Đikić poslao i Primorcu pismo u kojem ga pita hoće li građanima vratiti 246 kuna po korona testu

Nakon zadnjeg pisma premijeru naš ugledni znanstvenik Ivan Đikić obraća se i našem ugledno liječniku Draganu Primorcu, članu vladinog Znanstvenog savjeta kojeg je u pismu premijeru prozvao kao Gordana Lauca te Miroslava Radmana. 
Znanstvena nesloga oko načina u borbi s pandemijom svaki dan ima novi epilog, a najnoviji se sveo na dva imena – Ivan Đikić i Dragan Primorac.

SUKOB ZNANSTVENIKA Đikić: U sukobu interesa je zbog svoje bolnice i prodaje testova; Primorac: Đikiću sve opraštam

- Jako je važno da se svi okupimo oko struke i zajednički prebrodimo ovu kritičnu fazu pandemije. To možemo ostvariti jedino ako budemo imali odgovornost, točne podatke i iskrenost u komunikaciji među kolegama uključujući i komunikaciju s gospodinom Primorcem. Upravo radi iskrenosti sam i postavio javna pitanja na koje možete odgovoriti vrlo brzo – započinje svoje obraćanje liječniku Primorcu Ivan Đikić. A njegova pitanja su sljedeća: "Koliko je vaša bolnica zaradila na antigenskim testovima na građanima RH i jeste li zbog te zarade bili u sukobu interesa u radu znanstvenog savjeta Vlade RH?; U vašoj bolnica naplaćujete antigenska testiranja 350 kuna po testu, medu najvišim cijenama u Hrvatskoj. HZJZ je definirao cijenu kompletnog antigenskog testa na 104 kune u Hrvatskoj (nabavna cijena testa oko 45 kuna dodatni troškovi oko 60 kuna). Zbog čega Vaša bolnica naplaćuje tih dodatnih 246 kuna?  Je li to dio profita ili su neki drugi troškovi?"

Na kraju Đikić moli Primorca da razmotri njegov prijedlog za koji kaže da ga načelno podržava i ministar Vili Beroš.
- U ovim teškim ekonomskim trenucima bilo bi poželjno da svi privatnici koji su naplaćivali previsoke marže na antigenskim testovima (s cijenom iznad 104 kune) taj višak vrate građanima.  U slučaju vaše bolnice, trebali bi vratiti 246 kuna razlike svakoj osobi koju ste testirali antigenskim testom – nastavlja Đikić. Njegova pitanja proslijedili smo liječniku Primorcu čije ćemo dogovore svakako objaviti. 

Đikić na kraju pisma zaključuje: "To bi bila gesta koja pokazuje Vašu predanost, kao i predanost drugih privatnika, prema današnjim potrebama građana Hrvatske, a ne prvenstveno prema zaradi jer svi skupa smo u jednoj od najvećih zdravstvenih i ekonomskih kriza u Hrvatskoj." Dok je Đikić pisao svoje pismo, stigao nam je komentar gospodina Primorca na tekst o premijeru i petero znanstvenika, članova vladina Znanstvenog savjeta gdje smo naveli kako se znanstvenici koji stoje iza 'apela 26' ne slažu sa stavovima znanstvenika Lauca, Primorca i Radmana.

RASPAD ZBOG APELA Plenki im digao frku: Petorka koja se ne slaže sa stavovima Radmana, Lauca i Primorca

- To što pišete tiče se isključivo stava Ivana Đikića, a o tome koliko iznosi neistine mogli ste pročitati iz dopisa profesora Primorca javnosti – navodi se u odgovoru pristiglom iz ureda gospodina Primorca koji je naglašavamo stigao nevezano za pismo znanstvenika Đikića jer su nam pisali gotovo u isto vrijeme.

Liječnik Dragan Primorac odgovorio je na gore navedena pitanja te odgovore donosimo u cijelosti:

Zbog čega Vaša bolnica naplaćuje tih dodatnih 246 kuna? Je li to dio profita ili su neki drugi troškovi?

Kad je riječ o antigenskom testiranju, razlika između pojmova test i testiranje je golema. Posebice kad se uspoređuje funkcioniranje javnih i privatnih institucija. Kod javnih institucija troškovi testiranja u cijelosti su „pokriveni“ putem uputnice iz sredstava koja odvajamo svakog mjeseca od svojih plaća, a država putem HZZO-a plaća provođenje svakog dijagnostičko-terapijskog postupka koji je na uputnicu. Istodobno djelatnicima javnih zdravstvenih institucija osigurana je plaća i sva potrebna infrastruktura, oprema i potrošna sredstva.

S druge strane privatna zdravstvena institucija osim što sama kupuje testove na tržištu po daleko nepovoljnijim uvjetima (količina testova određuje cijenu), mora stvoriti preduvjete za rad (iznajmiti prostor potreban za rad), nabaviti uređaje potrebne za rad (npr. uređaje za potrebe seroloških testiranja), nabaviti sigurnosne kabinete, zaštitnu opremu koja se mijenja svakih nekoliko sati, platiti režije, troškove čišćenja i dezinfekcije prostora  i naravno najveća stavka je  isplatiti zaposlenicima place (njih gotovo 100) sa svim porezima i doprinosima, te neminovne ostale poreze kao I parafiskalne namete.  Privatnik, obično kad ulazi u takav pothvat se višegodišnje zadužuje, pa u troškove moramo uračunati I kamate te preuzima odgovornost i kreće u neizvjesni osobni rizik jer potražnju određuje isključivo tržište.

Budući da je testiranje kao I uostalom liječenje za sve građane (u skladu s medicinskim indikacijama) u Hrvatskoj besplatno te da si građani mogu obaviti testiranje na nekim od predviđenih mjesta nitko nema obavezu niti potrebu platiti testiranje. U skladu s tim svatko tko dolazi napraviti pretragu u privatnu zdravstvenu instituciju, radi to iz osobnih razloga te u skladu s tim uslugu plaća iz vlastita džepa kao što je uostalom I s bilo kojom ostalom zdravstvenom uslugom koju obavljaju privatne zdravstvene ustanove bilo da se radi o medicine ili recimo stomatologiji. Isto tako je potrebno je napomenuti da upravo privatni poduzetnici kroz porezna davanja omogućuju da je svim građanima besplatno liječenje I testiranje te što ukoliko budu uplaćivali manje poreza I ostalih davanja državi kvaliteta zdravstvene usluge za građane će biti manja.

Vaša institucija naplaćuje 350 kuna po testu, medu najvišim cijenama u RH. HZJZ je definirao cijenu kompletnog antigenskog testa na 104 kune u Hrvatskoj (nabavna cijena testa oko 45 kuna dodatni troškovi oko 60 kuna).

Kao što sam ranije napomenuo za građane u Hrvatskoj je testiranje besplatno a iznos koji navodite je iznos koji HZJZ isplaćuje javnoj instituciji koja testove obavlja a budući da se radi o javnim institucijama djelatnici koji testiranje obavljaju imaju osigurane plaće u državnom proračunu koja će im biti isplaćena bez obzira na količinu posla koju obavljaju što se nikako nije slučaj sa privatnim zdravstvenim institucijama u kojima ukoliko ne bude dovoljno usluga neće biti dovoljno prihoda za isplatu plača radnicima.

Ukoliko bi privatnim zdravstvenim institucijama HZJZ ponudio ugovor za provođenje testiranja s navedenim iznosom za provođenje testiranja oni iz jednostavnog razloga ne bi na njega mogli pristati jer bi poslovali s gubitkom te nakon nekog vremena ne bi imali sredstava za isplatu plaća.U skladu s tim svatko tko dolazi napraviti pretragu u privatnu zdravstvenu instituciju, radi to iz osobnih razloga te u skladu s tim uslugu plaća iz vlastita džepa kao što je uostalom I s bilo kojom ostalom zdravstvenom uslugom koju obavljaju privatne zdravstvene ustanove bilo da se radi o medicine ili recimo stomatologiji.

Na kraju i moja osobna molba. Bilo bi lijepo da razmotrite ovaj prijedlog, kojeg je načelno podržao i ministar Beroš u našem razgovoru. U ovim teškim ekonomskim trenucima bilo bi poželjno da svi privatnici koji su naplaćivali previsoke marže na antigenskim testovima (s cijenom iznad 104 kune) taj visak vrate građanima. U slučaju Vaše bolnice trebali bi vratiti 246 kuna razlike svakoj osobi koju ste testirali antigenskim testom.
To bi bila gesta koja pokazuje Vašu predanost, kao i predanost drugih privatnika, prema današnjim potrebama građana Hrvatske, a ne prvenstveno prema zaradi. Jer svi skupa smo u jednoj od najvećih zdravstvenih i ekonomskih kriza u RH.”

Ukoliko ministar Beroš i Ministarstvo zdravstva nisu u mogućnosti omogućiti besplatno testiranje za sve građane koji se trebaju ili žele testirati onda to ministar treba jasno javno izjaviti I pozvati privatne institucija da mu pomognu. U tom slučaju bilo bi potrebno izračunati stvarnu cijenu svih troškova, a ne sadašnju koju spominjete i koja kao i neke druge definirane cijene od strane HZZO-a stvaraju ogromne gubitke javnom zdravstvenom sustavu. Ukoliko bi Ministarstvo zdravstva I HZZJ pristali na podmirenje stvarno izračunatih troškova testiranja ne bi trebalo biti nikakvih problema da  svaka osoba koja dođe u privatnu zdravstvenu institucije antigenski test može napraviti na uputnicu.