Prije tri godine kazališna redateljica Saša Broz, Titova unuka, za 24sata opisala je kako je izgledao taj dan te kako je saznala za njegovu smrt
Dan kad je umro Tito: 'Tata se javio, mama je plakala. Na pogrebu sam se srušila...'
U srijedu, 4. svibnja, navršile su se 43 godine od smrti Josipa Broza Tita. Prije tri godine kazališna redateljica Saša Broz, Titova unuka, za 24sata opisala je kako je izgledao taj dan te kako je saznala za njegovu smrt.
POGLEDAJTE VIDEO: POSLJEDNJI TITOVI DANI
Pokretanje videa...
- Pamtim svaki detalj, gestu i atmosferu tog dana kao i razdoblja oko djedovog pogreba. Taj period dok je djed bio u KBC Ljubljana, bio je vrlo napet za obitelj. Tata bi svakih par dana primio telefonski poziv, par minuta kasnije već ga je auto čekao ispred zgrade i pod sirenama bi odlazio posjetiti djeda. Bila je siva i kišna nedjelja. Rano popodne zazvonio je telefon i po tatinom glasu bilo je jasno da je vrlo ozbiljno. Auto ga je već čekao ispred zgrade. Sjećam se televizije koja je bila upaljena.
Mame koja je bez riječi ispratila tatu i brata koji je bio premalen da bi bilo što razumio. Vrlo brzo tata se javio iz bolnice i mama je počela plakati. Bila je zatvorena u njihovoj spavaćoj sobi. Tu se negdje i krenuo prekid TV-programa i ona poznata
rečenica , danas mog dragog prijatelja, Mire Lilića 'Umro je drug Tito'. Kad se tata vratio iz Ljubljane napetost je bila neopisiva. Uzela sam brata u jednom trenutku i stisnuli smo se u procijepu između komode i zida u dnevnoj sobi. Gledali smo roditelje kako pakiraju crnu odjeću. Bili su spremni na sve što se odvijalo. Ja nisam bila spremna. Putovanje sa djedovim lijesom u Plavom vlaku od Zagreba do Beograda i tisuće i tisuće uplakanih ljudi koji su ga pratili na tom putu, to me je plašilo. Da sam mogla bila bi bilo gdje drugdje a ne tamo. Čitav protokol oko sprovoda i ogromnog broja stranih državnika nisu bili atmosfera u kojoj se može žalovati. Nisam mogla plakati. Na samom sprovodu sjećam se rijeke ljudi kojima sam morala dati ruku i ljudi iz protokola koji su nam govorili gdje trebamo stati i što raditi. Oni su brinuli o bratu i meni. Na samom sprovodu kad smo izlazili iz Kuće cvijeća pozlilo mi je i srušila sam se u nesvijest. Probudila sam se nakon dan, dva u rezidenciji na Dedinju sa vodenim kozicama.
Moj djed je bio puna tri mjeseca u komi. Prvo u induciranoj komi a potom u pravoj komi. Nije se budio i s obzirom na tu činjenicu naprosto nikako nije bio u mogućnosti komunicirati. U bolničkoj prostoriji u kojoj je djed umro nisu bili niti njegovi sinovi. Moj tata i pokojni stric Žarko nisu mogli biti uz njega u trenutku smrti. Bili su u prostoriji ispred sobe. Djed je iza svojih odluka stajao i Ustav 1974. ne bi bio ni donesen da je djed imalo sumnjao u njega - rekla nam je tada Saša Broz.