Doktorice pokrenule projekt za pomoć: 'Raste broj suicida kod liječnika, ne dobivamo podršku'

U posljednje dvije godine u Hrvatskoj je, doznajemo od izvora iz nekoliko bolnica, više liječnika počinilo suicid. Potaknute tugom za kolegom koji je na taj izgubio život, liječnice Lea Murn, specijalizantica psihijatrije i psihoterapeutkinja i Petra Sertić, specijalizantica internističke onkologije odlučile su pokrenuti projekt Sentinel Uma s obzirom da je, kažu nam, stopa suicida u medicini u odnosu na druge profesije najviša.

- Ideja za Sentinel Uma rodila se ovo proljeće, dok smo uz kavu razgovarale o teškim trenucima koje smo doživjele radeći u zdravstvenom sustavu i kako smo se s njima nosile. To je bilo odmah nakon što smo saznale da je još jedan naš kolega tragično preminuo od suicida. Tada smo odlučile da želimo nešto promijeniti – ne samo za sebe, nego i za sve naše kolege za koje smo vidjele da se svakodnevno suočavaju s ogromnim pritiscima. Projekt je osmišljen kao podrška mentalnom zdravlju liječnika i zdravstvenih djelatnika s jasnim ciljem da skinu stigmu s ove često zanemarene, ali duboko važne teme - navode nam dr. Lea Murn i dr. Petra Sertić.

Projekt je krenuo službeno ovo ljeto, a već s prvim objavama na društvenim mrežama osjetile su, kažu, snažan odjek. Prvi online webinar održale su u rujnu, uz podršku brojnih kolega iz zdravstvenog sustava i šire javnosti, i ponosne su što smo time postigle jedan od glavnih ciljeva – otvoren razgovor o mentalnom zdravlju.

Prije specijalizacija, Petra je radila dvije godine u hitnoj službi, a Lea u palijativnoj skrbi za terminalno bolesne. Kroz to iskustvo suočavanja s teškim i terminalnim bolestima, shvatile su, kažu, da ih medicinska edukacija priprema na rad samo na intelektualnoj razini.

- Naučile smo smjernice, algoritme, kako zbrinjavati pacijente, ali nije bilo govora kako se nositi sa stvarima koje dolaze iza toga – s emocionalnom boli, gubitkom, težinom odluka. Kako se nositi sa smrti pacijenta, s prvim neuspjehom reanimacije ili nenamjernom pogreškom koja utječe na nečije zdravlje? O takvim izazovima se ne govori. U vrhunskom sportu psihološka priprema za greške je standard. U zdravstvu, gdje greška može značiti gubitak života, ovakva podrška ne postoji - navode.

Biti liječnik ili raditi u zdravstvu više se percipira kao poziv nego kao posao, a ta riječ, dodaju, nosi posebnu simboličku težinu.

- Ona u sebi skriva niz neizrečenih pravila i očekivanja – od toga da ne smijemo pokazati slabost, tražiti pomoć, do toga da moramo podnositi neadekvatne uvjete rada, a sve to uz suočavanje s ljudskom patnjom, smrću i teškim odlukama bez adekvatne podrške. Naše obrazovanje gotovo isključivo nas uči kako pomagati drugima, dok se o utjecaju ove profesije na naše mentalno zdravlje gotovo uopće ne govori. A stvarnost je takva da su medicinari izuzetno ranjiva skupina – suočavamo se s najvišim stopama suicida među svim profesijama. Ipak, unatoč tom alarmantnom podatku, inicijative i sustavne podrške u ovom području dugo su nedostajale. Sentinel Uma nastao je iz potrebe da se ovaj tihi vapaj pretoči u glasnu, javnu raspravu - ispričale su u intervju za 24sata dr. Lea Murn i dr. Petra Sertić.

'Želimo sigurno okruženje'

Predugo su se kažu, problemi s kojima se suočavaju liječnici prepričavali samo uz kavu ili u neformalnim razgovorima. Iako je svijest o potrebi za promjenom postojala, sustavne podrške gotovo da, kažu, nije bilo.

- Očita stvar o kojoj se malo govori je da postoji određena atmosfera beznađa, frustracije kao i iscrpljenosti među zdravstvenim radnicima, i da postoje ozbiljni izazovi na području našeg mentalnog zdravlja. Pandemija COVID-19 je dodatno produbila već od prije ozbiljnu situaciju. Naš cilj je osloboditi zdravstvene djelatnike tereta perfekcionizma. Želimo stvoriti sigurno okruženje, zajednicu u kojoj je normalno i prihvaćeno razgovarati o izazovima s kojima se svakodnevno susrećemo. Zajednicu u kojoj će biti u redu priznati da nam je teško.

Od samog početka projekt su podržale Sekcija mladih onkologa, Sekcija mladih psihijatara, Hrvatska liječnička komora i HUBOL, koji su pokrenuli telefonsku liniju za psihološku pomoć liječnicima. Uz Hrvatsku liječničku komoru, važnost ove inicijative su prepoznale i brojne druge stručne skupine. Ovaj projekt nije napravljen samo da skreće pažnju na problem – on nudi prostor za podršku, razumijevanje i promjenu - navode nam.

Idući cilj im je, kažu, kontinuirana psihoedukacija o mentalnom zdravlju kroz online webinare, što je prepoznala i Hrvatska liječnička komora, omogućivši polaznicima da dobiju bodove za produženje licence. U pregovorima su i s drugim komorama zdravstvenih djelatnika kako bi se isto omogućilo svima. Otvorile su i YouTube kanal gdje će svi materijali biti trajno besplatno dostupni, za sadašnje i buduće generacije.

- Jedan od najvažnijih dijelova projekta su reelsi, kratki videi u kojima liječnici otvoreno pričaju o svojim iskustvima i traženju psihološkom pomoći. Iako je na Zapadu to uobičajeno, živimo u kulturi u kojoj je iskrenost i otvorenost liječnika o vlastitim izazovima bila rijetka. Želimo to promijeniti. Kolege nam se sve više javljaju, dijeleći potresna iskustva koja su doživjeli prilikom medicinske edukacije i rada u zdravstvenom sustavu, otvarajući tabu teme koje mi ne želimo ignorirati i o kojima se ne bojimo pričati - pričaju nam liječnice Murn i Sertić.

Uz to provode i istraživanje procjene mentalnog zdravlja zdravstvenih djelatnika. U planu im je kontinuirana procjena mentalnog zdravlja, po uzoru na modele iz SAD-a, kao i osiguranje besplatne psihološke podrške za zdravstvene djelatnike bez stigmatizacije.

Petrin brat, student medicine, jednom je primijetio kako njegova generacija ne može vjerovati da već ne postoje sustavne mjere psihološke pomoći za medicinsko osoblje.

- To je ono što želimo promijeniti – osvijestiti sve, od studenata do iskusnih liječnika, da je briga o mentalnom zdravlju prioritet. Ljudi su najveća vrijednost zdravstvenog sustava. Briga o zdravstvenim djelatnicima znači bolju brigu za naše pacijente - kaže nam Petra.

U suradnji s nadležnim institucijama, planiraju provesti istraživanje o dostupnosti psihološke pomoći za zdravstvene djelatnike u svim ustanovama diljem Hrvatske.

Iako još nemaju precizne podatke, već sada znaju da mnoge ustanove ne nude nikakvu vrstu podrške za svoje djelatnike, a to je osobito zabrinjavajuće za one koji svakodnevno rade u visokorizičnim i stresnim okruženjima – hitna služba, jedinice intenzivne njege, onkologija.

- To su radna mjesta na kojima je rizik za razvoj sindroma sagorijevanja izrazito visok, a sustavna podrška gotovo nepostojeća. No, nije dovoljno samo ponuditi psihološku pomoć. Ključno je raditi i na destigmatizaciji traženja pomoći. Prema stranim istraživanjima, samo 13% liječnika zatraži stručnu pomoć. Slično je i kod nas. Liječnici se često boje stigme, pa pomoć traže neformalno, privatno ili se okreću samomedikaciji lijekovima ili alkoholu. U programima psihološke pomoći, liječnici se javljaju daleko rjeđe od medicinskih sestara, tehničara i drugih zaposlenika u zdravstvu. Sram vezan uz traženje pomoći među liječnicima je duboko ukorijenjen – postoji percepcija da oni, koji pomažu drugima, ne bi smjeli pokazivati vlastitu ranjivost. otkrivaju nam.

Mentalno zdravlje zdravstvenih djelatnika ugroženo je, kažu, na više razina, i to već od samog početka karijere.

- Naš obrazovni proces je izuzetno dug, zahtjevan i stresan, a ulaskom u praksu mladi liječnici suočavaju se s velikim pritiscima – očekuje se da donose ispravne odluke u vrlo kratkom roku, uz odgovornost za živote pacijenata, često bez iskustva i bez adekvatne podrške. Prema preliminarnim rezultatima našeg istraživanja, upravo mladi liječnici najčešće doživljavaju visok stupanj stresa, anksioznosti i depresije, koji se s vremenom i duljim radnim stažem djelomično smanjuju, no rana faza karijere nosi najveći rizik za mentalno zdravlje.

Osim svakodnevnog suočavanja s kriznim situacijama, ljudskom patnjom i smrću, suočavamo se s kroničnim nedostatkom radne snage i prevelikim radnim opterećenjem. Prekovremeni sati, noćne smjene i manjak sna stvaraju kronični umor i iscrpljenost, koja ozbiljno narušava naše mentalno i fizičko zdravlje. Prema našem istraživanju čest je i moralni distres, kada znamo kakvu bi skrb trebali pružiti pacijentima, ali zbog uvjeta u kojima radimo to nismo u mogućnosti - ističu.

'Neprijateljski odnosi među kolegama'

Također, kompetitivnost u njihovom zanimanju je, kažu, iznimno visoka, a prema rezultatima istraživanja, zdravstvenim djelatnicima posebno teško pada nezdrava radna atmosfera.

- Tu su neprijateljski odnosi među kolegama, nekolegijalnost, vrijeđanje, ponižavanje, pa čak i seksizam, što se na našem podneblju rijetko prepoznaje kao problem, a još rjeđe sankcionira. Ovakvi odnosi dodatno pridonose stresu i sagorijevanju koje ima ozbiljne posljedice, ne samo na osobnoj razini, već i na kolektivnom zdravlju sustava. Često rezultira bolovanjima, otkazima i odlascima iz zdravstvenog sustava. Podložni smo i brojnim drugim problemima s mentalnim zdravljem, od ovisnosti do PTSP-a nakon proživljenih traumatskih situacijama kojima možemo biti izloženi na poslu. Jedna od najvažnijih tema je suicidalnost. Zdravstveni djelatnici su u višestruko većem riziku za samoubojstvo, a vijesti o tragičnim gubicima, osobito mladih liječnika, kontinuirano duboko potresaju medicinsku zajednicu. Ova realnost pokazuje koliko je prevencija ključna - naglašavaju.

Ističu kako psihološka pomoć mora biti dostupna svakome tko ju zatraži, ali jednako važno je i poticati ljude da tu pomoć traže.

- Kao što je bitno da se redovito provode sistematski pregledi za fizičko zdravlje zdravstvenih djelatnika, trebali bismo uvesti i redovitu procjenu mentalnog zdravlja, jer smo zbog prirode svog posla posebno rizična skupina. Na taj način mogli bismo pravovremeno reagirati i pomoći onima koji se možda sami ne bi zatražili podršku.

Uz to, od ključne je važnosti da se problemi u radnim kolektivima rješavaju na vrijeme. Kultura profesionalizma mora postati prioritet na svim razinama, kao i komunikacija temeljena na poštovanju. Zlostavljanje u bilo kojem obliku, bilo kolega, bilo pacijenata, ne smije biti tolerirano. Osobe koje vrše mobbing ili druge oblike zlostavljanja moraju biti sankcionirane, a sustav mora štititi sve – i djelatnike i pacijente – od takvog ponašanja. Svi ovi koraci neophodni su da bismo zaštitili ljude koji nose najveći teret zdravstvenog sustava. Njihovo mentalno zdravlje mora postati prioritet, jer bez toga nema ni kvalitetne skrbi za pacijente - poručuju na kraju.