Emisija ugljičnog dioksida pala je za 5,4 posto u 2020. zbog pada ekonomske aktivnosti, ali novo izvješće Global Carbon Projecta procjenjuje da će emisija porasti za 4, 9 posto ove godine
COP26: Najveći proizvođači nisu podržali ukidanje ugljena
Zahtjev za ukidanjem ugljena kao energenta podržale su još 23 zemlje u četvrtak na klimatskoj konferenciji UN-a, ali su se tomu usprotivili najveći proizvođači najprljavijeg goriva koje uzrokuje globalno zagrijavanje.
Na samitu COP26 želi se pronaći način za postizanje cilja ograničenja globalnog povećanja temperature na 1, 5 stupnjeva Celzijevih u odnosu na predindustrijske razine.
Emisija stakleničkih plinova zbog sagorijevanja ugljena pojedinačno najviše doprinosi klimatskim promjenama pa je smanjenje njegove upotrebe ključno za postizanje klimatskih ciljeva.
Obećanje o ukidanju ugljena nisu podržali Australija, Indija, SAD i Kina, koja drži više od pola svih termoelektrana, a planira ih još sagraditi.
Emisija ugljičnog dioksida pala je za 5,4 posto u 2020. zbog pada ekonomske aktivnosti, ali novo izvješće Global Carbon Projecta procjenjuje da će emisija porasti za 4, 9 posto ove godine.
"Očekivali smo povećanje", kazao je glavni autor izvješća Pierre Friedlingstein, stručnjak za klimatsko modeliranje sa Sveučilišta Exeter.
"Ono što nas je iznenadilo su intenzitet i brzina", dodao je.
Alok Sharma, predsjednik dvotjednog klimatskog samita u Glasgowu, kazao je kako "možemo kazati da je kraj ugljena na vidiku".
Neobvezujuća deklaracija o ukidanju ugljena ima "77 potpisnika, uključujući 46 zemalja, poput Poljske, Vijetnama i Čilea, a 23 su po prvi puta obećale odustati od ugljena", kazao je Sharma.
Bogatije su zemlje pristale na ukidanje ugljena kao izvora energije do 2030-ih, a siromašne do 2040-ih. Poljska je rekla da cilja na 2040-e, a prethodno je obećala zatvoriti rudnike ugljena u 2049.
Indonezija nije pristala na dio dogovora koji predviđa kraj financiranja novih elektrana na ugljen.
Trenutno termoelektrane proizvode više od trećinu struje na svijetu. Mnoge zemlje u razvoju oslanjaju se na jeftini ugljen, kao što su to činile danas razvijene zemlje od industrijske revolucije u 19. stoljeću.