Digitalna seksualna revolucija: Čuda koja će napaliti Hrvatsku

Miris svježe skuhane kave te izvukao iz kreveta i polako silaziš do kuhinje. Na stolu te čeka topli doručak koji si sinoć naručio e-mailom. Omlet i sok od svježe cijeđene naranče. Dok čitaš dnevne novine i pališ prvu jutarnju cigaretu tvoja te prekrasna žena, nasmijana i vesela, dočekuje poljupcem i popravlja kravatu koju si nemarno stavio oko vrata. Odlaziš na posao i s veseljem iščekuješ povratak kući jer znaš da te čeka savršena večera, savršeno mekani ručnik nakon tuširanja, tvoja savršena žena i savršeno uzbudljiva noć.

Opisana scena mogla bi se lako pronaći u knjizi ili filmu “Stepfordske supruge”, koji opisuju grad u kojem su sve žene pretvorene u robote i reprogramirane da uvijek budu lijepe, drage, nasmiješene i na usluzi svojim muževima.

Doc. Goran Arbanas, voditelj prve Ambulante za seksualne smetnje u Hrvatskoj, kaže da je lako moguće da ljudi i stvarno razviju neku emotivnu povezanost s robotima te da to nije samo znanstvena fantastika. Možda se roman “Stepfordske supruge”, kad je napisan (1972.), činio kao znanstvena fantastika, no izgleda da se svijet nedavno primaknuo jedan korak bliže mašti.


Upoznajte Harmony.
 Harmony predstavlja vrhunac tehnologije u svijetu seks-robota. Osim što je napravljena od silikona, ručno obojena te samom pojavom iznimno realistična, ona je opremljena umjetnom inteligencijom koja joj omogućuje brzo pamćenje i učenje. Njezin um je rezultat petogodišnjeg kontinuiranog istraživanja područja robotike i kruna dvadesetogodišnjeg rada u području proizvodnje seks-lutaka tvrtke Abyss Creations.

Vlasnik tvrtke, a ujedno i glavni kreator lutke Harmony, Matt McMullen, vjeruje da će Harmony uskoro biti sposobna razviti snažnu emocionalnu povezanost sa svojim vlasnikom, zapamtiti datum njegova rođendana, njegovu omiljenu hranu, filmove i glazbu, nasmijati ga i razveseliti te, naravno, pružiti mu nezaboravan seksualni užitak. No tu nije kraj njezinih mogućnosti, “umjetna inteligencija uči putem interakcije, i to ne samo činjenice o tebi, nego o svijetu općenito”, tvrdi McMullen.

Harmony će nastojati saznati što više informacija o svojem vlasniku i njegovim interesima te kasnije svoje znanje iskoristiti u razgovoru i time stvoriti dojam da joj je doista stalo, pa makar se radilo samo o simulaciji. Prema McMullenovim riječima, Harmony je stvorena da bi usrećila ljude. Njezina jedina svrha je postojati za svojeg vlasnika i biti djevojka o kojoj je oduvijek maštao.
Upravo s tim ciljem, za samo 15.000 dolara moći ćete odabrati savršenu Harmony za sebe. Osim brojnih varijacija u izgledu, svaki kupac na raspolaganju ima i dvadesetak različitih osobnosti, kao što su sramežljiva, senzualna, ljubomorna ili pričljiva, koje može kombinirati te na taj način obojiti reakcije i navike koje će ona razviti u budućnosti. Harmony također može mijenjati raspoloženje koje je pod indirektnim utjecajem korisnika - ako je vlasnik danima ignorira, postat će loše raspoložena, a ako je vrijeđa, može postati depresivna.
I dok mnogi s nestrpljenjem čekaju kraj godine, kad će se na policama naći prvi primjerci najnovije revolucije u svijetu seks-industrije, postoji i vrlo raširena bojazan da će takva vrsta robota dovesti do sve veće alijenacije čovjeka, odnosno otuđenosti od društva i povlačenja ljudi u svijet koji su sami kreirali.

Svijet u kojem ne postoji prostor za stvaran međuljudski kontakt. 

Spomenimo samo briljantnu seriju “Black Mirror” i epizodu “Be Right Back” u kojoj djevojka Martha, nakon tragične smrti dečka Asha, kupi robota dizajniranog i programiranog da mu što više nalikuje. Između Marthe i robota razvije se određena emotivna povezanost, no možda bi točnije bilo reći da Martha razvije emotivnu privrženost robotu, što za sobom povlači brojne etičke dileme. Robot izgleda kao Ash, priča kao on, ponaša se kao on. Ali ipak je to samo robot koji je programiran da oponaša čovjeka.
Da ne otkrivamo previše, serija razmatra jesmo li kao društvo spremni naše najintimnije trenutke dijeliti s predmetima i voljeti ih baš kao i bilo koje drugo ljudsko biće.


Iako McMullen naglašava drugu stranu priče, odnosno Harmony vidi kao dobru alternativu za one kojima kontakt s drugim ljudima izaziva nelagodu ili za one koji su anksiozni ili društveno neprilagođeni, mnogi se pitaju potiču li ovakve lutke ljude na samoću i izbjegavanje kontakta s drugima.

Doc. Arbanas slaže se da postoje određene pozitivne strane uključivanja lutaka u seksualni život parova, no isto tako upozorava i na potencijalne opasnosti: “Kao i svaka tehnologija, moramo razlikovati načine korištenja te onda možemo pričati o eventualnim negativnim i pozitivnim stvarima. Razna seksualna pomagala mogu pomagati parovima u zdravom seksualnom odnosu i onda možemo reći da imaju pozitivan utjecaj. S druge strane, lutke, ako potiču ljude na još veću alijenaciju, a čini mi se da to rade, onda pričamo o negativnim stranama”.


Pojam individualizacije i alijenacije društva u današnjem svijetu nije stran. Tradicionalne obiteljske i društvene vrijednosti sve više slabe, unatoč povremenim pokretima koji ih nastoje oživjeti i učvrstiti. Prošla su vremena kad smo poznavali sve svoje susjede i veselo ih pozdravljali na ulici, kad se obitelj nedjeljom okupljala za ručkom, kad smo prijatelje zvali na večeru... Tko, uostalom, još zove prijatelje na večeru? Glasni su, naporni i za sobom ostavljaju nered. Najbolje je pojesti pizzu pred TV-om ili računalom, uz neku dobru glazbu ili film, u društvu svoje bolje polovice. Žive ili silikonske, to uskoro neće biti važno. 

Možda ovakva slika djeluje pomalo zastrašujuće, kao scena nekog distopijskog filma, no ona i nije tako daleko od društva u kojem danas živimo. U svijetu u kojem se vrijednost čovjeka nastoji što više kvantificirati, bilo da se to odnosi na plaću, društveni položaj ili utjecaj, lako je postati opsjednut ispunjavanjem samo vlastitih ciljeva i koristiti druge samo kao alat za zadovoljavanje vlastitih potreba.
S druge strane, često se zaboravlja napomenuti jedna vrlo važna činjenica.

Umjetna inteligencija, u smislu razvoja softvera koji omogućuje komunikaciju s korisnicima, izražavanje osjećaja i simulaciju bliskosti, nije dovela do otuđenja ljudi. 

Upravo suprotno, ona je posljedica okretanja pojedinaca prema sebi i društvene izolacije. Ako se svi međusobno tretiramo kao sredstvo za postizanje cilja te odnose ostvarujemo samo na temelju koristi koje bismo mogli imati, bilo da se radilo o dobivanju posla, jeftinije cijene smještaja na moru, pa čak i ostvarivanja nekih društvenih normi, kao što je brak ili osnivanje obitelji, izgradit ćemo svijet u kojem će neke temeljne ljudske potrebe, poput onih emocionalnih, u većoj mjeri ostati nezadovoljene. Različiti chatbotovi, odnosno programi koji simuliraju razgovor s ljudima i funkcioniraju kao sugovornici, pa čak i seks-roboti, kao što je Harmony, predstavljaju dovitljivo rješenje ovoga problema.

Zašto se povjeravati drugim ljudima te im otkriti svoje najskrivenije tajne i osjećaje te potencijalno riskirati da oni u nekom trenutku te informacije iskoriste za ostvarivanje vlastite dobrobiti ako možeš razgovarati s Harmony koja je tu samo za tebe i nikad te neće iznevjeriti?

No nije samo potencijalna otuđenost izvor kontroverzi unutar industrije seks-robota.

McMullen vjeruju da bi se ovakva vrsta robota mogla uspješno implementirati u terapiju seksualnih prijestupnika kao što su silovatelji ili pedofili. U teoriji, ovi strojevi mogli bi ponuditi siguran ispušni ventil za ispoljavanje njihovih seksualnih nagona, drugim riječima, seks s djecom u kojem djeca ne sudjeluju. Japanska tvrtka pod nazivom Trottla, koja je u vlasništvu Shina Takagija, već se bacila na posao i proizvodi seks-lutke namijenjene vrlo specifičnoj klijenteli – pedofilima. Prema njegovim riječima, lutke modelirane prema djeci pomažu takvim osobama usmjeravanje svojih nagona prema lutkama i tako ih sprečava u aktivnom zlostavljanju stvarne djece. “Kako bi kontrolirali svoje impulse, koriste lutke koje ja izrađujem.” Većina znanstvene i društvene zajednice ne samo da se ne slaže s ovakvim pristupom, nego ga smatra monstruoznim i odbojnim.

Najveća opasnost ovakvog pristupa leži u normalizaciji seksualnog zlostavljanja djece, upozoravali su stručnjaci otkako su se pojavile informacije da netko proizvodi lutke namijenjene pedofilima. Najžešću osudu takvih predmeta izrekao je sudac u Velikoj Britaniji kad je Andrewa Dobsona, kupca jedne takve lutke, osudio na gotovo tri godine zatvora. “Pokazali su mi lutku. Odvratno je da i postoji nešto takvo te da ljudi diljem svijeta to mogu kupiti i uvesti”, rekao je sudac Simon Berkson te dodao: “Ovo nije bilo kakva pogreška s Vaše strane. Ovo je bilo pokazivanje Vaše perverzne seksualne privlačnosti prema djeci. Policija je potvrdila postojanje želje kad su pregledali Vaša računala te pronašli fotografije i snimke zlostavljanja djece”.

Kathleen Richardson, ugledna feministica sa Sveučilišta De Montfort, nedavno je pokrenula kampanju protiv seks-robota te posjedovanje seks-robota uspoređuje s robovlasničkim odnosom. “Seks s robotom nije interpersonalno iskustvo”, navodi Richardson, “to je dio kulture silovanja”. Pritom odbacuje ideju da bi roboti mogli dovesti do smanjenja seksualne eksploatacije i nasilja prema ženama, navodeći kako je veća vjerojatnost da će se dogoditi upravo suprotno, da će korištenje seks-robota normalizirati seksualno neprihvatljivo i agresivno ponašanje te će samo dodatno ohrabriti silovatelje i pedofile.

S time se slaže i Meghan Murphy, feministica i osnivačica feminističkog portala Feminist Current: “Rješenje za muško nasilje nije dati im još ženskih tijela koje mogu tretirati kao da nisu ljudska bića. Cilj nije napraviti replike žena koje ne prigovaraju, nemaju potrebe, ne osjećaju bol prilikom zlostavljanja i koje postoje samo kako bi zadovoljile muški ego. Da je objektifikacija rješenje za muško nasilje, dosad bi već sve žene bile slobodne”. 


Govoreći o mogućnostima primjene tehnologije u seksualnoj industriji, mnogo se toga svodi samo na teoriju zato što su, čak i u najslobodnijim društvima, neke seksualne teme jednostavno tabu.

Za potrebe ovoga članka razgovarali smo s nekoliko djelatnika seks-shopova koji su ipak zamolili da ostanu anonimni, što sasvim dovoljno govori o seksualnoj slobodi u Hrvatskoj.
“Gledajte, hrvatski potrošači nisu spremni izdvojiti toliko novca. Za lutku 15.000 dolara neće nitko dati. Za te novce čovjek nabavi nekoliko prostitutki, a ne samo jednu lutku koju treba održavati, da oprostite na vulgarnosti”, govori nam taj zaposlenik.


Prema njegovom, kako sam priznaje, laičkom viđenju hrvatskih posjetitelja seks-shopova, postoje dvije vrste ljudi koji se odlučuju na kupovinu lutke, i to znatno jeftinijih i lošijih varijanti. Prva su ljudi koji često putuju i ne žele riskirati s prostitucijom u stranoj zemlji. “Što ti znaš kakve sve boleštine čovjek može pokupiti. Ili murija koja može čovjeka pokupiti”, ispričao nam je taj zaposlenik.

Takvim ljudima su lutke ili neka druga pomagala idealni suputnici.
“Imaš i stvarno usamljene ljude, pa i ljude s problemima s društvom ili sklapanjem novih poznanstava. Ali da ti budem iskren, dalo bi se nabrojati na prste jedne ruke ljude koji su mi došli i otvoreno pitali za neku lutku da je oni koriste. Radio sam pet, šest godina u nekoliko seks-shopova i stvarno ljudi ne dolaze da bi kupili neku lutku za korištenje. Većinom dolaze radi sprdačine i kupovine lutke za nečiju momačku zabavu ili rođendansku proslavu”, kaže nam.

Cijeli dosje pročitajte u novom broju tjednika Express