'Djeca nisu kofer da ih možete spakirati i ponijeti sa sobom!'

Andreas Gerdes je Nijemac s Malte, Jouni Olavi Torvinen ili, kako ga od milja zovu, Jokke je Finac, a Dario Kulin, Hrvat iz Poreča. Njihove priče jako se razlikuju, no jedna stvar je ista, sva trojica bore se s hrvatskom birokracijom i institucijama kako bi ostvarili pravo na viđanje svoje djece. O problemima s kojima su se susretali govorili su na press konferenciji Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo u Zagrebu.

Gerdes je kćer Aureliju Mitru (2) posljednji put vidio 22. prosinca 2016. godine. Njegova bivša izvanbračna partnerica, Siščanka Anika de Vilera (36) djevojčicu je u veljači prošle godine bez očeva znanja s Malte odvela u Hrvatsku. Drugu putovnicu uz pomoć koje je kćer odvela u Hrvatsku dobila je upravo 6. veljače 2017. godine. 

'Kćer nisam vidio više od godinu dana'

- Moja kćer je u veljači prošle godine oteta u Hrvatsku. Bez mog pristanka dobila je dvije hrvatske putovnice. Drugu je njezina majka uspjela izraditi, bez mog pristanka, dok je prva bila deponirana na Obiteljskom sudu na Malti. Kćer nisam vidio više od godinu dana. To je emocionalno zlostavljanje djeteta - kazao je Andreas i dodao da je sve što želi bolji i pravedniji sustav.

OTAC U PRAVNOM KAOSU Nije vidio svoju kćer 337 dana: 'Bojim se, ona je teško bolesna'

Majka njegove bivše partnerice Silvana Mrsić-Tramošljanin objasnila je da nije došla podržati zeta, već svoju unuku, koja zaslužuje vidjeti svog oca.

- I meni su moja djeca bila oteta 1991. godine. Znam kako je to i znam kakve traume moja kćer ima zbog toga - govorila je Silvana jedva susprežući suze.

'Za svaki sastanak u Centru moram sam osigurati i platiti tumača'

Finac Jouni Olavi Torvinen, koji je u Hrvatsku prvi put došao 1994. godine s UNPROFOR-om, objasnio je da mu je veliki problem u komuniciranju s Centrima za socijalnu skrb i sudovima predstavljao jezik te nefleksibilnost i nerazumijevanje svake pojedinačne situacije.

- S Centrom sam imao dosta neugodna iskustva. Uvijek mi se činilo da sam, kao stranac u Hrvatskoj, u lošijem položaju od bivše partnerice, kao da sam građanin drugog reda. Budući da slabo govorim hrvatski, za svaki sastanak u Centru morao sam si osigurati tumača i sam ga platiti što me i financijski stavilo u nepovoljniji položaj - kazao je Jokke, koji u Hrvatskoj živi od 2005. godine te ima sedmogodišnjeg sina.

Zbog prirode posla često putuje, pa se zna dogoditi da nije u Hrvatskoj više od pola godine.

- U sudskoj odluci piše da imam pravo viđati dijete dvaput na tjedan, utorkom i četvrtkom te svaki drugi vikend. No, ako me šest mjeseci nema u Hrvatskoj, naravno da ne mogu doći po njega utorkom i četvrtkom, kao što piše u odluci - rekao je Jokke.

Prilikom svakog dužeg izbivanja iz zemlje, odlazi na granicu i traži policajce da mu udare pečat kao dokaz kad je izašao i kad se vratio, a onda sudskim putem traži privremenu mjeru da dijete bude s njim pet dana ili više kako bi nadoknadio vrijeme koje je, ne svojom krivnjom, propustio.

I u slučajevima gdje su očevi hrvatski državljani čije je dijete majka odvela u inozemstvo, država nije učinila mnogo više da zaštiti djetetovo pravo na susrete s oba roditelja.

'Otela mi je dijete 2015. i odvela u Srbiju'

Dijete Porečanina Darija Kulina bivša supruga na prijevaru je odvela u Srbiju još u rujnu 2015. godine. 

- Mi smo potpisali sudsku nagodbu u kojoj je supruga predložila da se preseli na adresu u Dardi kraj Osijeka. Pristali smo na nagodbu u kojoj je stajalo da će dijete živjeti kod mene u Poreču i kod supruge u Dardi. Upozorili su je da ne otuđuje dijete preko granice jer joj roditelji žive u inozemstvu. Trebala je vratiti putovnicu, no nakon sedam dana je nestala - vrlo emotivno je pričao Kulin.

Bivšu partnericu prijavio je i zbog otmice djeteta, no prijava je na koncu odbačena. Kasnije je doznao da je dijete u roku od sedam dana dobilo državljanstvo Srbije.

- Otad nemam nikakve kontakte s djetetom. Osam mjeseci sam svakog 1. petka u mjesecu iz Poreča dolazio u Centar za socijalnu skrb u Slavonskom Brodu u nadi da ću zagrliti svoje dijete. Sve je bilo uzalud. Na koncu su mi odobrili da ga vidim u Srbiji na dva sata pod nadzorom - ispričao je kroz suze. 

'Djeca nisu kofer da ih možete samo spakirati i ponijeti sa sobom'

Pravni savjetnik udruge Hrvoje Jukić kaže da ovdje nisu žrtve očevi već djeca kojoj je onemogućeno da viđaju oba roditelja, što je njihovo pravo zajamčeno Haaškom konvencijom koju je ratificirala i Hrvatska.

- Djeca nisu kofer da ih možete samo spakirati i ponijeti sa sobom - slikovit je bio Jukić dodavši da ga šokira činjenica da se u Splitu skupljaju ljudi kako bi spriječili pravomoćnu sudsku odluku.

- Hrvatska mora nešto poduzeti da ubrza provedbu Konvencije koju smo potpisali - smatra Jukić.

Predsjednik udruge Oliver Čanić pita se što bi bilo da je situacija obrnuta i da je otac na mjestu Nine Kuluz.

- Bi li i on dobio višegodišnju prešutnu podršku sustava ili bi ga zatvorili danima prije ovrhe - rekao je Čanić i dodao da naš sustav ne zna provesti ovrhu na način kako bi šteta za dijete bila minimalna.

SIGURNOSNI RAZLOZI? Sud je na neodređeno vrijeme odgodio ovrhu nad Cesareom

Slovenska udruga rastavljenih očeva najavljuje kolektivnu tužbu u Strasbourgu

Slovenska udruga očeva kojima bivše supruge uskraćuju roditeljska prava najavljuje ovih dana kolektivnu tužbu protiv države jer smatra da su muškarci diskriminirani u postupcima pred obiteljskim sudovima i socijalnim službama u kojima dominiraju žene.

"Društvo za djecu, očinstvo i istinu (DOOR)" predstavilo je svoja stajališta o toj problematici na javnoj tribini u prostorijama parlamenta, otvarajući širu javnu raspravu o roditeljskim pravima rastavljenih očeva.
U Sloveniji zbog razvoda roditelja bez jednog od roditelja godišnje ostane više od 2 tisuće djece koju sudovi u pravilu dodjeljuju majkama, a očevima samo u izuzetnim slučajevima.

U praksi, očevima se skrbništvo dodjeljuju samo ako se dokaže da je majka alkoholičarka, ovisnica o narkoticima ili ako se bavi prostitucijom. U suprotnome muškarci na sudu nemaju šansu, kazao je u raspravi psiholog Andrej Perko, dok antropologinja Vesna Godina smatra da se u odlukama o tome kome dodijeliti djecu sudovi drže načela da je primarna korist djeteta, a ne roditelja.

Očevi koji su aktivni u udruzi tvrde kako su sudovi pristrani u takvim postupcima, da se žene ponekad i uz savjete odvjetnika pozivaju na izmišljeno psihičko i fizičko nasilje, pa čak i pedofiliju, zbog čega im se uskraćuje i pravo posjeta i komuniciranja s djecom te da postoje slučajevi kad se djeca dodjeljuju majkama i onda kad je potvrđeno da je riječ o nasilnim ili labilnim osobama.

Zahtjeve udruge komentirao je i Boštjan M. Zupančič, bivši sudac Europskog suda za ljudska prava, koji smatra da je problem potrebno javno eksponirati, bude li potrebno i pred sudom u Strasbourgu, ako očevi smatraju da su im u Sloveniji kršena ljudska prava.

U razgovoru za televizijsku postaju Nova24TV on je u utorak kazao da u slovenskom sudstvu u vrlo visokom postotku dominiraju žene, zbog čega je sudbeno vijeće prije više godina čak razmišljalo o uvođenju obveznih kvoti, kako bi nešto više muškaraca bilo barem na mjestima predsjednika sudova.

Zupančič ne isključuje mogućnost da se takva spolna struktura na sudovima odražava i na presude kada se radi o postupcima rastave i dodjele skrbništva, iako bi "objektivnu" pristranost bilo teško dokazati.

S druge strane, on smatra da se možda radi o "subjektivnoj" pristranosti jer sutkinje imaju više empatije prema pripadnicama istog spola.