Djeca s njima mogu biti do 3. godine: 'Imamo i jednu bebicu'

Psst, tiho! Beba spava, nježno nam je šapnula Ksenija Vuković, voditeljica Odjela tretmana Kaznionice u Požegi.

I doista, u jednome metalnom krevetiću u središtu sobe za zatvorenice majke s malom djecom ugledali smo usnulu bebu. Bijeli stolnjak prebačen preko ograde krevetića poslužio je kao zaklon od popodnevnog sunca koje se probijalo kroz sivi zastor. Oko bebe su bile plišane igračke, a na drugi krevetić netko je odložio ružičastu nosiljku i ručnik.

Riječ je o prizoru jedinstvenom za zatvor i moguće ga je vidjeti samo u Kaznionici za žene u Požegi. Jedina je to kaznionica u Hrvatskoj u kojoj kaznu služe zatvorenice pravomoćno osuđene na kazne zatvora dulje od šest mjeseci.

Odjel za rodilje je specifičan i na njemu majke zatvorenice mogu boraviti sa svojim djetetom do njegove treće godine. Većina ih je rodila tijekom izdržavanja kazne. Beba koju smo vidjeli trenutačno je jedina tamo. Zbog strogih pravila nismo mogli razgovarati s njima, no majke na odjelu, kažu nam, trude se kako njihovim mališanima, barem dok su zajedno, ne bi nedostajalo ljubavi i nježnosti. Uz mamu djetešca koje smo vidjeli tamo su još dvije zatvorenice. Jedna je u visokoj trudnoći i broji dane do porođaja. U Kaznionici u Požegi u trenutku našeg posjeta nalazile su se 92 zatvorenice i jedna osuđena maloljetnica. Prosječna visina izrečene kazne bila je četiri godine i osam mjeseci, najdulja 33 godine, a najkraća sedam mjeseci. Najstarija zatvorenica je u dobi od 76 godina.

U Kaznionici u Požegi kaznu su izdržavale sve “poznatije” zatvorenice, među kojima je Ana Magaš, osuđena na tri i pol godine zatvora zbog ubojstva supruga Lucijana 2005. godine.

Tamo je i Chiara Pašić, koja izdržava 33 godine zbog ubojstva trogodišnjeg sina Denisa. Njezina majka se požalila Jutarnjem kako Chiara u zatvoru nema nijednu prijateljicu jer se čedomorstvo tamo ne oprašta. U Požegi je i Nuša Bunić (23), kojoj je Vrhovni sud povisio kaznu s 12 na 14 godina zatvora zbog ubojstva bivšeg dečka Nikole Tureka (30) iz 2017. godine.

Prosječna dob je 44 godine 

Kad bi Smiljana Srnec, kojoj sude u Varaždinu zbog ubojstva sestre Jasmine Dominić, bila pravomoćno osuđena za taj zločin, također bi je poslali u Požegu. Prosječna dob zatvorenica je 44 godine, stranih državljanki bilo je dvije tijekom našeg posjeta - jedna iz Srbije, a druga iz BiH.

POGLEDAJTE VIDEO: 

Pokretanje videa...

01:09

Video: 24sata/pixsell

Naša ljubazna domaćica, Ksenija Vuković, govori nam da je nekad 70 posto zatvorenica, posebno na zatvorenom odjelu, izdržavalo kaznu zbog zlouporabe droga. Danas je situacija drugačija. Došle su izmjene Kaznenog zakona, probacijski uredi, a posjedovanje manjih količina marihuane za osobnu uporabu prešlo je u prekršajnu sferu. Prema strukturi kaznenih djela, sad ih je najviše zbog imovinskih delikata.

- Ono što je specifično za zatvorenice, one su za razliku od muškaraca više zainteresirane za interpersonalne odnose, izražavanje emocija, otvorenije su u komunikaciji i one su, i u ovim okolnostima, sklone stvaranju pseudoobiteljskih odnosa. Unutar kaznionice funkcioniraju drugačije nego muškarci. Upravo zbog toga mnogi smatraju da i stil upravljanja u ženskim zatvorima treba biti fleksibilniji, imati manje strukture i biti manje autoritaran. Također, puno je manje fizičkog nasilja - pojašnjava nam Davor Iljkić, pomoćnik upravitelja Kaznionice.

U Požegi se kazna izvršava u zatvorenim, poluotvorenim i otvorenim uvjetima. U Kaznionicu zatvorenice upućuje Centar za dijagnostiku Zatvora u Zagrebu. Ondje predlažu odjel u koji će zatvorenica biti raspoređena kad dolazi. U Požegi prvo dolazi na prijamni odjel, gdje se sastavlja pojedinačni program izvršavanja kazne zatvora.

On je individualan i obuhvaća smještaj na odjel te, ovisno o radnoj sposobnosti i željama, raspored na radno mjesto. Nema prisilnog rada, uz to što je zatvorenica sposobna za rad, što utvrđuje liječnica kaznionice, treba se izjasniti da želi raditi. Raditi mogu u krojačkoj radionici, praonici rublja, na uređenju dvorišta, izrađivati ručni rad, pomoćne poslove u kuhinji, u poljoprivredi, na poslovima za žene za smanjenim radnim sposobnostima, u zatvorskoj prodavaonici, peradarniku...

Najstarija zatvorenica radi 

Radi i njihova najstarija zatvorenica, doduše na poslovima za one sa smanjenim radnim sposobnostima skraćeno po četiri sata.

Susreli smo je dok su nam pokazivali radionice. Za velikim stolom sjedilo je sedam-osam zatvorenica. Bez stanke su uzimale spužvice za pranje suđa te ih pakirale.

- Ovo je naša najstarija zatvorenica. Vidite kako vrijedno radi - rekla je voditeljica Odsjeka tretmana zatvorenica Ksenija Evenčik Blažević.

- Koliko imate godina? - pitamo zatvorenicu.

- Koliko biste mi dali? - uzvraća nam protupitanjem.

- Šezdesetak godina, možda 65 - odgovaramo.

- Joj, baš vam hvala, stvarno ste me pomladili, u 77. sam godini - kaže, a usne joj se razvlače u vrckav osmijeh.

- To je zbog frizure - ubacuje se njezina kolegica.

I u krojačkoj radionici zatekli smo užurbanu, radnu atmosferu. Zatvorenice su izrađivale spužve i krpe za domaćinstvo.

Kuhaju što i kad žele 

- Ima li puno posla? - pitamo jednu od radnica.

- Ima, ima, ali neka. Uz rad vrijeme brže prolazi - odgovara. Pogled nam skreće na kukice na zidu radionice na kojima je pribor za rezanje i šivanje. Ima tu škara svih veličina, igla, šila... I sve im je to nadohvat ruke, koriste ih u svakodnevnom poslu. Ipak, nikad nijednoj nije palo napamet iskoristiti ih kako bi naudile sebi ili drugome, uvjeravaju nas naši domaćini.

Na zatvorenom dijelu postoje dva odjela. Na jednom se od studenog 2017. provodi pilot projekt. Zove se UZOR (Uspjeh, zajedništvo, odgovornost i rad) i nalazi se na 2. katu glavne zgrade Kaznionice. Vuković pojašnjava da je riječ o svojevrsnoj modificiranoj terapijskoj zajednici u kojoj je organizacija svakodnevnog života strukturom i načinom funkcioniranja vrlo sličan onom na slobodi.

Najviše slobode imaju dvije zatvorenice, koje su trenutačno na posebnom dijelu otvorenog odjela zvanog Đokić. Tamo žive i spavaju same u kući, koja nije ograđena zidovima i ogradama, te same organiziraju dnevni ritam, no ne smiju bez dopuštenja napuštati imanje.

Uzgajaju povrće, hrane kokice nesilice, imaju i psa čuvara. Kuhaju kad i što žele, a sve namirnice dostavljaju im iz Kaznionice. Ne čuvaju ih pravosudni policajci, nego ih samo povremeno obilaze tijekom dana i noći.

Kućica je rustikalna, namještaj u njoj je masivni, drveni, a domaći ugođaj daje i velika peć na drva u kuhinji. Zatvorenice koje se tamo nalaze moraju biti odgovorne i sigurnosno nerizične te je boravak na Đokiću izraz velikog povjerenja uprave kaznionice.

Povratnica uvijek ima 

Posebnu pozornost ulažu na održavanje kontakata zatvorenica s djecom i obitelji. Mogu im se javiti i videolinkom iz prostorije posebno uređene kako se ne bi vidjelo da su u zatvoru. Kako bi se djeca tijekom druženja s majkama osjećala što ugodnije, posebno su prilagodili i uredili prostoriju za posjete. Na zidu smo zamijetili nasmiješenog dječaka i djevojčicu kako se drže za ruke. To su Ivica i Marica kraj kućice od slatkiša. Tamo su i mali crveni tobogan te ploča za pisanje i razne igračke. Kako bi djeca slabijeg imovinskog statusa iz udaljenih mjesta diljem Lijepe Naše mogla doći u posjet majkama, financijski je pomogla udruga Roda.

U kaznionici imaju i sobu za bračne susrete s partnerima. Sa suprugom mogu boraviti bez nadzora od tri do četiri sata u prostranoj sobi, gdje središnje mjesto zauzima veliki krevet. Kako bi ostvarile tu pogodnost, minimalno moraju imati ocjenu zadovoljava. Naime, ovisno o tome kako zatvorenice izvršavaju pojedinačni program dobivaju ocjene od ne zadovoljava do naročito uspješna.

Što se tiče bjegova, naši sugovornici uglas odgovaraju da ih nije bilo.

- Bilo je pokušaja, no bjegova ne. Zatvorenice su svjesne da je to nešto što je njihov dug društvu - objašnjava Vuković. Unatoč trudu i radu, među zatvorenicama koje su trenutačno u kaznionici je 30-ak povratnica. Uglavnom je riječ o osuđenicama zbog imovinskih delikata.