Nakon što je napadao medije da su "najangažiraniji u hajci", svađao se s novinarima, prozivao medije da rade za oporbu, Plenković je jučer javno optužio N1 televiziju, na kojoj je i sam gostovao, da djeluje "polulegalno".
Kad ga ne optužuju da "milijune iz proračuna i državnih tvrtki ulijeva u birane medije", kad ga ne optužuju da zakonima i sudskim tužbama pokušava ušutkati medije, Andrej Plenković javno optužuje i napada medije.
Pa je tako prije dvije godine, nakon što je Vrhovni sud potvrdio presudu HDZ-u, na press konferenciji javno optužio 24 sata da je "najangažiraniji u hajci". Pa se povremeno obračunavao s pojedinim novinarima na presicama. Pa je prozivao medije koji pišu kritički o njegovoj politici. Pa je kritički govorio o "aktivizmu" istraživačkih novinara i njihovu dosluhu s istražiteljima, tužiteljima i oporbom.
Pa je jučer optužio N1 televiziju, onu na kojoj je i sam gostovao i koju kao gosti često pohode i članovi njegove Vlade, da je u Hrvatskoj "polulegalno".
To je Plenkovićeva strategija prema medijima: kad ne prihvate mrkvu, slijedi batina.
Ni Zoki ne zaostaje
U tome, nažalost, nije usamljen jer i njegov najdraži neprijatelj Zoran Milanović također troši predsjednički mandat u prozivanju, vrijeđanju i napadima na medije i novinare, od HRT-a i Jutarnjeg lista, do pojedinih novinara na presicama, pa i na društvenim mrežama.
To je valjda obrazac diplomatskog ponašanja dvojice uglednih državnika.
Plenković je, pritom, upao u kontradikciju. Prije par godina lakonski je poručio kako se ne obazire na ono što pišu mediji, jer unatoč tome njegov HDZ ostvaruje sjajne izborne rezultate, pobjeđuje na izborima, vodi u anketama...
Međutim, svako malo pokazuje koliko je opterećen medijima, koliko mu trebaju mediji, koliko želi medije držati pod kontrolom.
Baš kao što je to želio i Ivo Sanader.
Valjda to ide proporcionalno s količinom korupcijskih afera.
Staju mu na žulj
Plenković nikada nije imao riječ kritike prema medijima koji se smatraju njemu bliskima, kao što se rado odazivao na proslave godišnjica i na dodjele nagrada medijskih kuća. No zato spremno vadi iz arsenala optužbe protiv medija koji mu stanu na žulj.
"Ne vidim problem sa slobodom medija, više se dramatizira nego što problem postoji", izjavio je Plenković prije koju godinu, nakon izvještaja Europske federacije novinara da je u Hrvatskoj "politički upliv na medije gori negoli u Srbiji, Bugarskoj, Turskoj i Mađarskoj".
A sada Plenković, poput svog kolege Aleksandra Vučića, napada N1 televiziju.
Opterećen medijima
Dakle, Plenković je, suprotno vlastitim tvrdnjama, itekako opterećen onime što pišu novinari i što objavljuju mediji, a ta nervoza raste s približavanjem izbora koji bi uvelike mogli odrediti njegovu političku sudbinu. Podjednako u Hrvatskoj, kao i u Bruxellesu.
Generalno, odnos prema novinarima i medijima oduvijek je bio lakmus test demokratičnosti pojedine vlasti i političke opcije. U autokratskim i totalitarnim društvima mediji i novinari nalaze se prvi na listi za odstrel, prvi na meti pritisaka, ucjena, zastrašivanja ili naprosto potkupljivanja.
Hrvatski novinari na meti su sudskih tužbi, i to većinom Plenkovićevih HDZ-ovaca, pod financijskim pritiskom, a preko Plenkovićevih press konferencija i pod javnim političkim pritiskom ili prozivkom.
Plenki kao Trump
Tvrdnjama kako su neki mediji "najangažiraniji u hajci" ili da neki mediji djeluju "polulegalno" premijer želi uništiti njihovu vjerodostojnost, proglasiti ih neprijateljima ili čak "ilegalcima", nekakvim "sumnjivim licima", aktivistima čija otkrića korupcijskih afera, ali i nedemokratskih poteza vlasti, pa čak i najobičnijih političkih promašaja i pogrešaka, ne treba uzimati ozbiljno.
To je radio i Donald Trump, optužujući medije koji o njemu kritički izvještavaju da su "neprijatelji države".
Nedavno je predsjednik Zoran Milanović izjavio kako su "hrvatski mediji u katastrofalnom stanju", ali pritom nije ponudio rješenje kako se to stanje može popraviti, niti se trudio dati vlastiti doprinos kako bi se medijima pomoglo.
Andrej Plenković, međutim, daje svoj aktivni doprinos u pogoršavanju tog "katastrofalnog stanja".
On bi htio da mediji objavljuju samo namještenu sliku njegove vladavine, ne i njezino naličje. Njegova ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek traži od novinara da objavljuju informacije, ali ne informacije o korupcijskim aferama.
Posve je jasno da Andrej Plenković medije doživljava kao vlastiti propagandni aparat. Za sve ostale ima spremnu, zasad retoričku, "batinu".
