Samo na pet najvećih nameta, godišnje moja firma izdvoji 70.000 kn, kaže Kristijan Keindl, vlasnik Keindl sporta. Opisao nam je i kako je njegov biznis, usprkos koroni, doživio procvat
'Dobro, kakve veze imaju moji bicikli s naknadom za šume?!'
Nakon prvog šoka što se sve zbog korone zatvara, nešto je u meni govorilo da kupujem i kupujem! Bicikli su nam stizali velikim i malim kamionima iz Španjolske, Italije, Njemačke... punili smo skladišta. Umjesto da svoje ljude pošaljem na burzu rada, brzo smo se pregrupirali i nas 40 počelo je raditi samo na web shopu. A onda je sve preko noći eksplodiralo, na dan bi online prodali i 600 bicikala i to usred krize te potpune paralize zemlje. Kao sumanuti smo radili na nalozima, pakirali bi, lijepili, utovarivali, slali, vozili... Ma nikad u životu nismo imali toliko posla!
Govori nam to Kristijan Keindl (50), vlasnik trgovine Keindl Sport.
Pogledajte video: Reforme ne mogu i ne smiju čekati!
Pokretanje videa...
U moru loših priča, otpuštanja radnika i borbe za golo preživljavanje poduzetnika, njemu je posao preko noći narastao nekoliko puta. Ranije bi prodali oko 100 bicikala na dan, a u trenutku kad su svi ostali doma, njima je prodaja prebacila svaku moguću ideju o prodaji.
U 25 godina rada u ovom poslu, Keindl kaže da nikad više nisu radili, nikad više poziva, mailova, SMS-ova nisu primili, dan i noć svaki dan.
'Prodavali smo i one po 30.000 kuna'
- Od petka poslijepodne do nedjelje u noć, e to je bilo najklikanije vrijeme kada bi ljudi kupovali bicikle. I to baš svih cijena, a bilo je i lijepih kupovina od 20.000-30.000 kuna - iskren je naš sugovornik.
A tko su kupci?
Ljudi koji su prvi put kupili bicikl i nikad ranije nisu ga vozili (osim možda u djetinjstvu kad su gulili koljena dok su ga učili voziti).
- Oko 95 posto kupaca su potpuno novi koji su odabrali bicikl jer se zbog korone više nisu htjeli voziti javnim gradskim prijevozom. A drugi su se odlučili rekreirati jer su ostali doma. A onda su bi kupili još jedan jednom,pa drugom djetetu, pa i drugi supružnik – kaže naš sugovornik. Najviše ih kupuju oni između 25 i 40 godina.
Posljedica korona-krize: Manje ispijanja kave, više pedaliranja
Primjećuje da se s koronom pojavila potpuno nova generacija biciklista koji su sjedenje u kafićima, parkovima i šetnju trgovačkim centrima zamijenili pedaliranjem.
Ovakvu eksploziju prodaje Keindl nije mogao ni sanjati, ništa ga ranije nije moglo pripremiti pa je preko noći počeo koordinirati ogromnu logistiku jer je trebalo svaki dan i isporučiti naručenih 600 bicikala i to od partnera u dalekim zemlja Europe do svakog mjesta u Hrvatskoj.
Njegovi trgovci preko noći su počeli istovarivati robu iz kamiona, pakirati, dostavljati, odgovarati na online upite... Telefon je zvonio i noću jer je trebalo u trenutku, kad je cijela Europa stala i kad su se granice dobrano zatvorile, omogućiti proboj šlepera iz daleke Španjolske, Italije...
Trebalo je naći i kamione, vozače koji su bili voljni riskirati i voziti u te zemlje u kojima je korona doslovno bujala, a po povratku pristati i na to da budu u kućnoj samoizolaciji na dva tjedna.
Unatoč golemom poslovnom uspjehu, naš sugovornik osvrnuo se i na uvjete poslovanja u Hrvatskoj upirući prst u nelogične parafiskalne namete koji doslovno guše poduzetnike.
- Samo na pet najvećih nameta, godišnje moja firma izdvoji 70.000 kuna. To su članarina za HGK, naknada za zapošljavanje invalida, naknada za šume i spomenička renta te članarina turističkoj zajednici. Kakve ja imam veze s turizmom, a prodajem bicikle? Ili možda sa šumama i spomenicima? Baš nikakve - govori Keindl.
Rado bi plaćao naknadu za medicinu i škole
Na pitanje kada bi morao odabrati dvije od ovih naknada koje bi i dalje morao plaćati te da u njima vidi smisla, naš sugovornik dugo je razmišljao i nije se odlučio.
- Ali kad bi mi netko dao mogućnost da smislim sam dvije naknade koje bih bez problema kao poduzetnik plaćao, znate koje bi bile? Naknada za medicinu i naknada za škole. Imam školarca pa znam kako su nam škole u očajno stanju, nemaju ni za WC papir. E kad bih imao na papiru te dvije naknade, za njih bih dao novac bez obzira što to nema nikakve veze s mojim biciklima jer bih znao za što idu i ne bi mi bilo žao mog novca - rekao je Keindl.