Dobili 42 godine zatvora jer su civile tjerali da pjevaju četničke pjesme, ubili i tijela bacili u Unu

Četvorica bivših pripadnika Teritorijalne obrane Dubica ponovno su na Županijskom sudu u Zagrebu u odsutnosti nepravomoćno osuđeni za ratni zločin nad zarobljenim civilima te osuđeni na ukupno 42 godine zatvora.

Đorđe Ratković (55), Đuro Jerenić (55) i Stevo Radunović (60), su osuđeni svaki na po 10 godina zatvora, dok je Milorad Šarac (59) osuđen na 12 godina zatvora. U odnosu na jednu točku optužnice on je i oslobođen krivnje zato što sud nije mogao nedvojbeno utvrditi da je počinitelj jer nije bilo očevidaca, a jedini dokaz protiv njega bile su riječi svjedoka koji je prepričavao što je negdje čuo.

Sudu je, ne samo u ovome nego i u drugim sličnim slučajevima, vrlo teško utvrditi gdje su optuženici te jesu li uopće živi jer Srbija ne dostavlja nikakve podatke, ne odgovara na postavljene upite i po pitanju ratnih zločina s Hrvatskom uopće ne surađuje. 

Prema podacima koje sud ima, vjeruje se da je Ratković u Srbiji, Jerenić u SAD-u, Šarac u Republic Srpskoj, dok se za Radunovića misli da je u Srbiji.

Optužnica ih je teretila da su 15. rujna 1991. kao pripadnici TO Dubica zarobili više civila hrvatske nacionalnosti te ih zatočili u prostorijama WC-a poljoprivredne zadruge u Hrvatskoj Dubici te ih u više navrata tukli. 

Prema optužnici, neutvrđenog dana 1991. zarobljene civile su nasilno izveli u dvorište zadruge gdje su ih natjerali da pjevaju četničke pjesme i trče u krug po dvorištu do iznemoglosti. Potom su ih nogama, željeznim te drvenim palicama i puškama udarali po svim dijelovima tijela. Kada zatočenici zbog zadobivenih ozljeda, batina i iznemoglosti više nisu mogli trčati  te kada su popadali na tlo, optuženici su ih gazili nogama.

Milan Petrović, sada pokojni pripadnik TO Dubica, tada je pucao u dvojicu zarobljenika, nakon čega im je i prerezao grkljan. Njihova tijela natovarili su na traktorsku prikolicu i dvojici preživjelih zarobljenika naredili da legnu na mrtva tijela. Potom su Petrović i Šarac kola odvezli do mosta na rijeci Uni, gdje su tijela ubijenih bacili u rijeku, a preživjele zarobljenike su vratili u prostorije poljoprivredne zadruge.

U drugoj točki optužnice Šarac  se teretio da je s još dva pripadnika TO Dubica, neutvrđenog dana u rujnu 1991.  dvojicu ranjenih hrvatskih civila, koji su dovedeni u ambulantu u Hrvatskoj Dubici radi pružanja pomoći, izveli na prostor ispred ambulante, vezali žicom, izudarali ih, na njih nabacali automobilske gume i potom ih žive zapalili, i tako ih usmrtili.

Predsjednica sudskog vijeća sutkinja Tamara Pleše, vezano uz oslobađajući dio nepravomoćne presude, kazala je da iskaz svjedoka koji je negdje čuo da je Šarac bio počinitelj odioznog zločina, nije bilo dovoljno za osuđujuću presudu.

- Nakon iscrpnog dokaznog postupka, nije bilo moguće sa sigurnošću utvrdi da je optuženik počinio to  za što se teretio jer nije bilo očevidaca. Što se tiče osuđujućeg djela presude, nije bilo sporno da je petero civila bilo zatvoreno u WC-u, a nesporno je bilo i da su svi bili izvedeni i maltretirani te da su dvojica i ubijena. Njihova tijela su kasnije nađena i obdukcijom su utvrđeni prijelomi, rane od hitaca i tome slično. Zarobljenici koji su preživjeli su u svojim iskazima opisivali i to više puta što i kako se dogodilo, a njihove iskaze su potvrdili i neki svjedoci koji su bili članovi TO. Optuženicima je jedino olakotno, to što su prema dostupnim podacima neosuđivani, a otegotnim im je bila težina djela i način na koji je počinjeno, kao i društvena neprihvatljivost tog čina jer su žrtve bili civili zarobljeni tijekom ratnih djelovanja - kazala je u obrazloženju presude sutkinja Pleše.

Inače, četvorka je već bila u odsutnosti 2019. nepravomoćno osuđena na ukupno 74 godine zatvora. Tad su trojica dobila po 18 godina, a jedan je osuđen na 20 godina zatvora. 

Vrhovni sud tu je presudu ukinuo smatrajući da na njih nije bio primijenjen blaži zakon, a trebao je biti. U međuvremenu je došlo i do zakonskih izmjena po kojima nisu mogli biti suđeni i za ratni zločin protiv civila i za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika jer su im žrtve bili zarobljeni civili. Sad su nepravomoćno osuđeniza zločin nad civilima.