Danima su tugovali: 'Ne, to nije bio njegov pogreb, već trijumf!'

Winston Churchill umro je na današnji dan 1965. a oko organizacije njegovog pogreba kraljica Elizabeta II. nije dvojila. Bivši britanski premijer koji je umro u 90. godini života morao je imati pogreb kakav dolikuje tolikoj veličini. Mora biti "razine koja doliči njegovu mjestu u povijesti", odnosno najveći državni pogreb za neku neokrunjenu glavu još od vremena ispraćaja vojvode od Wellingtona više od stoljeća prije. Tako je odlučila i tako je bilo. Nije dvojila ni oko toga da bude i osobno prisutna iako je time prekršila tradiciju kojom britanski kraljevi i kraljice dolaze na pogrebe samo članovima obitelji.

Otkazani štrajkovi, utakmice..

A smrt najvećeg britanskog političara 20. stoljeća pogodio je Britance. Iskreno su žalovali za njim. Zapravo, to je bio najveći izljev emocija u britanskoj javnosti od rata. Dan kad je cijela Britanija plakala. Diljem zemlje zastave su spuštene na pola koplja, crne trake nosile su se na rukavima,  Big Ben nije zvonio, nogometne su utakmice otkazane, a učitelji su odustali od dugo planiranog štrajka... 

Njegov lijes umotan u Union Jack  bio je tri dana izložen je u Westminsterskoj palači. Više od 300 tisuća Britanaca došlo mu se pokloniti.

Mnogi svjetski političari rekli su tada da je smrt čovjeka kojeg mnogi smatraju najzaslužnijim što Hitler nije pobijedio u Drugom svjetskom ratu zapravo kraj jedne epohe.
"Britanija više nije velika sila", rekao je Charles de Gaulle kad je čuo vijest. S njim su se složili i britanski komentatori. "Nema više divova", napisao je povjesničar Sir Arthur Bryant. "Sunce je zašlo nad Britanskim Carstvom", rekao je predavač na Oxfordu A. L. Rowse.

Stigli svi svjetski državnici

Njegov pogreb bio je najveće okupljanje državnih predstavnika iz preko 100 zemalja, predsjednika država i članova kraljevskih obitelji.
Lijes je Westminstera na lafajetu vožen ulicama Londona i brodom je plovio Temzom. Posebno je dojmljiv trenutak bio kad su operateri dizalica na gradilištima uz Temzu nagnuli njihove kranove, jedan po jedan, kao na pozdrav.
Njegov je lijes na kraju procesije na stanici Waterloo ukrcan na poseban vlak do malene crkve u Oxfordshireu, gdje su pokopani njegovi preci. Tisuće ljudi je stajalo na postajama kojima je prolazio vlak kako bi mu odali počast.

Jedan od najvećih svjetskih državnika nije htio biti pokopan u Westminsteru. Winston Churchill za života je rekao kako tu leži previše ljudi s kojima se nije slagao pa da bi bilo bolje da ga pokopaju u njegovom rodnom mjestu Bladenu, u Oxfordshireu, nedaleko palače Blenheim u kojoj se rodio.
Churchillova supruga je na kraju tog emotivno teškog dana kazala da to "nije bio Winstonov pogreb nego trijumf".