Domovinski rat pokriće je za zločine, korupciju, manipulaciju. A sada i za silovanje i pedofiliju

Domovinski rat dosad se koristio kao prednost kod zapošljavanja, pogodnost kod stambenog zbrinjavanja, preporuka kod napredovanja, neizbježna referenca kod političkog angažmana.

Bio je olakotna okolnost kod kršenja zakona ("Kakav zakon, pa to su branitelji"), kod izazivanja puča, kod terorističkih djela, pa čak i kod ratnog profiterstva. Koristio se kao zaštita od optužnica i optužbi, kod slučajeva korupcije ili kriminala. 

A sudjelovanje u Domovinskom ratu postalo je olakotnom okolnosti i kod silovanja.

Primjerice, u slučaju ugostitelja iz Zagreba koji je 2017. godine silovao svoju zaposlenicu, prijetio joj da će ju baciti kroz prozor, a njezinim prijateljima poručivao da će ih zaklati, ali mu je kod izricanja presude sudjelovanje u Domovinskom ratu uzeto kao olakotna okolnost. Bez obzira što je prethodno već imao dvije presude za silovanje.

Odlikovani silovatelj

Potom i u slučaju silovanja u Rijeci gdje je osuđenik napao susjedu, gurnuo joj čarapu u usta, cijelu noć je silovao, a na koncu mu je kao olakotna okolnost uzeto sudjelovanje u Domovinskom ratu, pa čak i odlikovanje.

A jučer je javnost ostala šokirana odlukom Visokog kaznenog suda da osuđenom pedofilu iz Dubrovnika koji je godinu dana, od sredine 2019. do sredine 2020. godine, seksualno zlostavljao svoju 8-godišnju pastorku smanji zatvorsku kaznu sa 14 na 11 godina zbog olakotne okolnosti sudjelovanja u Domovinskom ratu.

I tako, Domovinski rat za koji se tvrdi da je svetinja postao je paravan za svakakve gadosti, ali i opravdanje za najgnjusnija nedjela. 

Ne samo za ratne zločine za koje se svojedobno tvrdilo da ih Hrvati ne mogu počiniti u Domovinskom ratu, nego i za ratno profiterstvo i korupciju, kao u slučaju "pukovnika" Ive Sanadera, za teroriziranje građana i vlasti, za korupciju i kriminal, za silovanja, a sada i za silovanje i seksualno zlostavljanje osmogodišnje djevojčice.

Zar smo se zato borili?

Otegotna, a ne olakotna okolnost

Dugo smo slušali kako se sudjelovanje u Domovinskom ratu iskorištava za dobivanje povlastica, mirovina, radnih mjesta i povoljnih kredita, a sada razrogačenih očiju gledamo obrazloženja sudova kako se ratni staž koristi kao olakotna okolnost za najgora moguća nedjela, silovanja i pedofiliju.

Ne samo da je šokantno da se u takvim slučajevima uopće traže olakotne okolnosti, a takvih primjera sve je više i nedavno smo vidjeli uvjetnu kaznu za mladića koji je silovao prolaznicu u Makarskoj, već se upravo sudjelovanje u ratu koristi za smanjivanje kazne.

Valjda bi se od branitelja očekivalo više. I valjda bi se sudjelovanje u Domovinskom ratu, dakle status branitelja, trebao koristiti kao otegotna okolnost. Zar sudjelovanje u Domovinskom ratu mora biti izlika baš za svaku svinjariju?

Što to govori o tom ratu kao proglašenoj "svetinji"?

Ukaljana svetinja

Ne samo da je kontaminiran korištenjem ustaškog znakovlja, ne samo da je ukaljan neprocesuiranim zločinima, protjerivanjima, maltretiranjima, ne samo da je postao taocem političke manipulacije, a onda i opravdanjem za kriminal i kršenje zakona, već ga se stavlja u kontekst silovanja i seksualnih zločina. 

Zar se nekome tko je bio u ratu može dijelom oprostiti najgori zločin?

To je nešto protiv čega bi se morali pobuniti svi dušebrižnici i zaštitnici digniteta Domovinskog rata koje su burno ustajali protiv toga da se sudionike rata dovodi u kontekst ratnih zločina, ali nemaju problema s tim da ih se dovodi u vezu sa silovanjem i pedofilijom. 

Pritom se ovaj friški slučaj u Dubrovniku nije nekome slučajno dogodio. Punih godinu dana 48-godišnjak je silovao djevojčicu čiji je on bio očuh. Radilo se o sustavnom zlostavljanju. Pa ako mu je navodno domovina ostala dužna, zar to mora naplatiti kroz ovakva zlodjela?

I zar doista sudjelovanje u Domovinskom ratu mora postati trajno obilježje svakoga građanina, u bilo kojem aspektu života, pa čak i u kriminalu?

Branitelji svetinja

No čini se da je Domovinski rat, za sudove, kao i za politiku, medije, javnost, postala prevelika svetinja da bi se ignorirala ili uzimala kao otegotna okolnost, čak i u ovakvim slučajevima nasilja i zlostavljanja. Domovinski rat dosad je previše puta bio korišten kao propusnica za svakakve svinjarije, otvarao je vrata, unosio strahopoštovanje, pa se to vjerojatno prenijelo i na hrvatske sudove.

Koji prvo nisu imali snage osuđivati branitelje za ratne zločine, a sada ne mogu odoljeti iskušenju da braniteljima smanjuju kazne, čak i za pedofiliju i silovanje. To valjda ulazi u beneficirani staž.

I pitanje je hoće li to ikada promijeniti.

Pa stoga, kad govorimo o reformi pravosuđa, ovo bi pitanje trebalo biti na prvom mjestu. Jer sudovi u prvom redu trebaju štiti žrtve, a ne iskazivati respekt prema braniteljima. Pa i u najgorim zlodjelima.