Djevojčica Farah je naizgled poput svakog drugog djeteta, odjevena u prugastu crveno bijelu majicu, sa znatiželjnim pogledom i sramežljivim osmijehom
Djetinjstvo u ratu: Najviše voli tati pomagati izrađivati bombe
Novinarka Channela 4 u Alepu je intervjuirala osmogodišnju djevojčicu, kćer vođe pobunjenika. Ispod slatke vanjštine se skriva odgoj u krvavim uvjetima rata. Kao svoju omiljenu igru Farah Al-Sahiba ističe skupljanje šrapnela, koje potom nosi ocu da od njih izrađuje bombe. Razgovor nadopunjava gestikulacijom gdje oponaša zvuk bombe, piše Daily Mail.
Žene i djeca svakodnevno ginu
Djevojčica u intervjuu uopće ne pokazuje znakove straha ili nemira. Izrada bombi kroz igru je postala njezina svakodnevica jer joj otac vodi grupu od oko 300 pobunjenika. Treća je godina okrutnog građanskog rata u Siriji, a u gradu Alepu gdje Farah
živi s obitelji je danas manje od 1000 ljudi. Prije ih je bilo oko 250.000. Farah i njezina obitelj ni ne pomišljaju o odlasku ili napuštanju oca usprkos opasnosti i katastrofalnim uvjetima života. Kažu da ako poginu, to će biti pobjedonosna smrt.
Pobunjenici vjeruju u Boga i oslobođenje
Farahin otac, vođa pobunjenika Abu Ali Al-Sahiba, je u strahu, ali i ponosan. Ističe da će Bog nagraditi što žrtvuju svoju djecu. U ovome gradu više nema škola, bolnica ni trgovina. Preživljavaju na dnevnim dostavama hrane, koje su ujedno jedini znak normalnog života.
Rat je odnio 11.000 života djece i potpuno demolirao grad, a djeca poput Farah i njezine braće i sestara moraju živjeti u borbama i sudbinama svojih roditelja.