Čileanac u Zadru: Došli smo tu na godišnji i odlučili smo ostati

I have two prezimenas, kaže nam smijući se Joaquin Pantoja Šćepanović. Malo pričamo na hrvatskom, kad zapne prebacujemo se na engleski.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:52

'Ja sam zadarski Čileanac, tu mi fali samo jeftiniji avokado' | Video: 24sata/pixsell

Ovaj zadarski konobar (32) sa suprugom Natalijom (32) preselio se iz Čilea u Zadar prije devet mjeseci. Radi u kafiću s pogledom na more i otoke i svaki dan na posao dolazi biciklom.

U SPLITU ŽIVI VEĆ 7 GODINA 'U Australiji se previše radi, u Hrvatskoj je 100 puta ljepše!'

- Živimo na Petrićima i do ovdje mi treba 15 minuta. Pa gdje to na svijetu ima?! - kaže Joaquin dok promatra stanje na terasi kafić.

Kad vidi da je sve ok, gleda u more.

- Zbog ovoga smo najviše došli. Htjeli smo doći u mali grad koji ima more. Htjeli smo doći u Hrvatsku, to je bilo prvo. Jedan profesor iz Santiaga rekao nam je - pa odite u Zadar! Pokazao nam je slike na internetu, odmah smo se zaljubili. Došli smo na praznike prije dvije godine i rekli - ok, ovo je grad za nas - kaže Joaquin koji je u Čileu radio kao ekonomist. 

- Razumijem da ljudi sele, umorni su od malih plaća i stvarno su male. Politička situacija je gora nego što sam mislio, ali mi smo odlučili zajedno promijeniti život i nećemo odustati. Čitali smo da se ljudi sele i rekli - ok, onda ima mjesta za nas.

Nakon četiri godine veze Natalia i Joaquin vjenčali su se lani u svibnju. Četiri mjeseca prije preseljenja on je u Hrvatski centar krenuo na učenje jezika. Natalia je nezaposlena, ali volontira u salonu za kućne ljubimce.

Oboje dvaput tjedno uče hrvatski u Centru za strane jezike.

- Zadar ima sve. I zračnu luku i trgovine i more... Ima život. Zimi je malo sporije sve, ali ok. Teško je naći smještaj jer svi iznajmljuju samo izvan sezone i imali smo jedno baš loše iskustvo, ali drugo je dobro. U našoj zgradi je kafić i ljudi koji tamo rade i dolaze su nam od pomoći od prvog dana.

VIDEO: Australka Robyn zaljubila se u Split

Joaquimovi prabaka i pradjed su još 1911. godine odselili u Čile, i to s otoka Brača. Njihov potomak je 98 godina kasnije okrenuo proces i uz hrvatsko državljanstvo ovdje došao izgraditi život.

- Volim ljude ovdje. Neki su nam već i prijatelji. Strpljivi su kad mi zapne sa riječima, uvijek kažu „pomalo“ i to mi se sviđa. U Santiagu je uvijek gužva, gdje god krenete. Grad od osam milijuna ljudi, kao košnica.

Pitali smo ga što mu iz Čilea najviše nedostaje.

- Obitelj, prijatelji i jeftiniji avokado - kaže.