Rođena Sarajka u intervjuu otkriva kako je od bezbrižne srednjoškolke postala izbjeglica, a onda od konobarice i čistačice dogurala do jedne od najboljih glumica
Daria Lorenci Flatz: Odrasla sam u neimaštini, isplatilo se
Express: Za ulogu Nore u istoimenoj predstavi Saše Božića prošle godine dobili ste nagradu Mila Dimitrijević. Pripremate li neku novu ulogu?
Evo, za desetak dana kreću probe za predstavu ‘Lulu’ prema drami ‘Pandorina kutijica’ Franka Wedekinda. Režirat će je Jernej Lorenci, i baš se jako veselim. Svoju prvu kazališnu ulogu igrala sam također u njegovoj predstavi ‘Gospođica Julija’ prema Strindbergovu tekstu, i to na Maloj sceni Gavelle. Bilo je to 1997. godine, bila sam još na akademiji i upravo me Jernej inicirao u kazalište. Budući da je on moj prvi suprug, bit će zanimljivo i ponovno se s njim sresti na kazališnim daskama i vidjeti kako je ovih 17 godina životnog iskustva utjecalo na nas u profesionalnom smislu. I danas mi je Jernej jedan od najdražih redatelja. Jako ga cijenim i znam da neće biti dosadno.
Express: Čim ste se pojavili na sceni prije dvadesetak godina, i kritičari i publika jednoglasno su vas prozvali najtalentiranijom mladom glumicom. Brojne nagrade su to i dokazale. Kako se danas motivirate?
Došla sam u Zagreb s 16 godina kao izbjeglica iz Sarajeva, i moji snovi da ću biti glumica izgledali su sasvim nerealno. Kad sam prvi put pala na prijamnom ispitu na Akademiji izgledalo je još manje realno. Bilo je to spuštanje na zemlju. A onda je krenuo američki san - konobarila sam, čistila kafiće… Kad sam upisala Akademiju činilo mi se da živim bajku. Odatle i motiv.
Express: Kad ste počeli sanjati o glumi?
Zapravo se ne sjećam, ali čini mi se oduvijek. Moja jedina alternativa glumi bila je Kineziološki fakultet.
>>> Cijeli intervju pročitajte u Expressu