Djeca nam dolaze u suzama, zaustavite nasilje u školama

Govorili su mu da je bezvrijedan. Rekli su mu da nema prijatelja i nikad ih neće ni imati, da je glup, ružan i nepotreban na ovome svijetu. Moj sin trpio je vršnjačko nasilje od prvog do osmog razreda osnovne škole, ispričala nam je čitateljica koja je zbog zaštite djeteta htjela biti anonimna.

Kazala je kako su problem otkrili u četvrtom razredu osnovne škole kad se dječak povukao u sebe i više nije želio u školu. Tad se povjerio roditeljima i otkrio da proživljava teško verbalno nasilje još od prvog razreda osnovne škole.

- Isprva su nam razrednica, škola i sustav govorili da je rijec o običnom dječjem zadirkivanju, da nema govora o nasilju. Uvjeravali su nas da se to više nikad neće ponoviti. Roditelji dječaka koji su zlostavljali mog sina govorili su da se neće miješati u obične djecje svađe. Svi su mog sina zvali preosjetljivim, a mene su ocijenili kao previše brižnu majku. No situacije je bila sve ozbiljnija. U međuvremenu sa svakim novim incidentom u školi su počeli slijegati ramenima uz opasku neka ispišem sina iz škole, a roditelji zlostavljača prestali su nam se javljati na telefonske pozive. U sedmom razredu kulminiralo je kad su mog sina izvrgnuli cyber bullingu - nastavila je hrabra žena opisujući mučnu situaciju.

Na satu glazbenog odgoja trojica-četvorica dječaka sjeli su tako da su okružili žrtvu. Uz podsmijehe i ruganje verbalno su ga ismijavali, istovremeno na razrednom chatu ponavljajući podsmijehe i zadirkivanje.

'Došao je kući tresući se '

- U jednom trenutku ih je molio da prestanu, ali nisu htjeli. Više se s tim nije mogao nositi, bilo ga je sram i tada je zaplakao. Dječak koji je sjedio ispred njega okrenuo se, fotografirao ga tako uplakanog i tu je fotografiju objavio na razrednom chatu uz podsmijeh - nastavila je ona dodajući kako je nastavnica glazbenog odgoja čula komešanje i pitala što se zbiva, no kako su svi šutjeli, žrtvu zlostavljanja opomenula je zbog nemirnog ponašanja na satu.
- On je došao doma tresući se u suzama i pokazao mi je poruke. Smrznula sam se. Po 20 i ne znam više koji put otišli smo u školu, ali ovog puta sa čvrstim dokazima. Istovremeno smo sina odveli u Polikliniku za zaštitu djece grada Zagreba kako bi primio adekvatnu pomoć - nastavila je ona dodajuči kako je tada zaprijetila da će s porukama otici na policiju i sve im prijaviti.

Tek se tada situacija primirila. Njezin sin danas ima 16 godina, upisao je srednju školu i više nema problema s vršnjacima. Posljedica nema, kaže majka, zahvaljujući radu psihologa u Poliklinici.

Situacija oko vršnjačkog nasilja u Hrvatskoj je alarmatna, ističe psihologinja Gordana Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba. Oni su u suradnji s Hrabrim telefonom lani proveli anketu na uzorku od 4500 djece i pokazalo se kako čak 27 posto učenika svakodnevno doživljava neki oblik vršnjačkog nasilja.

U školama se ništa ne mijenja 

- S tim da u to nisu bili uključeni slučajevi cyberbullyinga. Isto istraživanje je pokazalo da se tek 11 do 13 posto učenika povjeri nastavnicima jer se boje da će, ako se povjere, situacija biti još gora. To je vrlo zabrinjavajuće. Istraživanje koje smo proveli na temu iskustava djece na Facebooku također je pokazalo da 21 posto djece doživljava cyberbullying na društvenim mrežama, ističe prof. Buljan Flander navodeći kako je u nižim razredima osnovne škole više prisutno fizičko nasilje, dok se u višim osnovnoškolskim razredima pojavljuje i verbalno, pa i ekonomsko u kojem snažnija djeca slabijoj oduzimaju novac. Dodatno, u višim razredima i u srednjoj školi pojavljuje se sve učestalije cyberbulling.

- To uključuje širenje mržnje, laži, otvaranje grupa pomoću kojih se izolira ili ismijava dijete, krađu identiteta, širenje podataka ili videosnimaka bez dozvole djeteta kako bi ga se osramotilo i izvrgnulo ruglu. Ono što je danas drugačije u odnosu na prijašnje doba jest to da su elektronski mediji dali novu platformu za vršnjačko nasilje koje može biti teže i okrutnije nego tradicionalno nasilje iz nekoliko razloga. To je anonimnost koja zlostavljaču pruža uvjerenje da ga neće otkriti, a žrtva osjeća nesigurnost jer ne zna tko je počinitelj. S druge strane, tradicionalni oblici nasilja imaju manje svjedoka, manje publike. Obično je to bilo 10 do 30 učenika u školi, manje je publike, a ovdje je publika neograničena i samo jednim klikom nekoliko stotina djece može dobiti neku informaciju koja kod žrtve proizvodi osjećaj srama i nesigurnosti. U tradicionalnom nasilju dijete može otići u sigurnost doma i tako pobjeći od zlostavljača, a ovdje je nasilju izloženo 24 sata na dan, što kod žrtve izaziva osjećaj bespomoćnosti i uvjerenje da joj nitko ne može pomoći - navodi psihologinja dodajući kako se područjem zlostavljanja djece bavi više od 30 godina, te je primijetila da se u tom dugačkom vremenskom periodu u školama po tom pitanju nije promijenilo gotovo ništa. 

Cyberbulling jest problem škola!

U školama nedostaje stručnih suradnika koji bi mogli konkretnije raditi na problematici.
- Pouzdano znam da nedostaje psihologa koji bi mogli raditi s djecom, razvijati preventivne programe, ali dati podršku i nastavnicima jer mi oni sami kažu da i kad primijete nasilje, ne znaju kako postupiti, posebno ako nemaju podršku stručne službe škole u svojim postupanjima. Dodatno, škole trebaju osvijestiti i da je cyberbulling njihov problem. Neki kažu: To se ne odvija u školi nego drugdje pa nas se ne tiče. To nije točno! To je problem svakoga tko se bavi djecom, uključujući i školu - istaknula je ona.

MINISTARSTVO: 28 škola nema pedagoga ili psihologa

Temeljem statističkih podataka iz e-Matice, u Hrvatskoj u školskoj godini 2019.-2020. ukupno djeluje:

U 318 srednjih strukovnih škola zaposleno je 618 djelatnika iz redova stručnih suradnika, od čega 262 pedagoga, 110 psihologa i 44 stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila. Svaka od navedenih 318 ustanova koje provode programe strukovnog obrazovanja ima zaposlenog minimalno jednog stručnog suradnika iz reda pedagoga ili psihologa.

 U 80 gimnazija (kojima je osnivač Republika Hrvatska, jedinica područne (regionalne) samouprave ili vjerska zajednica), radi 123 stručna suradnika, od čega 63 pedagoga, 58 psihologa i 2 stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila (socijalni pedagozi). Svaka gimnazija ima zaposlenog minimalno jednog pedagoga ili psihologa.
 
U 58 učeničkih domova radi 76 djelatnika od čega 32 pedagoga, 12 psihologa i 2 stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila.
 
U 58 umjetničkih škola zaposleno je 8 pedagoga, 7 psihologa i nijednog stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila. 14 umjetničkih škola (osnovnih i srednjih) ima stručnog suradnika (pedagoga i/ili psihologa).
 
Dužni smo istaknuti da se putem korištenja mjere "Stjecanje prvog radnog iskustva/pripravništva“ čiji je nositelj Hrvatski zavod za zapošljavanje, a korisnik u području obrazovanja Ministarstvo znanosti i obrazovanja, u svim srednjoškolskim ustanovama zaposlilo 36 stručna suradnika-pripravnika, tijekom 2018. godine. Tijekom 2019. Ministarstvo također koristiti mjeru pripravništva za ukupno 350 osoba i to za zapošljavanje osoba na radnim mjestima učitelja, nastavnika, odgajatelja i stručnih suradnika u osnovnoškolskim i srednjoškolskim ustanovama.