Obavijesti

News

Komentari 72

'Čim me Čedo ugledao, počeo je gaziti strojevim korakom. Zatim se propisno pozdravio i predao'

'Čim me Čedo ugledao, počeo je gaziti strojevim korakom. Zatim se propisno pozdravio i predao'
1

Jedan od najpamtljivijih trenutaka iz Domovinskog rata je onaj kad se pukovnik vojske Krajine Čedo Bulat na Baniji kod Topuskog na današnji dan 1995. predao generalu-pukovniku Petru Stipetiću

Na pustoj cesti tog 8. kolovoza 1995. zaustavili su se, jednom oficiri JNA i suradnici, Petar Stipetić i Čedo Bulat i krenuli jedan drugome ususret.

Posljednjih nekoliko metara Čedo Bulat je stao stupati da bi se naposljetku ukipio pred neprijateljem, oštro mu salutirao i viknuo: “Gospodine generale, pukovnik Čedo Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa. Predajem vam korpus i čestitam hrvatskoj vojsci na pobjedi”.

Kako je točno tekla predaja 21. kordunskog korpusa ispričao nam je pokojni general Petar Stipetić u intervjuu za 24sata prije deset godina

 - Susret je bio kod motela Brijuni kod Topuskog. Sam taj susret i kontakt i mene je umnogome iznenadio, jer se pojavio moj prijatelj Čedo Bulat. On mi je bio podčinjen u V. vojnoj oblasti. Kako ga od tada nisam vidio, nisam ni znao da je zapovjednik 21. kordunskog korpusa. Mi smo stigli iz UNPROFOR - ove baze ukrajinskog bataljuna u Glini, a on je došao iz pravca Topuskog. Naš susret bio je na cesti. Zaustavili smo vozila na 50-ak metara. Izašao sam iz vozila i gledam, s druge strane iz vozila izlazi Čedo. Kad me ugledao, počeo je gaziti strojevim korakom. Krenuo sam prema njemu i stali smo na šest koraka jedan od drugog. Propisno je pozdravio, ja odzdravio i on je podnio prijavak ovim riječima: “Gospodine generale, pukovnik Čedo Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa, predajem vam korpus i čestitam hrvatskoj vojsci na pobjedi.” Čedo pozdravlja, ja odzdravljam, a onda sam mu prišao. Pružio sam mu ruku i pitao ga kako je. A on je rekao: ”A što da ti kažem? Nikako!”  - ispričao nam je Stipetić kako je izgledao jedan od najpamtljivijih događaja iz Domovinskog rata.

On je Čedu Bulata upoznao u lipnju 1991., kad mu je njegov pomoćnik general Franjo Feldi rekao da je Bulat postavljen na njegovo mjesto.

- Rekao sam mu da ćemo biti u kontaktu, neka preda dužnost, a ja ću porazgovarati s Čedom. Kako je Feldi bio rukovoditelj ratnog plana, Čedu sam upozorio na neke stvari, jer je to tajna i osjetljiva djelatnost i napomenuo mu da to drži pod kontrolom. I tada je uslijedilo izvlačenje dijela komande V. vojne oblasti, Čedo je otišao na Slunj, ja na godišnji i do predaje ga nisam vidio ni čuo - kazao je Stipetić je istaknuo kako je za njega Bulat bio korektan časnik, koji po tadašnjim regulama radio svoj posao.

'Stipetić nam je spasio život, i ne samo hrvatskim vojnicima'
'Stipetić nam je spasio život, i ne samo hrvatskim vojnicima'

 - Radio je kako sam tražio i poštivao vojničke propise.. Bili smo suradnici, bez obzira na to što je on bio na suprotnoj strani -zaključio je legendarni zapovjednik Petar Stipetić koji je umro u ožujku 2018. godine od posljedica moždanog udara.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 72
Mimohod za  žrtve: 'Hodam za djeda, nikad ga nisam upoznao'
POČAST STRADALIMA S OVČARE

Mimohod za žrtve: 'Hodam za djeda, nikad ga nisam upoznao'

Obitelji ubijenih na Ovčari održale su u srijedu 17. mimohod u počast svojim najmilijima
Priča o barjaku i Vodotornju: Mlad i lud, svaki je put mijenjao zastavu. To je izluđivalo četnike
NEVJEROJATNA PRIČA

Priča o barjaku i Vodotornju: Mlad i lud, svaki je put mijenjao zastavu. To je izluđivalo četnike

Ivanika je jedne noći uzeo zastavu i popeo se na vrh. Svaki put kad bi je četnici skinuli granatom, on bi stavio novu. Ne znam ni kako, gore je falilo 20 stepenica, prisjetio se zapovjednik. Kasnije je to nastavio Džalto
'Mislili su da sam mrtav pa su me pokopali. Dok sam se vratio kući, majka mi je umrla od tuge'
SJEĆANJE NA DANE UŽASA

'Mislili su da sam mrtav pa su me pokopali. Dok sam se vratio kući, majka mi je umrla od tuge'

Zoran i Mario bili su maloljetni mladići kada su se odlučili braniti grad. Prošli su strašne strahote i iživljavanja 1991. na području Vukovara