Travničanin Ivica Valenta (66) cijeli je život nešto radio i stvarao, ali nema niti dana radnog staža. Lani je od države dobio socijalno i zdravstveno osiguranje
"Dijete cvijeća": Ja sam Ivica Valenta, posljednji pravi hipik
Ivica Valenta (66) iz Travnika (BiH) sa 17 godina odlučio je biti drukčiji od ostalih vršnjaka. Još kao golobradi mladić poželio je slobodu koju nikome neće pokloniti doli sebi, počeo je živjeti hipijevskim životom.
Ugledao se, mada on danas kaže da mu je to Bog darovao, na mlade sa zapada koji su svoj bunt i neslaganje s tada aktualnim političkim stanjem, prije svega ratom Amerike koji je vodila u Vijetnamu, odlučili pokazati drukčijim načinom života, odijevanjem i slušajući progresivnu glazbu.
- Vrijeme hipi pokreta donijelo je u Travnik, ali i cijeli svijet, jedan novi način života i razmišljanja. Ustvari, bio je to otpor prema ratu u Vijetnamu pod parolom ‘vodimo ljubav a ne rat’ - kaže Valenta, čovjek nemirna duha, pun razgovora i veliki zaljubljenik u rock glazbu.
– Slušam svu glazbu, ne samo rock, ali on mi je u srcu i tako će biti do kraja – rekao je Ivica. Pokazujući fotografije iz tih dana, kad su svi bili mladi, lijepi i bezbrižni, rekao je da nije bilo onako kako su ondašnje vlasti mislile jer su držali da oni kvare mladež. Često ih je privodila ondašnja milicija.
- Nismo se baš voljeli. Ni oni nas, a ni mi njih, jer su nas optuživali da svojim odijevanjem, ponašanjem, slušanjem rock‘n’roll glazbe kvarimo ondašnju socijalističku mladež - kaže Valenta. Još i danas tvrdi da nije bilo tako, samo su voljeli slobodu, ljubav i glazbu.
– Bili smo odgovorni, mada se nekome činilo drukčije. Izrađivali smo nakit, odijevali se u šarenu odjeću, puštali dugu kosu i bradu, živjeli smo u takozvanim komunama. U selu Vlahovići podno Vlašića imali smo kuću - hipi komunu - u kojoj smo živjeli kao pripadnici tog pokreta. Bili smo vegetarijanci deset godina, izrađivali nakit i prodavali ga na jadranskoj obali – rekao je Valenta. Bilo ih je odasvud. Najviše je mladih dolazilo iz Nizozemske, Njemačke i Italije, a u bivšoj Jugoslaviji kao hipici prednjačili su Slovenci.
- Ta hipi komuna, koju smo osnovali u Travniku, bila je druga u bivšoj Jugoslaviji, prva je bila u Sloveniji - prisjetio se Valenta dodavši kako je
to bilo vrijeme u kojem se teško dolazilo do glazbenih noviteta.
- Slušali smo danima i noćima piratsku radiopostaju Luxembourg, koja je bila smještena na jednom brodu na Temzi u Londonu i emitirala rock glazbu, kao i druge progresivne radiopostaje, koje su emitirale glazbu buntovnika – kaže Ivica, kojeg u Travniku zovu i Bulaja. To mu je nadimak koji je dobio po Veljku Bulajiću, slavnom redatelju kojemu je pomagao tijekom snimanja filma “Bitka na Neretvi”. Ivica Valenta, kojem su preci podrijetlom iz Italije, čiji je djed bio austrougarski vojnik s velikim zaslugama, čovjek je u zlatnoj jeseni koji se 50 godina drži hipijevskih načela - sa svima je dobar, sve poštuje i voli, skita se svijetom i sluša isključivo glazbu iz tog dalekog vremena. U svojoj kući, na donjem katu, Valenta je otvorio glazbeni klub, u koji često navrate njegovi prijatelji da nešto odsviraju ili na čašicu razgovora. Među njima je i Seid Memić Vajta, pjevač s kojim je odrastao u Travniku, kojeg neizmjerno voli. Prelijep je to gradić podno obronaka Vlašića kroz koji protječe rijeka Lašva, u kojem su rođeni nobelovac Ivo Andrić i slavni nogometni trener Miroslav Ćiro Blažević.
Ivica Valenta, rođeni hipik, kao i u mladosti, još piše pjesme i svira na gitari. Teme su ljubav, ljubav i samo ljubav.
Valenta nema niti dana radnog staža, a za sebe kaže da je cijeli život radio i nešto stvarao. BiH mu je nedavno dala socijalnu pomoć i osigurala zdravstveno osiguranje. – Ma što dala, to je normalno da se čovjeku, kad navrši 65 godina, to da. Cijeli svoj život promovirao sam ovu državu i svoj grad Travnik, pa je red i da mi nešto daju - rekao je osebujni Travničanin Ivica.