Antimaskerska kriza u Krapinskim Toplicama aktualizirala je priču o manipulaciji djecom, njihovoj indoktrinaciji protiv etničkih i seksualnih manjina, gdje se na grbači djece vode ratovi, širi mržnja i netrpeljivost.
Djeca su taoci svjetonazorskih obračuna, žrtve ideoloških ratova i političkih manipulacija
Djeca se ponovno nalaze na prvoj liniji svjetonazorskih obračuna i ideoloških ratova.
Talačka kriza u Krapinskim Toplicama gdje roditelji antimaskeri već danima ne dozvoljavaju djetetu odlazak u školu jer se protive nošenju maski, čak ni pod odmorom, iskorištena je kao katalizator za javnu pobunu protiv epidemioloških mjera.
Između važnosti školovanja djeteta i izbjegavanja nošenja maske, roditelji su kao prioritet odabrali ono što je bliže njihovu svjetonazoru. Dijete je pretvoreno u oruđe obračuna sa sustavom, s institucijama, epidemiološkim pravilima. Dijete pritom trpi, ali to sve nije bitno dokle god roditelji misle da pobjeđuju.
I to, nažalost, nije prvi takav slučaj gdje se ratovi vode preko grbače djece i školaraca.
Poligon za iživljavanje
Njima sada manipuliraju antimaskeri, ali djeca i njihova prava omiljeni su poligon za iživljavanje brojnih svjetonazorskih i ideoloških skupina, pa i političkih opcija.
Nekada se preko navodne zaštite prava djece ruši Vlada, kao što je to bilo prije deset godina u slučaju uvođenja Zdravstvenog odgoja u škole, kada su konzervativci i klerikalci sabotirali taj program, širili laži o pedofiliji i pritom pripremili teren za organiziranje referenduma o braku.
Nema veze što su djeca ostala zakinuta za važan dio njihova obrazovanja. Bitno da je Željka Markić na njima izgradila politički status.
Kao što je Markić nastavila graditi taj status i na pitanju posvajanja i udomljavanja djece, gdje je ostala upamćena njezina izjava kako bi radije nezbrinutu djecu stavila u dom, nego dala istospolnom paru na posvajanje.
Vojnici na bilježnicama
Što je narednih godina eskaliralo u homofobnu histeriju protiv homoseksualnih parova i udomljavanja djece, gdje su se palile lutke gej parova i širila se antigej propaganda. Opet na grbači djece.
Nadalje, prije nekoliko dana javnost se šokirao primjer iz Darde gdje je HDZ-ov načelnik općine dijelio školacima bilježnice sa zastavama i vojnikom koji salutira, uz poruku "Uspravno stojimo, ne klečimo ni pred kim, nismo mi nikoga tlačili, nemamo ništa s tim". Na pobunu roditelja da se radi o neprikladnom sadržaju za školu u kojoj ima djece različitih nacionalnih manjina, te da time potiče etnička netrpeljivost, iz općinskog HDZ-a su uzvratili: "Ako vas vrijeđa hrvatska zastava i hrvatski vojnik onda vam nije jasno gdje živite i nije vam jasno da manjine moraju poštovati državu u kojoj žive".
Djeca će, dakle, preko bilježnica učiti da manjine moraju slušati ili će vojnik otići korak dalje od pukog salutiranja. To se zove militarizacija djece.
Antigej bilježnice
Nekako u isto vrijeme, u općini Sibinj školarcima su podijeljene bilježnice s homofobnom ilustracijom: muškarac, žena i dvoje djece drže kišobran kojim se "štite" od duginih boja, simbola LGBTQ+ pokreta, uz natpis "Sve je ok, ali… Obitelj je uvijek na prvom mjestu!".
Načelnik općine dolazi iz Hrvatske konzervativne stranke.
Sve to nadovezuje se na brojne slučajeve zanemarivanja djece od strane institucija, centara socijalne skrbi, pomiješane s manipulacijama crkvenih krugova i instrumentalizacijom djece na političkim skupovima ili u stranačke svrhe.
Djeca su tako postala i oruđe, i meta, i topovsko meso, i žrtve, i instrumenti u nametanju, više nego u promociji, svjetonazorskih stavova ili ideoloških načela.
Silovanje djece
U to se ubraja i sudska presuda za silovanje djeteta u kojoj je počinitelju smanjena kazna zatvora za tri godine zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Žrtva je tu u drugom planu. Počinitelju ipak treba priznati ratne zasluge.
Svi nabrojani zaklinju se u djecu. I svi oni gaze po toj djeci.
Maltretiraju ih, šikaniraju, zanemaruju, indoktriniraju, pune mržnjom prema manjnama, na djeci skupljaju glasove ili dižu rejtinge, preko djece promoviraju svoje huškačke ili mrziteljske stavove, ispucavaju frustracije ili ih naprosto djecu guraju na marginu.
Jadno je društvo koje tako tretira djecu. Jadna su djeca koja ne nailaze na zaštitu i razumijevanje. Jadne su generacije koje prežive ovakvu torturu.
I jadna država koja na takvim generacija ostaje.