadnici pobunjene srpske paravojske “Martićevci i Knindže.”

- Hrvatska je 25. lipnja proglasila suverenost i nezavisnost. Te noći smo kolege i ja radili u policijskoj postaji u Glini. S nama su bila i tri Srbina, do kojih je došla informacija da će doći do napada na postaju. I stvarno je u pet ujutro napad na nas počeo. Mi nismo bili adekvatno naoružani, a naši su nam javili da će nam u pomoć stići specijalna policija iz Siska. Oni nisu uspjeli stići i mi smo sami, tako slabo naoružani, branili svoju postaju te je uspjeli obraniti. Tad je ranjeno nekoliko mojih kolega, a jedan od njih, Tomislav Rom, kasnije je u bolnici i preminuo - prisjeća se Šantek tog kobnog dana.

I PROTJERALI IZ HRVATSKE Ratnog zločinca Kapetana Dragana pustili iz Lepoglave

'Tukli su nas sjekirama, naša krv je i danas na tom zidu'

Nakon tri sata, koliko su branili postaju, u osam sati ujutro Šanteka i njegovih 15 kolega odveli su iz postaje.

- Jedan po jedan smo morali izaći iz postaje, razoružali su nas i rekli nam da smo mi zarobljenici. Trebali smo im za razmjenu za plitvičku skupinu, za Gorana Hadžića. Ubacili su nas u kamion i odvezli u neku šumu. Izvukli su nas, pobacali kraj nekog spomenika i uperili puške u nas. Pa su nas bacili u neku jamu i mlatili. Potom su nas odvezli u mjesto Hajdić, pa u Dragotin, u neku vikendicu, gdje su se pojavili četnici. Imali su dugačke brade, šubare i kokarde. I tu su nas prebijali. Tukli su nas sjekirama, mlatili, a na zidu su čavlima nacrtali SSSS. Onda bi nam zapovijedali da se poredamo, zavezanih ruku na leđima, i to ljubimo, a mi nismo htjeli, pa bi nas opet tukli te nam nabijali glavu u taj zid i ta slova. Naše krvi na tom zidu ima i danas - pričao nam je drhtavim glasom dok se prisjećao tih stravičnih dana.     

Njihovoj muci tu se nimalo nije nazirao kraj. Izmučene, prljave i gladne potom su prebacili u Golubić kraj Knina, gdje su ih mučili i spajanjem na struju.

- Ponovno su nas potrpali u mali furgon za namještaj, nismo imali zraka, pa smo prerezali gumu i naizmjence disali. Bili smo u polunesvjesti kad su nas dovezli u Golubić u neku garažu. Joj, kad se sjetim toga. Mala prostorija od svega pet, šest kvadrata, nas sedmero unutra, podijelili su nas, vani pakleno vruće. Nisu nam htjeli ni vode dati. Pa su nas kablovima tukli i spajali na struju. Morali smo stajati na mokroj krpi dok su nas spajali na struju od 220 volti.

- Crijeva su mi se okretala kao veš mašina od bolova. Tukli su nas letvama, nogama, ma svim i svačim. Batinanje nije prestajalo, svaki dan nove metode. Samo su nas mlatili, neki nisu preživjeli. To je bilo sustavno, psihičko i fizičko mučenje. Prava tortura - kaže nam Šantek, a prisjeća se i dana kad se susreo i sa zloglasnim ‘kapetanom Draganom’.

- Nakon nekoliko dana odvezli su nas u staru bolnicu u Knin koju su preuredili u logor. Tamo smo slušali hvalospjeve o ‘kapetanu’, ja mislio to neka mrcina, vojničina. A onda je jednog dana kapetan i stigao. Kad sam vidio tog čovječuljka, onako mršavog, nisam mogao k sebi doći. Pomislio sam tad: ‘Joj, da smo mi sami s tobom, s tebe bi perje letjelo’. Hvalio nam se da su oslobodili Glinu i ušli u Karlovac te nam govorio da je hrvatski predsjednik Tuđman pobjegao avionom u Austriju.

- Iako nas on nije tukao, znao je sve što nam rade i to dopuštao. Pogledao nas je i rekao drugom da je bitno da nemamo vidljivih tragova nasilja. A nama na tijelu nije bilo milimetra koji nije bio plav, no oni su pazili da nas ne tuku po glavi i licu kako se ne bi vidjele ‘šljive’ na snimkama beogradske televizije i Yutela, čiji su nas novinari stalno snimali i kojima smo morali govoriti da nas ne tuku, da se s nama dobro postupa - prepričao je Šantek.

'Stoički smo podnosili batine'

On je u tih 50 dana smršavio 15 kilograma jer bi dnevno svatko od njih dobio jedno jaje i kilogram kruha za sve njih. Iako su mu to najgori dani životu, ponosan je na sebe i svoje dečke.

- Kad god bi nas tukli i premlaćivali, nitko od nas nije molio, plakao i vikao: ‘Nemoj mene, nisam ništa kriv’, nego bismo svi stoički podnosili batine i čekali da prođu. Strašno sam ponosan na te dečke - rekao je dodajući kako su te dane živjeli od ponedjeljka do petka, jer su im tim danima obećavali da će biti razmijenjeni.

- Rekli bi nam da će nas u petak razmijeniti. Došao bi petak i ništa. Onda bi nam rekli da će u ponedjeljak. Pa se opet razočarali. I tako smo čekali dok konačno nismo dočekali taj 14. kolovoz, kad smo razmijenjeni za Hadžića - prisjetio se dodajući kako je u tim trenucima, najtežim danima svojeg života, stalno mislio samo na svoju obitelj.

- Najgore mi je bilo što naše obitelji nisu znale gdje smo i kako smo. Ni mi gdje su oni. Moja supruga je bila u progonstvu, otišla je s naše troje djece koji su imali pet i šest godina te tri mjeseca u Zagreb. Kad sam izašao, našli smo se - ispričao nam je tad Šantek, danas otac čak šestero djece, koji uživa u mirovini.

- Teški su to dani bili, preteški. Ali nastavio sam živjeti, a sad uživam sa suprugom i djecom - poručio je Šantek.

Razočaran je, kaže nam danas, što za zločine počinjene nad njim i njegovim suborcima kapetan Dragan nije osuđen, ali zadovoljan što je ikakvu kaznu dobio.  

- On je dobio kaznu u skladu sa tada važećim zakonom, nema se tu što za reći, ali ono što me smeta su dvostruki kriteriji, kad se radi o srpskim zločinicima onda se primjenjue tada važeći zakon, a kada se radi o našim braniteljima onda se uzimaju neki drugi kriteriji. Osuđen je za premlaćivanje zatvorenika na kninskoj tvrđavi, ali za nas ne.

- Sud nije uzeo u obzir naše svjedočenje prilikom izricanja presude. Razočaran sam bio i teško mi je što nije i za to kažnjen, mi smo svi danas zbog toga ratni vojni invalidi - rekao nam je u subotu Šantek dodavši kako i dan danas osjeća posljedice te torture koju je proživio i preživio pa po dva mjeseca mora ići u Topusko na liječenje i terapije.