Dlanovi se znoje, srce lupa, u grlu knedla, a ne možeš pobjeći

Od Zagreba do Londona, u dva i pol sata leta u lipnju ove godine, u meni su se izmjenjivali tjeskoba i  panika. Srce mi lupa, dlanovi se znoje, 'knedla' stoji u grlu, nisam sposobna za suvisli razgovor s kolegicom koja sjedi pored mene i naručuje kavu smireno kao da je u kafiću...

Prije toga tjeskobu sam osjećala samo tijekom polijetanja, u onoj fazi kad si 'zalijepljen za stolac', ali čim bi se zrakoplov izravnao, bilo bi mi bolje. Turbulencije zbog koji sam se osjećala kao u starom tramvaju 'treskavcu' i slijetanje kao da propadamo nisu mi nimalo pomogli i čim smo stupili na tlo na Heathrowu, razmišljala sam samo: 'Još se moram i vratiti doma, za dva dana sve ovo ispočetka'. 

Ove nedjelje na Tečaju oslobađanja straha od letenja u Velikoj Gorici naučila sam da su za propadanje pri slijetanju bili krivi džepovi toplog zraka te da je to posve normalna pojava, kao i što znače pojedini zvukovi pri polijetanju i slijetanju koji su bili glavni pokretač moje tjeskobe pri letenju. 

Još dvadesetak polaznika oslobodilo se straha zahvaljujući predavanjima stručnjaka koji su nam govorili o dijelovima zrakoplova i zvukovima koje proizvode, osnovama fizike letenja, zračnoj kontroli, meteorologiji, kabinskom osoblju i tehnikama smirivanja poput dubokog disanja, tapkanja i vizualizacije. 

Magla i kiša su posve normalni uvjeti za let

Najviše ljudi boji se zbog neznanja. Ne znamo zašto se čuje to glasno brujanje iz motora, ne znamo zašto se moramo vezati za vrijeme turbulencija, ne znamo ni što su turbulencije - najnormalnija pojava, 'poput vožnje po makadamu'. Većina polaznika s kojima sam razgovarala, su kazali da je velik dio tjeskobe nestao kad su saznali te osnovne informacije. Meni također. Neki paničare kad pada kiša ili je magla, no oblasna sinoptičarka i meteorologinja Ana Bago Tomac objasnila nam je da su to sasvim normalni uvjeti za let. 

Među stručnjacima koji su predavali o dijelovima aviona, turbulencijama i fazama leta, bio je i kapetan zrakoplova Vlade Republike Hrvatske, Ivan Klanac. On od 2011. godine vozi hrvatske državnike i priznaje da i među njima ima onih koji se boje letenja. Neki to shvate tek kad avion već krene, onda znaju doći naprijed do kokpita i pitaju smiju li malo porazgovarati pa ih osoblje zrakoplova smiri. 

Klanac mi je rekao da je i sam doživio strah, ali to je bilo na početku karijere, još tijekom školovanja. 

Slučajno ispustili maske za kisik

- Bio je to strah iz neznanja, kada naučiš kako reagirati, strah nestane - rekao je Klanac koji u karijeri nije imao ni jedan ozbiljniji incident. Prisjetio se slučaja kada su u kokpitu slučajno pritisnuli gumb i ispustili sve maske za kisik u kabini. Stjuardese su se odmah ispričale putnicima koji su se morali voziti ostatak leta s maskama pred sobom i objasnile im da nema razloga za strah. Kad su sletjeli mehaničari su morali ručno vraćati sve maske u njihove spremnike.

Avion krenuo, on htio pobjeći

Nakon teoretskog dijela tečaja i vježbi smirivanja, kojima je tečaj počeo i završio, bilo je vrijeme da se uputimo na kratak let. Iz Zagreba do Karlovca i nazad. Prije leta, polaznici tečaja s kojima sam razgovarala kazali su da su spremni i da im je tečaj pomogao. Samo jedan polaznik je odustao od leta, mi ostali smo se ukrcali u putnički zrakoplov Fokker 100 koji može primiti 109 putnika. 

Jednog polaznika savladao je strah kad je avion već rulao po pisti i htio je izaći, no instruktori i kolege s tečaja uspjeli su ga primiriti pa je i on 'preživio' let.

Prazna mjesta popunili su članovi obitelji i prijatelji djelatnika aviokompanije čijim avionom smo letjeli. Tijekom leta kapetan Tomislav Gržetić objašnjavao je svaku fazu, zvukove i pojave. I ovog puta mi nije bilo svejedno kad sam se 'zalijepila' za stolac, ali glas pilota koji nas je vodio kroz svaku fazu leta te oduševljena cika djece koja su bila na letu, pomogli su mi da se sa zrakoplovom i ja 'izravnam', iako smo cijelim putem letjeli kroz oblak i nisam vidjela ništa osim krila i motora pored kojeg sam sjedila, zbilja sam uživala u letu. Znam da osjećaj tjeskobe pri polijetanju neću vjerojatno nikada otkloniti, ali isto tako znam da postoje i faze leta u kojima se mogu opustiti i uživati u pogledu.

Uzvik oduševljenja i glasan pljesak prolomio se među polaznicima nakon što je avion ponovno sletio u zagrebačku zračnu luku. Neki su primjenjivali tehnike smirivanja koje su naučili na tečaju, drugi su na let poveli bliske ljude kako bi im bilo lakše, ali gotovo svi su uspjeli prebroditi svoj strah. 

- Prvi put sam ušao u avion smiren - rekao mi je jedan od polaznika.

- Uopće nije bilo tako strašno kako sam mislio da će biti - kazao je drugi, koji je bio iznimno nervozan prije leta.

Za nagradu smo na kraju mogli zaviriti i u kokpit