Demon iz Zadra: Pročitajte sve detalje monstruoznog zločina

Lokve krvi posvuda, izmasakrirana, unakažena tijela dviju žena. Stravičan prizor u kući obitelji Mesnić u zadarskom naselju Bokanjac potresao je i istražiteljske ekipe. Mučnih izraza lica izlazili su iz spavaće sobe. Nisu mogli doći sebi. 

Bivši student Lovre Mesnić (20) u petak, 29. ožujka, satima je zlostavljao, tukao te, neslužbeno doznajemo, noževima, sjekirama, pilom i brusilicom ozljeđivao majku Renu (55) te nepokretnu baku Jolandu (78). Zatim ih je brutalno dokrajčio. Majci je odrubio glavu, a baku je cijelu izrezao. No, mladiću nije bilo dosta. Nastavio se iživljavati nad njihovim mrtvim tijelima. U potpunom ludilu ostavio je trag ubojice, da ga se nikad ne zaboravi. Uzeo je sprej i preko cijelog zida je napisao “Pakao”. 

Zašto su majka i baka morale proživjeti taj pakao i što je bio okidač za monstruozni zločin, policija još pokušava otkriti. 

- To je bilo užasno. Koliko znam, dosadašnja kriminalistička literatura u Hrvatskoj nije zabilježila ovakav monstruozni zločin - rekao je šokirano naš izvor... 

Ubojica je uhićen u petak u predvečerje. Neslužbeno doznajemo kako je nakon uhićenja doslovce ‘pukao’ pa su ga liječnici zbrinuli na psihijatrijskom odjelu zadarske bolnice u kojoj je pod stalnim policijskim nadzorom. Policija za sada daje vrlo šture informacije. 

Tijela su našli u spavaćoj sobi, ali još ne znaju jesu li žene tamo pobjegle od mahnitog ubojice ili ih je tamo zatvorio. Osim grafita na zidu, nakon njihove smrti izveo je još nekoliko rituala.

Lovre je nakon ubojstva kuću dekorirao plakatima od kolaža, grafikama, mozaicima i crtežima te kuhinjskim priborom i još nekim predmetima koje je porazmještao u kući i izvan nje. Porazbijao je predmete po kući i njih uklopio u neku vrstu instalacija u spavaćoj sobi, kuhinji i na verandi. Nekoliko takvih plakata odnio je ispred stana koji iznajmljuju na Relji, gdje je obitelj živjela prije nego su što napravili kuću na Bokanjcu. 

U međuvremenu je uzeo susjedov auto, bacio krvavu odjeću, otuširao se kod prijatelja i obukao njegovu čistu odjeću. Potom je s drugim prijateljem u kafiću na zadarskoj rivi popio piće te i njemu, onako usput, na rastanku ispričao što je učinio. 

Nakon svega, vratio se na mjesto zločina, u blizinu kuće strave dok je policija radila očevid. 

Bokanjački ubojica Lovre Mesnić pred zamjenikom županijskog državnoga odvjetnika branio se šutnjom i nije želio odgovarati na pitanja. Ništa pričljiviji, kako se doznaje, nije bio ni u policiji. 

Uglavnom je pričao o stvarima koje gotovo pa nemaju nikakve veze s ubojstvom, tvrdeći kako ima rupe u pamćenju i kako se mnogo toga ne sjeća. Zbog težine zločina te opasnosti od utjecaja na svjedoke i ponavljanja djela određen mu je istražni zatvor. Doznaje se da je na preporuku psihijatra iz zadarske bolnice poslije premješten na liječenje u Zagreb. 

U bolnici su mu uzeti uzorci krvi i urina kako bi se utvrdilo je li mladić bio drogiran, odnosno pijan. 

Njegovi poznanici, koji su željeli ostati anonimni, kažu kako je u zadnje vrijeme bio ‘na tripu’, što objašnjava neviđenu brutalnost nad beživotnim tijelima majke i bake. 

Riječ “trip” je spomenuo i na svojem Facebook profilu prije ubojstva, no ne zna se je li mladić mislio na svoj život ili drogu. Pisalo je “20 godina bolesnog tripa je gotovo” i “hvala što mi niste pomogli da riješim svoje probleme...”. 

Pisalo je i “Sistem koji je okolina toliko ugradila u mene je pa, a početak svakog lošeg sistema su kao kod svakog njegovi roditelji. Rišite probleme koje imate sa svojim roditeljima, tek onda ih nastavite rješavati u okolini...”. 

Neslužbeno doznajemo kako se zadarska policija s njim baš i nije pretjerano bavila. Samo je jednom imao problema s policijom i to lani pred kraj godine kada je u Zadru na ulici zatečen s ‘jointom’. 

Prije godinu dana doznao je da boluje od Chronove bolesti, što mu se odražavalo na učenje i na kraju je morao prekinuti studij u Zagrebu na drugoj godini. Dan prije ubojstva u kuću Mesnićevih došla je policija. Zvao ih je Lovrin otac Mario. Policija nije intervenirala jer se Lovre smirio.

Seka: Svi u kući su ga obožavali

Moj brat nije bio zlostavljano dijete. Naprotiv, bio je mažen i pažen cijeli svoj život. Najmlađe je dijete i svi smo ga držali kao kap vode na dlanu, rekla nam je Lovrina sestra (31). Sljedeći tjedan trebala se vjenčati za dugogodišnjeg dečka. Iako inače žive u Zagrebu, za uskršnje blagdane krenula je sa zaručnikom u posjet Zadru. 

Tijekom njezine vožnje autobusom do rodnog grada otac Mario ju je nazvao na mobitel kazavši joj da odmah s autobusa dođe ravno kući. Nije joj htio ni mogao reći ništa o tragediji kako je ne bi uznemirio. Došavši kući zatekla je policiju. Tada se šokirala. Najmlađe dijete od njih troje presudilo je majci i baki na okrutan način, a da je mrtva tijela supruge i majke našao upravo otac. 

- Mama je sve blagdane u bolnici radila da bi mu mogla financirati školovanje. Čak mu je i kuharicu plaćala da bi imao prehranu kakvu zahtijeva njegova bolest. Meni je najviše žao što ona nije više stigla uživati u životu - kazala nam je kroz suze shrvana sestra. 

Ona je uvjerena da joj je brat uzeo neku drogu težu od “trave” u trenutku kad je napao majku i baku zbog zjenica koje su mu bile stravično raširene u vrijeme uhićenja. Otac nije želio ništa govoriti.

Ocu je najavio zločin?

Lovre Mesnić došao nam je na vrata u taj crni Veliki petak negdje oko 16.30 sati. Pitao je može li ući, čudio se da ništa ne znamo. Pričao je nepovezano, jedva se dalo razaznati da je ubio mamu. Baku nije ni spomenuo, ispričao nam je Nenad Rogić, čijem je sinu Anti Lovre došao nakon jeziva ubojstva. 

- Pitao je može li oprati ruke i oprao ih je. Već se bio presvukao kod drugog prijatelja. Bio je jako rastresen. Rekao je da mu se smrklo i da je to morao učiniti jer da ga maltretira 20 godina. O čemu je konkretno govorio, ne znam, ali je navodno i ocu rekao: 'Tata, moraš je se riješiti, ja s njom ne mogu više'. Znam ga kao dobro dijete i krasnog dečka. Odrastao je s mojim Antom, bio odličan đak, a što mu je došlo, stvarno mi nije jasno. Svi smo u šoku - kaže Rogić. 

Potresena je i Lovrina razrednica iz srednje škole. 

- Bio je uzoran učenik i sportaš, igrao odbojku. Nadaren je za prirodoslovne predmete i išao je na natjecanja. Jedino po čemu bi možda bio poseban je njegova mirnoća, introvertiranost i povučenost. Nekad je bilo malo teže doprijeti do njega. Šokirana sam - kazala je Sabina Glasovac. 

Što je mladića nagnalo na monstruzan zločin, nije jasno. Toksikološka analiza pokazat će je li bio drogiran. Priča se da je uzimao “trip” - LSD. 

- Ne znamo da se u Zadru pojavila nova droga koja bi tako brzo i silovito razarala mozak. No moguće da neka droga razorno djeluje u kombinaciji s lijekovima - kažu u zadarskom Centru za prevenciju.

Preduvjet ne može biti samo droga

Iako će tek morati proći analize psihijatara, ponašanje zadarskog monstruma Lovre Mesnića (20), zaključuju stručnjaci, upućuje na dubok psihički poremećaj. Brutalno ubojstvo, mučenja nožem, staklom i sjekirom. Ritualno šaranje po zidu, izrada grafika i kolaža nakon ubojstva. Čak i pismo koje je objavio na Facebooku prije iživljavanja nad majkom i bakom odiše kaosom u njegovoj glavi. 

- Uključuje dijelove realiteta koje ne može povezati. Čitav sustav njegove stvarnosti izokrenut je i u trenutku zločina vjerojatno nije mogao upravljati sobom - kažu stručnjaci. 

Gotovo nitko od onih s kojima smo razgovarali nikad nije vidio da se i na teške psihičke bolesnike bolest ovako bizarno i agresivno odražava. Mesnić je, smatraju istražitelji, u obitelji vidio neprijatelje, a problemi s njima su vjerojatno bili i okidač za zločin. 

- Riječ je o bolesnom mladiću s nakaradnom, psihopatskom strukturom ličnosti. Egocentričan je i usmjerene inteligencije. Cijeli život bolest je prikrivao time što je, recimo, bio dobar učenik u školi - govori iskusni psihijatar. 

Smatra da je na njegovo psihičko stanje utjecao i odlazak s fakulteta zbog Chronove bolesti. 

- Srušio mu se svijet. Zbog frustracija i neuspjeha spreman je na sve, pa i osvetu obitelji – pojašnjava sudski vještak. 

Ubojicu su u djetinjstvu zbog skupljanja buba otrovnica zvali Lovre škorpion, a znao se fotografirati i sa zmijama. 

- Lov na bube otrovnice i zmije ima značajnu simboliku. Preko toga može učiniti nešto ‘otrovno’. Na kraju je to i učinio. Ta agresija prema majci je kod takvih ljudi uvijek više naglašena nego agresija prema očevima. On je bazično bolestan, ali je pukao kada je shvatio da ne može dalje – pojašnjava sudski vještak. 

Simptomi su mogli trajati dugo, ali i nekoliko dana, a mogli su biti toliko općeniti da roditelji uopće ne uoče promjenu.

Pismo na Facebooku: Ne grize me savjest

Evo ga, 20 godina bolesnog tripa je gotovo, sistem koji je okolina toliko ugradila u mene je pa, a početak svakog lošeg sistema su kao kod svakog njegovi roditelji. Mater i ćaća su mi bili totalne krajnosti, u materi sam ima oca koji oće sve držati pod kontrolom, a u ocu mater koja se prijateljski ponaša, sto god da napravim. 

Nakon 20 godina tog sistema, di se stvarnost percipira kao okolina, a ne kao stvarnost, čovik dođe do jako čudnih spoznaja, spoznaja koje se mogu vrlo lako na krive načine koristiti, na svoju štetu. Počne gledati stvari totalno iz svoje stvarnosti što je za većinu mojih face prijatelja prijeko potrebno. Zapravo sve. 

Kroz zadnjih par dana ove aktivnosti na faceu di sam baca lajkove na random stvari, ulazeći u podsvijest njih i lajkajući totalne pizdarije san doša do spoznaje da su duboko u sebi svi muškarci pi.... i sve žene totalne ku.... 

Gledati koliko se ljudska inteligencija loše koristi, užasno nešto. A samo zato jer se stvari ne mogu sagledati objektivno, u tome da ste vi produkt dva roditelja, ne samo jednog, ne možete isti film rokati cili život, na kraju će se ta negativna energija u vama akumilirati i uz krivo korištenje blagodati društva vi ćete pasti, a ne to društvo. 

Postiga sam to i za ovih 20 godina jebenog užasa u mom svitu, di bi se sve tribalo dogoditi sada a ne jučer i sutra san napokon dobia nagradu, napokon mogu reći da san čist bez imalo grižnje savjesti. 

Zahvaljujem se svima što su bili dio mog života i trpili me u ovon tripu, stvarno vam fala tek sad vidim kako je bilo izdržati ovo sve.