Ne valjaju jedinice, ne valja registar birača, ne valja popis stanovnika. Sve to kontaminira izborni proces. Ali u protekla tri izborna ciklusa vidjeli smo da su HDZ-u izbori samo uvertira za skupljanje mandata i "žetončića".
"Mogli smo cijelu Hrvatsku staviti u jednu izbornu jedincu, staviti visoki prag od 9 posto, napraviti 30 bonus mandata za relativnog pobjednika. Zbog čega? Stabilnosti vlasti. Da bih vam sada rekao tko će vladati sljedećih 100 godina".
Vjerojatno HDZ.
Ova izjava Andreja Plenkovića o izmjenama izbornih jedinica trebala je zvučati kao prijetnja.
Ali u ovom trenutku, na ovom stupnju rasprave, s ovakvim problemima, važnije od svega drugog bilo bi osigurati ustavne, demokratske, poštene izbore, neovisno o tome tko će na njima na koncu pobijediti.
Pa neka to bude HDZ. Samo da izbori budu legalni i legitimni.
Izborno čudovište
Ovako, imamo novu podjelu izbornih jedinica koju odbacuju svi ustavni stručnjaci u Hrvatskoj, a čije opaske premijer ignorira. Imamo premijera koji odbacuje popis stanovništva kao nepouzdan i nevjerodostojan. Imamo pola milijuna birača više nego punoljetnih stanovnika. Imamo jedinice u kojima pojedini mandat nema jednaku težinu. Imamo nesređeni Registar birača. Imamo Frankensteinovo čudovište od izbornih jedinica.
"Može se postaviti pitanje legitimiteta izbora", kaže demograf Nenad Pokos kojeg je HDZ angažirao u izradi novog modela izbornih jedinica, te dodaje kako "gotovo da nema općine u kojoj nema više birača nego stanovnika". "Kako to riješiti? Najjednostavnije je ići po broju stanovnika, ali mislim da Vlada neće odustati od svog prijedloga, a onda je sve dalje na Ustavnom sudu".
A onda je premijer Plenković poručio kako "popis stanovništva također ne prestavlja u potpunosti pouzdan podatak".
Trulež sistema
I tako, Hrvatska je pronašla još jedno područje u kojem se razotkriva trulež sistema, sve one proceduralne provalije, ustavne nedoumice i demokratski sunovrati.
Ne valjaju izborne jedinice, ne valja Registar birača, sada čujemo da ne valja ni Popis stanovništva. Za premijera ne valjaju stručnjaci, za stručnjake ne valja premijerov model kreiranja jedinica.
Pa ako Plenković prijeti nekakvim modelom koji bi održao HDZ na vlasti sto godina, neka onda makar to bude ustavni, demokratski, utemeljeni, pošteni model.
Međutim, ova rasprava o modelu izbornih jedinica, o popisu stanovnika i registru birača, gurnula je na marginu jednu drugu devijaciju hrvatske demokracije.
Izbori su tek uvertira
Parlamentarni izbori, kakvi god bili i u kakvim se god uvjetima odvijali, tek su prvi čin političke drame. Uvertira u ono što slijedi nakon izbora, a to je skupljanje većine za formiranje Vlade.
HDZ je na vlast 2015. godine došao još uvijek nerazjašnjenom operacijom pridobivanja Bože Petrova i Mosta, nakon što su iz HDZ-a poslije propalih pregovora o tripartitnoj koaliciji poručili: "Igra nije završena, bit će još poteza".
Pa je Božo Petrov poslije sastanka s Kolindom Grabar Kitarović na Pantovčaku naprasno odbacio potpis sa SDP-om i potpisao koaliciju s HDZ-om.
Plenkijevi žetončići
Dvije godine kasnije, kad je izbacio Most iz Vlade, Andrej Plenković održao se na vlasti do kraja mandata zahvaljujući "žetončićima", kao i sumnjivom dogovoru s Ivanom Vrdoljakom koji je razbio HNS kako bi spasio Plenkovića. Time je bila pregažena volja birača, jer su uz HDZ stali zastupnici izabrani na izrazito antihadezeovskoj platformi.
I dan-danas Plenković pabirči po Saboru stranačke otpadnike i "žetončiće", balansirajući na glasovima nacionalnih manjina.
Uglavnom, HDZ-u nije toliko bitno pobijediti na izborima. Naročito ovakvima kakvi su sada. Bitno mu je samo da dođe u situaciju slagati većinu.
A tu hrvatska demokracija umire drugi puta: prvi puta u izbornom, drugi puta u postizbornom procesu.
Ugodna promjena
HDZ je preživljavao na glasovima umrlih, na dvostrukim glasovima dijaspore, sada na nacionalnim manjinama i na "žetončićima", na razbijanju oporbe, na kontroli medija, na kontroliranju izbornih procesa.
Bila bi stoga ugodna promjena da HDZ jednom pobijedi na poštenim, demokratskim, na Ustavu baziranim izborima, gdje svaki glas ima jednaku težinu, gdje postoje stroga pravila promidžbe, gdje se zna tko glasa, u kojoj izbornoj jedinici i naročito, hoće li volja birača kasnije biti zastupljena u parlamentu.
Pa neka takva izborna pravila vrijede "sljedećih 100 godina".
