Pokazalo se kako počinitelji filicida u većini slučajeva istovremeno imaju prisutnih više faktora rizika poput doživljavanja i/ili svjedočenja nasilju u obitelji, problema mentalnog zdravlja, rastave, ovisnosti...
Dječji psiholog: Filicid je rjeđi od drugih oblika ubojstava, ali ne smijemo ga zanemariti
Krešimir Prijatelj, magistar psihologije, poslao nam je analizu strašnog slučaja trostrukog ubojstva djece na Mlinovima.
Otac, Austrijanac s hrvatskom adresom, ubio je troje malodobne djece, sina (4) i blizance, dječaka i djevojčicu (7).
Pogledajte video: Strava u Zagrebu
Pokretanje videa...
Bio je rastavljen, a djeca su bila kod njega na vikendu u Zagrebu. Majka je u vrijeme ubojstva bila u Dubrovniku.
Krešimir Prijatelj, dječji psiholog, kaže da filicid nikako ne smije biti zanemaren, iako je statistički rjeđi od drugih oblika ubojstava.
- Philip Resnick je još 70-ih godina klasificirao filicid, odnosno nasilnu smrt djece od strane roditelja u pet kategorija, a neki od njih su i filicid kao osveta bračnom partneru, filicid kao posljedica akutnog psihotičnog stanja, filicid zbog neželjenosti djeteta i dr. Dakle radi se o dobro poznatom i odavna prepoznatom problemu. Filicid, iako je statistički rijeđi od drugih oblika ubojstava, ne smije biti zanemaren.
- Podaci UN-a iz 2019. govore kako je na razini svijeta prevalencija filicida u prosjeku između 2 i 12 na 100000 djece - analizira psiholog Krešimir Prijatelj.
- Također, za počinitelje filicida su vrlo karakteristični i pokušaji suicida, naime istraživanja upućuju kako jedan od pet roditelja počini suicid nakon filicida. Pokazalo se kako počinitelji filicida u većini slučajeva istovremeno imaju prisutnih više faktora rizika poput doživljavanja i/ili svjedočenja nasilju u obitelji, problema mentalnog zdravlja (psihotične epizode, velike depresivne epizode…), roditeljske separacije, rastave braka, ranijeg činjenja nasilja u intimnim vezama, prethodnog zlostavljanja djece te zloupotrebe sredstava ovisnosti. Nasilna smrt djece se mora moći izbjeći, krajnje je vrijeme je da kao društvo prestanemo okretati glavu od dječje patnje i prijavljujemo svaku sumnju na bilo kakav oblik nasilja nad djecom.
- Rastava može biti stresa kako djeci, tako i roditeljima, a pravovremena reakcija i traženje pomoći i podrške od strane stručnjaka nikako nije znak slabosti! Ako roditelji ne potraže pomoć ili podršku oko problema koje doživljavaju, tada se povećava rizik da se nađu u stanju psihološke krize i dođe do tragičnih događaja - analizirao je Krešimir Prijatelj, magistar psihologije.