'Došao sam po mrtvu baku, a u bolnici su me blijedo gledali'

"Vaša baka Marija je umrla" javili su u četvrtak telefonom Josipu Šogoriću (59) iz Semeljaca kraj Đakova.. Bila je stara, 95 godina, pomalo dementna, teškog zdravstvenog stanja, moglo se očekivati da neće preživjeti teško krvarenje, ali su se ipak nadali najboljem. Bilo mu je teško. Organizirao je pokop, napravio osmrtnice, sutradan otišao u bolnicu po bakine dokumente i otpusno pismo i tek tamo doživio šok. Našao je baku živu u svom bolničkom krevetu.

 - Baka Marija Matthias je od listopada bila u Domu za stare i nemoćne u Ernestinovu, kojega vodi moj prijatelj. U četvrtak ujutro su je Hitnom pomoći odvezli u bolnicu jer je počela krvariti. Iz Doma su nam javili da su je odveli i pošao sam u bolnicu. Primljena je na hitan prijem, odmah su joj sanirali krvarenje, dobila je i infuziju. Rečeno mi je da će ju smjestiti na gastroenterološki odjel te da joj tamo donesem stvari. Tako je i bilo. Nakon što su je smjestili i kada sam vidio da je stabilnog stanja otišao sam kući. Popodne oko 16 sati  nazvao me je vlasnik Doma za starije i rekao da su mu iz bolnice javili da je baka umrla. Bilo mi je čudno što mene nisu zvali jer sam im ostavio broj za svaki slučaj no, nisam sumnjao u ništa. Bilo je već prekasno da idem u bolnicu po bakine papire pa sam odlučio otići ujutro. U međuvremenu odlučili smo organizirati pokop - priča Josip koji je o smrti bake obavijestio i svoju majku Evu koja živi i radi u Njemačkoj. Strahovao je kako će majka primiti vijest jer je i ona sama dan ranije izašla iz bolnice i srčani je bolesnik. Nesretna žena rekla je da odmah kreće za Hrvatsku i kupila kartu za autobus.

VELIKA ZABUNA U SLAVONIJI Proglasili ju mrtvom, pripremili pokop, a ona u bolnici bila živa

Ispeklo se prase, pekli kolači za karmine..

Kako je u Slavoniji običaj za karmine organizirati ručak, tako su i Šogorići organizirali pečeno prase, pripremanje gužvara i kolača, potrebno piće i ostalo čime će ugostiti sve one koji dođu na bakinu sahranu. Također su kod svećenika rezervirali termin sahrane i mise i izradili osmrtnice. 

- Sve smo pripremili i ujutro sam otišao u bolnicu po papire. Došao sam na odjel i pitao što mi sve treba da bih baku otpremio iz bolnice u mrtvačnicu. Oni su me blijedo gledali. Pitali su me tko mi je baka. Kada sam rekao ime, rekli su da je došlo do neke zabune jer baka je - živa. Bio sam u šoku. Došla mi je nesvjestica i sve mi je ispalo iz ruku. Odveli su me u sobu kod bake i ona je doista tamo ležala, živa. Nakon prvog šoka osjetio sam bijes. Molio sam se da me ne uhvati moj PTSP i da ostanem staložen. Nisam znao što da kažem supruzi, mami, obitelji. Već sam slutio da će nas u selu gledati sa podsmjehom iako mi sa time nemamo nikakve veze. Nazvao sam prijatelja, vlasnika Doma za stare da ga pitam tko mu je javio da je baka mrtva, a on je rekao da su ga nazvali iz bolnice - priča još u nevjerici Josip koji je po dolasku u Semeljce hodao po svim mjestima na koje su postavili osmrtnice i skidao ih. Ljudi su mu prilazili, iskazivali sućut, pitali kada je sahrana, a on nije znao što da kaže. 

'Smeta mi što bolnica ne priznaje krivnju'

- Kad sam nazvao mamu da joj kažem da je baka živa, ona je već bila u autobusu za Hrvatsku. I ona je bila ogorčena. Netko je učinio sramotan propust i pitam se što bi bilo da su tako nekome javili da mu je dijete mrtvo, a zapravo je živo.  Igraju se sa ljudskim sudbinama - kaže Josip dodajući kako mu najviše smeta što bolnica ne priznaje krivnju, a vjeruje svom prijatelju,vlasniku Doma, koji kaže da on nema razloga izmisliti da je baka mrtva ako nije. 

- Tko radi taj i griješi. Meni je jasno da se takva greška mogla potkrasti pogotovo što je toga dana na hitnom prijemu bilo dosta dovezenih pacijenata. Neki su i umrli. Mogli su slučajno zamijeniti imena, kartone, bilo što. No, ipak, onaj tko je nazvao mogao se kasnije ispričati za učinjenu pogrešku. Bilo bi ljudski - kaže Josip. 

Naime, iz osječke bolnice potvrdili su da je u bolnicu zaprimljena pacijentica Marija Matthias koja je došla u pratnji djelatnika Doma za stare i nemoćne. Pružena joj je pomoć i smještena je na Kliniku za unutarnje bolesti. 

'Nitko iz KBC-a nije zvao'

"Ravnateljstvo KBC nema saznanja da je bilo tko od djelatnika bolnice obavijestio Dom za stare i nemoćne o smrti njihove štićenice. Uvidom u evidenciju spisa odlaznih poziva na dan 25. siječnja KBC Osijek vidljivo je da nitko nije zvao broj vlasnika Doma za stare i nemoćne. Samim tim ne možemo utvrditi istinitost navoda obitelji. Po protokolu bolnice u slučaju smrti dežurni liječnik obavještava isključivo osobu koja je navedena za kontakt, a to je bio unuk pacijentice" napisali su u priopćenju iz uprave KBC Osijek u kojemu su se također ispričali zbog nastale situacije i nadaju se da će se utvrditi okolnosti nastale pogreške. 

Pravi odgovor na pitanje o tome tko je pogriješio nema ni Ivan Kanisek, vlasnik Doma za stare i nemoćne koji tvrdi da je osoba koja ga je nazvala rekla da zove iz osječke bolnice. 
- Ako oni tvrde da nije upućen niti jedan poziv prema mom telefonskom broju onda mogu jedino pretpostaviti da se radi o nečijoj neslanoj šali - ogorčen je i Kanisek koji toga dana u bolnici nije imao niti jednog drugog štićenika Doma koji je umro pa da bi, slijedom toga, eventualno napravio pogrešku i zamijenio osobe. 

Baka umrla dva dana kasnije

Da tragikomedija ovoga slučaja bude još veća u subotu ujutro Josip Šogorić dobio je novi telefonski poziv.

"Vaša baka Marija je umrla. Dođite u bolnicu" rekao mu je glas sa druge strane slušalice. Bio je to bakin doktor koji ga je nazvao iz bolnice. Baka je doista umrla, u 4 sata ujutro. 

 - Ne trebam uopće pričati kako su me sada svi nazivali i pitali je l' to sad stvarno baka umrla i jesmo provjerili u bolnici. Dali smo izraditi nove osmrtnice a opet smo ponovo morali zvati ljude da organiziramo sve ostalo za sahranu. Situacija bi bila smiješna, da nije tragična - kaže Josip koji je, na kraju, ipak ostao bez bake Marije i njena sahrana će biti u ponedjeljak u 15 sati u Semeljcima.