Dan kad je na Split palo više od 600 bombi: 'To je bio pakao...'

Bila je subota, malo poslije 10 sati ujutro. Svega nekoliko sekundi nakon proglašenja uzbune, saveznički su zrakoplovi započeli bombardiranje. Prema zapisima Frane Barasa, koji je i sam preživio bombardiranja, toga je dana na gradskoj tržnici organiziran veliki poljoprivredni sajam, dok se kod katedrale trgovalo polovnom odjećom, obućom, rubeninom, kućnim potrepštinama i galanterijom. Već prvom naletu bombardiranja poginulo je gotovo stotinu ljudi samo na sajmu.

Split se tada, podsjetimo, nakon kapitulacije Italije, i kratkotrajne partizanske vlasti, nalazio u rukama njemačkih snaga.

'I svi trče, bježe, ne znaju ni sami kamo'

Na Split je toga 3. lipnja 1944. palo više od 600 bombi na pravcu od Gradske luke, Firula, Pojišana i Poljičke ceste sve do Meja i visova Marjana. Rijetko koja ulica u povijesnoj jezgri nije bila razorena. U napadu je stradalo 227 ljudi. Prema službenim povijesnim izvorima, tada je potpuno srušena 121 kuća. 

- Tek zadnje bombe prasnuše u našoj neposrednoj blizini i skrhaše do temelja susjednu crkvu svetog Roka s takvom orljavom, da smo mislili da nam se naša kuća ruši nad glavom, od pustih greda i kamenja koje je popadalo po krovu i ulici, i od rasprsnutih stakala u samom skloništu. Na ulici bijaše od dima i prašine zagušljivo i tamno kao u paklu. Pljujući žutu prašinu tražimo zraka i usred dana jedva raspoznajemo ljude u neposrednoj blizini. I svi trče, bježe, ne znaju ni sami kamo. Svatko traži svoje najmilije. Trčeći preskaču preko greda, kamenja i dijelova pokućstva razbacanih po našoj ulici. Već odvode prve ranjenike iz gužve - navodi jedan od autora koji je preživio bombardiranje na stranicama ratnakronikasplita.com

Od 10 do 15 sati Split je četiri puta bombardiran.

'Čitavi grad obavijen je paklenim dimom i žutom prašinom'

U svojim ratnim dnevnicima ovako to opisuje Vladimir Bego

- Žalosni rezultat ovoga četverostrukog današnjeg bombardiranja bijaše oko tri stotine mrtvih građana i oko sto i pedeset teško ranjenih, a da ne govorimo o mnogobrojnim srušenim i oštećenim kućama… Posvuda, od Firula do Poljuda, čak do marjanske šume, padale su teške bombe, te svugdje u gradu ima žrtava, mrtvih i ranjenih, kao i srušenih kuća. Pojaviše se i veliki požari koje se ne može gasiti, jer su ulice skoro sasvim zakrčene ruševinama. Čitavi grad obavijen je paklenim dimom i žutom prašinom koja nas guši, te pljujući žutilo vapimo za svježim zrakom.

Nakon bombardiranja, članovi Narodne zaštite pružali su prvu pomoć, skupljali ranjene i mrtve i otkopavali zatrpane pod ruševinama. Zadnji leševi otkopani su 8. lipnja. Nastali požari teško su se gasili, vatrogasci nisu imali ni dovoljno goriva ni vode. 

'Bombe ispuštali s osam tisuća metara'

Bivši ravnatelj splitskoga Vojnopomorskog muzeja i jedan od najvećih domaćih autoriteta za Drugi svjetski rat na Jadranu pokojni Kažimir Pribilović svojedobno je u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju kazao kako napad na Split treba gledati u kontekstu početka savezničke invazije i njemačkog desanta na Drvar.

- Bilo je to vrijeme njemačkog desanta na Drvar kada su htjeli uhvatiti Tita. Kako bi se olakšala situacija u Drvaru, Zajednički štab na Visu donio je odluku da se izvrši desant na Brač s 26. dalmatinskom divizijom, jednom američkom planinskom satnijom i engleskim komandosima. 
Kako je postojala opasnost da njemačke snage preko splitske luke napadnu Brač, poslan je zahtjev prema Savezničkom štabu za Sredozemlje u Napulju da se bombardira splitska luka. 

Pored Rijeke, Split je, što se tiče protuzrakoplovnih topova, bio najbolje branjen njemački grad na istočnom Jadranu. Raspolagali su s topovima od 88 mm, tada najboljim na svijetu, te 20-milimetarskim topovima. U to vrijeme Tito je bježao po šumama oko Drvara i nije znao što se događa na terenu jer nije imao radiovezu s Visom. 
Teškim američkim bombarderima je bilo teško precizno gađati jer su se bojali njemačkih topova, pa su bombe ispuštali s osam tisuća metara – kazao je Pribilović, te odbacio navode nekih kako je Tito naredio bombardiranje Splita.

Fotografije savezničkog bombardiranja Splita preuzete su iz knjige  „ANTIFAŠISTIČKI SPLIT – RATNA KRONIKA 1941-1945“ koja ima i svoje internetsko izdanje, a koju je objavila Udruga antifašista i antifašističkih boraca Grada Splita.