'Civile su masakrirali, jetru im i srce vadili, pekli na žaru i jeli'

Grad Nanking imao je te 1937. godine milijun stanovnika i bio je glavni grad Kine. U prosincu te godine Japanci su ga zauzeli i u samo šest tjedana počinili stravična masovna ubojstva i silovanja.
Naime, trajao je Drugi kinesko-japanski rat, a kad su Japanci bili blizu glavnog grada polovica stanovnika je napustila Nanking zajedno s Vladom, a preostali su postali žrtve jednog od najstrašnijih zločina u povijesti.  

Japanski general Matsui Iwane naredio je da se grad potpuno uništi. Cilj mu je bio slomiti duh kineskog otpora.
- Ubijte ih sve, spalite sve! - glasila je naredba.

Uskoro su uslijedila masovna pogubljenja.

U samo šest tjedana ubijeno je 300 tisuća ljudi nakon čega je grad u potpunosti devastiran. Povjesničari ovu tragediju zovu i “Silovanje Nankinga”, te navode da je ravan Holokaustu. 

'Jama 10.000 leševa'

Japanski mornar Sho Mitani, koji je tada imao 18 godina, ispričao je kako su leševi ležali posvuda. U parkovima, na ulicama, na teniskim terenima.

Japanska vojska imala je poseban zvuk trube koji je značio: "Ubijte sve Kineze koji trče." Tisuće je Kineza odvedeno na masovna smaknuća u pokopano u jami zvanoj "Jama 10.000 leševa". To je bio rov dugačak 300 metara i širok 5 metara u koji su japanske snage bacale svoje žrtve. Većina povjesničara procjenjuje da je u jami pokopano oko 12.000 žrtava.

Ljudima su vađena srca, utapani i spaljivani. Užasna mučenja koji se povampireni japanski vojnici radili uključivala su kastracije muškaraca, probadanje očiju šilom kao i probadanje vagine bajunetima. Ubijali su dojenčad bajunetama, djeci su rezali glave, pokopavali žive ljude. Osim toga, divljački su silovali preko 80 tisuća žena.

Silovali su sve od reda i nisu pravili razlike. Silovane su desetogodišnje djevojčice, ali i starice koje su imale preko 70 godina. Silovane su trudnice i časne sestre. Mnoge žene su višestruko silovane, često nasred ulice pa čak i u vjerskim objektima. Većinu bi nakon silovanja ubili. Također, bilo je i slučajeva sodomiziranja muškaraca. Svi koji bi se opirali ubijani su na licu mjesta.

'Vojnik je bajunetom probo fetus'

Preživjeli svjedok Tang Junshan prisjeća se užasnih zločina japanske carske vojske:

"Sedma i posljednja osoba u prvom redu bile su trudnice. Vojnik je pomislio kako bi je mogao silovati prije nego je ubije te ju je povukao izvan grupe na mjesto udaljeno desetak metara od nas. Dok ju je pokušao silovati žena se žestoko opirala. Vojnik ju je ubo bajunetom u trbuh. Ona je vrisnula od boli. Tada je vojnik bajunetom probo fetus".

VINICA U UKRAJINI I Sovjeti i Nijemci: Grad čije su stanovništvo masakrirali svi...

Prema svjedočenju američkog misionara Ralpha L. Philipsa pred američkim Saveznim odborom za istrage bio je "prisiljen gledati kako su Japanci izvadili utrobu kineskom vojniku" te "ispekli na žaru njegovo srce i jetru i pojeli ih". 

Philipsov kolega, misionar John Mccullan u svoj dnevnik je zapisao:
- Silovanja, silovanja i još silovanja. Pobrojali smo tisuće silovanja prošle noći i danas.

'Nailazimo na leševe svakih 100 do 200 metara'

Zapadnjaci koji su ostali u gradu bilježili su zločine i svakodnevno su pisali prosvjedna pisma japanskom veleposlanstvu u kojima su opisivali zločine:  

"Danas popodne žena je silovana na Mocka aveniji na kućnom broju 11. Sedam je vojnika ušlo u knjižnicu na sveučilištu u Nankingu. Sa sobom su poveli sedam žena. Tri su silovali prije nego su otišli. Danas je zabilježeno više od 11 silovanja...

Njemački biznismen, menadžer Siemensa i član nacističke stranke John Heinrich Rabe vidio je ljude ubijene metkom u potiljak, vidio je spaljene žive ljude. Vidio je izmasakrirana tijela žena na ulicama. Zapisao je u svoj dnevnik
 - Obilazimo grad da bi vidjeli koliko su razmjeri uništenja. Nailazimo na leševe svakih 100 do 200 metara. Tijela civila koje sam pogledao imala su rupe od metaka na leđima. ti ljudi su vjerojatno bili u bijegu, a pucano im je s leđa. Japanci marširaju kroz grad u grupama od 10 do 20 vojnika i pljačkaju sve pred sobom. Gledao sam svojim očima kako su opljačkali kafić našeg njemačkog pekara Herr Kiesslinga. Uništili su i Hempelov hotel kao i sve trgovine u toj ulici...

John Rabe tada je mnoge civile od sigurne smrti uspio spasiti i u Kini ga se smatra nacionalnim herojem. Samo na njegovom posjedu skrivalo se 600 civila.

Sustavno su se palile zgrada u gradu. Nakon što bi zapalili neku zgradu japanski vojnici bi se sakrili i potom ubijali građane koji bi dolazili gasiti vatru. Opljačkana su sva gradska skladišta, kao i imovina građana. Carska je vojska krala nakit, novac, odjeću, hranu pa čak i domaće životinje. Nekima ni to nije bilo dosta pa su krali stvari poput cigareta, jaja i gumba za odjeću.

Amerikanka se ubila nakon zločina koje je vidjela

O zvjerstvima japanskih postrojba svjedočio je i jedan od japanskih vojnika u svom dnevniku: "Moja je desetina sprovela kineske vojnike s broda do obale rijeke Yangtze. Bilo ih je 300. U brodu su bili poredani kao sardine. Patili su. Onda su bili pokošeni strojnicama. Krvi je bilo posvuda. Voda u rijeci postala je posve crvena.

Minnie Vautrin, američka misionarka koja je također boravila u Nankingu u to vrijeme radeći u jezičnoj školi vodila je dnevnik tijekom svog boravka u Kini. Između ostalog, 16. prosinca 1937. godine zapisala je između ostalog: "Vjerojatno ne postoji zločin koji danas nije počinjen u ovom gradu. "Koliko je tisuća bilo ubijeno pištoljima ili bajunetama vjerojatno nikada nećemo znati. U mnogim slučajevima njihova su tijela zalivena naftom i spaljena." 

Zbog svega što je doživjela u Nankingu, u vrijeme japanske okupacije, Vautrin je doživjela živčani slom 1940. godine i vratila se u Sjedinjene Države gdje je iduće godine počinila samoubojstvo.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, Međunarodni ratni sud za Daleki istok je osudio i pogubio generala Matsuija, a masakr je i danas osjetljivo političko pitanje.  U Japanu mišljenje javnosti o masakrima u Nankingu varira.  Premda malo njih poriče da se masakr uistinu zbio, japanski povjesničari i nacionalisti tvrde da su brojke preuveličane ili čak da se nešto takvo nikada nije dogodilo, nego da je samo dio antijapanske propagande.