Cijeli razred do daljnjeg ne ide na nastavu: "Treba li doći do ekscesa da se sustav probudi?"

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih u svibnju je od Zavoda za socijalnu skrb zatražilo da se djetetu (zbog kojeg se ispisao cijeli razred iz bivše škole, a djeca iz sadašnje škole zbog njega ne pohađaju nastavu već treći dan) imenuje posebni skrbnik koji će zastupati njegova prava, s obzirom na to da roditelji odbijaju bilo kakvu suradnju sa školom, unatoč problemima svojeg djeteta. Iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad sad su za 24sata odgovorili kako ne mogu komentirati postupanje koje je u tijeku te poručuju da je prema Obiteljskom zakonu javnost isključena kad se odlučuje o statusnim stvarima, stvarima o roditeljskoj skrbi te mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta. Naveli su da Obiteljski zakon predviđa institut posebnog skrbnika u nekoliko slučajeva.

Pogledajte videovijesti

Pokretanje videa...

00:54

[TOP 3 VIJESTI DANA] Cijeli razred do daljnjeg ne ide na nastavu: ‘Treba li doći do ekscesa da se sustav probudi?’ | Video: 24sata/Video

Djeca zbog problematičnog dječaka već treći dan ne idu na nastavu, a Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih (MZOM) u srijedu je zagrebačkom Gradskom uredu za obrazovanje uputilo zahtjev za promjenom modela obrazovanja za dijete.

Međutim, iz Gradskog ureda za 24sata su odgovorili kako je preduvjet za donošenje novog rješenja zdravstvena i druga dokumentacija, koju školi, odnosno stručnom povjerenstvu, mogu dostaviti jedino roditelji.

- Ističemo, pritom, da niti škola niti Gradski ured nemaju mehanizam kojim roditelje mogu prisiliti na dostavu potrebne dokumentacije već se, u slučaju poteškoća s pribavljanjem dokumentacije, traži intervencija Zavoda za socijalni rad, a Zavod, po potrebi, može podnijeti zahtjev nadležnom sudu - odgovorili su nam iz Grada.

U dopisu koji potpisuje Momir Karin, ravnatelj Uprave za potporu i unaprjeđenje sustava odgoja i obrazovanja, a u koji smo dobili uvid, ističe se kako je Gradski ured za dječaka u veljači ove godine izdao Rješenje o primjerenom programu osnovnog odgoja i obrazovanja (koje smo također dobili na uvid). Dječak je tad još bio išao u školu iz koje su ga premjestili nakon što se iz škole ispisao cijeli razred.

DRAMA U ZAGREBU DOZNAJEMO Ravnatelj podnio ostavku, nema nastave u školi u koju ide problematični dječak

Grad: Ministarstvo je potvrdilo da sve radimo dobro

Tad je izdano Rješenje prema kojem dječak pohađa "redoviti program uz individualizirane postupke u redovitom razrednom odjelu". Individualizirani postupci znače da dijete odrađuje sve gradivo u nastavi kao druga djeca, ali mu se prilagođavaju postupci u radu. Iako je već tad bilo jasno da dijete ima ozbiljne probleme u ponašanju, pomoćnika u nastavi tad mu nisu odobrili, što je inače redovita praksa u ovakvim slučajevima! Prema onome što se do danas saznalo, dječaka su povremeno izdvajali da radi s učiteljicom u knjižnici, što je bilo loše i neadekvatno rješenje.

Stručno povjerenstvo Gradskog ureda ovo je Rješenje, navodi se, donijelo prema dokumentaciji koja im je dostavljena iz škole, što je također uobičajena praksa. Prema tom Rješenju dijete je ove jeseni upisano i u novu školu, no odmah je uočeno da to nije dobro ni dovoljno. Ipak, Rješenje do sada nisu promijenili, na što upozoravaju i u ministarstvu.

DRAMA U ZAGREBAČKOJ ŠKOLI 'Naša djeca se istinski boje dječaka koji ih zlostavlja. Pobjegla su čim su ga vidjela'

Zato su od Gradskog ureda za obrazovanje zatražili da ponovno pokrenu postupak utvrđivanja psihofizičkog stanja djeteta u svrhu određivanja primjerenog oblika školovanja.

- Kako je iz dostupnih saznanja o funkcioniranju učenika razvidna potreba za osiguravanjem primjerenih uvjeta školovanja za navedenog učenika, molimo vas hitno donošenje novog rješenja kako bi se navedenom učeniku osiguralo primjereno obrazovanje i okruženje u skladu s njegovim potrebama i mogućnostima - navodi se u zahtjevu, ali se ne precizira kakav bi to primjereni oblik obrazovanja trebao biti - posebno razredno odjeljenje, pomoćnik u nastavi itd.

Gradski ured za obrazovanje poručuje u odgovoru za 24sata kako su u stalnoj komunikaciji s ministarstvom i drugim tijelima te da su proveli sve aktivnosti dogovorene na sastanku u Uredu pravobraniteljice prije desetak dana.

Resorno ministarstvo upoznato je, kažu, sa svakim poduzetim korakom ovog ureda, i to od samog početka ovog slučaja, te do sada, kako dodaju, nisu imali nikakve primjedbe na postupanja ureda.

- Štoviše, u medijskim istupima, potvrdili su da je ured proveo sve u skladu s ovlastima. Isto se odnosi i na postojeće rješenje o primjerenom obliku obrazovanja spomenutog učenika, koje je, podsjećamo, u drugom stupnju potvrdilo samo ministarstvo, nakon uložene žalbe roditelja. Spomenuto je rješenje doneseno na temelju prijedloga stručnog povjerenstva škole, a sukladno zdravstvenoj i drugoj dokumentaciji koju su prethodnoj školi dostavili roditelji - navode u odgovoru.

Ne idu u školu do daljnjega

Međutim, kako smo naveli, Grad kaže da je preduvjet za donošenje novog rješenja zdravstvena i druga dokumentacija, koju školi, odnosno stručnom povjerenstvu, mogu dostaviti jedino roditelji, te poručuje da se obratimo Zavodu i resornome ministarstvu.

MINISTARSTVO POSLALO ZAHTJEV Fuchs o bojkotu u zagrebačkoj školi: 'Neki drugi akteri su u igri. Učenicima je mjesto u školi'

I dok iz Grada Zagreba i Ministarstva obrazovanja prebacuju odgovornost jedni na druge, roditelji učenika četvrtog razreda, koji već treći dan ne šalju svoju djecu na nastavu zbog problematičnog dječaka, poručili su kako im je povjerenje u institucije narušeno te inzistiraju na pisanim tragovima i odgovorima prije nego što djecu vrate u školu.

- Djeca neće ni treći dan u školu. U četvrtak imamo novi sastanak, na kojem se mogu donijeti neke odluke. Vidjet ćemo koje će mjere predložiti. Prekršen je dogovor s pravobraniteljicom te do novih rješenja nećemo slati djecu u školu. Ravnatelj je, nažalost, dao ostavku i to nas je sve iznenadilo. Iz ove situacije mogu se prepoznati manjkavosti u cijelom sustavu. Nadamo se da će institucije naučiti na greškama koje su učinjene. Sva djeca trebaju se osjećati sigurno, ne vidim da djecu treba prisiljavati na socijalizaciju s djetetom s kojim se ne osjećaju sigurno. Dogovor je bio da se obavi njegovo vještačenje, što se nije dogodilo, tako da ne znamo koji su uzroci njegova problema. Želimo da nam djeca budu u sigurnom okruženju i da imaju normalnu nastavu - poručili su roditelji učenika četvrtog razreda zagrebačke osnovne škole.

'Postoji jasan Protokol o postupanju u slučaju nasilja među djecom'

Ministar obrazovanja Radovan Fuchs ističe kako će se rješenje sigurno pronaći, ali i da je za sve potrebna suglasnost i suradnja roditelja te da se neke stvari ne mogu riješiti bez nekih drugih tijela u državi, poput socijalne službe i pravosuđa.

Ljubica Matijević Vrsaljko, dugogodišnja odvjetnica u predmetima zaštite prava i interesa djece te prva hrvatska pravobraniteljica za djecu, u razgovoru za 24sata ističe kako je ovo primjer lošeg rada državnih tijela, odnosno cjelokupnog sustava zaštite djece.

- Budući da je u ovom slučaju nekako školski sustav ostao najistureniji, a oni su ti koji djecu ocjenjuju, slobodna sam uzeti si slobodu i ocijeniti njih odrasle, i to ocjenom 'sjedni, jedan'. Zapravo, uopće me ne zanima njihovo pripovijedanje o tome što su poduzeli 'u okviru njihove nadležnosti' i koliko su se trudili da stvar riješe. Ozbiljno je njihove 'napore i poduzimanja' ocjenjivati isključivo prema jednom kriteriju, na koji način oni ocjenjuju i djecu, a taj kriterij je isključivo kriterij rezultata. Ovdje rezultata njihovih navodnih napora i poduzimanja uopće nema. Dapače, čini se da je stvar svakim danom sve lošija i lošija. Ali kad govorimo o sustavu zaštite djece, nikako ne držim odgovornim isključivo prosvjetni sustav jer, prema Protokolu o postupanju u slučaju nasilja među djecom i mladima (prvi je napisao moj pravobraniteljski ured još davne 2004. godine), djecu trebaju u takvim slučajevima štititi i ostali sustavi pored prosvjetnog, a to su, prije svega, sustav socijalne zaštite, zdravstveni sustav, a ako treba policijski i pravosudni, jer svaki ima svoje ovlasti i tek sve te ovlasti zajedno mogu dovesti do rezultata. Ovdje problem vidim u nesuradnji i komunikaciji pojedinih sustava prema načelu da ne zna lijeva što mu radi desna. Njihova nepovezanost, ogromno neznanje, neprepoznavanje dubine problema i propuštanje valjane procjene o tome što se može očekivati u budućnosti, ako djelujemo u jednom ili drugom pravcu ili ako uopće ne djelujemo. Stvari se neće riješiti same po sebi, sustav u cjelini ima neko djetinjasto, naivno i budalasto očekivanje da će tome biti tako i da će problem samo nestati. Pa se pitam što će sad poduzeti. Upisati dijete u neku četvrtu školu i proširiti problem dalje? Ili provoditi novu procjenu o odgovarajućem obliku školovanja za to dijete? Pa ako bude drukčija i teža za dijete i njegove roditelje, za koje se navodi da odbijaju suradnju, tko će biti odgovoran zbog čega je sada drukčije od procjene prije toga? Pa zar je trebalo da 1000 djece ne ide u školu da se obrati pažnja na problem onako kako je trebalo biti ispočetka? Ili je potreban štrajk, prosvjedi, mediji, nemiri..., da se uspavani sustav probudi? Pa kako to mi funkcioniramo? Treba li doći do ekscesa da se sustav probudi? Imamo li mi kao građani pravo očekivati da sustav djeluje normalno, mirno, sabrano i zakonito ili samo 'kad se napravi frka' - pita se naša sugovornica Matijević Vrsaljko.

Pita se dalje što je s pravima i duševnim stanjem dvadesetero učenika razreda bivše škole koju je dječak pohađao, a koji su zbog iste gluhoće sustava i nesposobnosti da ih sustav zaštiti naveli njihove roditelje da ih ispišu iz škole i da se do tada socijalizirana i vedra djeca "razbacaju" po različitim školama.

Matijević Vrsaljko: Jesu li čuli za žurnu mjeru izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji?

Jesu li oni imali pravo na mirno i sretno djetinjstvo i na zaštitu? Što su nadležne školske službe poduzele za njih, ali samo i isključivo gledajući kroz prizmu rezultata? Pa u čemu su onda stručnjaci, ako nije bilo rezultata? Može li se tvrditi da je jedan sustav učinkovit ako jedan roditeljski par može spriječiti taj isti sustav u zakonitom i propisanom djelovanju? Može li se to uopće nazvati imenom sustav? Radi li se o nezainteresiranosti, ili o zasićenju, ili o pomanjkanju empatije, ili o neznanju, ili o nekom pritisku? Sve je moguće. Pravnici često kažu 'pojedinačno i u svojoj ukupnosti', ne znam za ovaj slučaj, ali očigledno se stvar počela rješavati tek kad su ustali roditelji više od 1000 djece. Moj duboki naklon roditeljima. Kao građani umorni smo od svega što je nabrojeno. Pitam se i je li, i kako, djelovao sustav socijalne skrbi. Je li ga bivša OŠ koju je pohađalo to dijete uopće obavijestila o slučaju i kad točno? I što su poduzeli, ako su poduzeli? Pa ako su počeli djelovanje u pravcu poduzimanja mjera radi zaštite interesa djece u okviru sustava socijalne skrbi (članak 135. Obiteljskog zakona), što ih je spriječilo da mjere nisu uspješne? Nesuradnja dječakovih roditelja? Pa što su s tim u vezi poduzeli? Jesu li čuli za mjere upozorenja, stručne pomoći i potpore, intenzivne stručne pomoći i nadzora? Roditelji su i dalje nesuradljivi? Pa jesu li čuli za žurnu mjeru izdvajanja i smještaja djeteta izvan obitelji, ako postoji opasnost za život i zdravlje i dobrobit djeteta? Pa ako roditelji nisu dozvolili stručnu obradu djeteta ili svoju stručnu obradu, na koji način su onda vršili izbor odgovarajuće mjere? Može li liječnik bez dijagnostike odrediti terapiju? Ili se išlo po tužnom i 'oprobanom' sistemu 'pogreške i pokušaja' pa kako bude? To su pitanja koja postavlja naša sugovornica, na koja za sada nema odgovora.

- Naravno, kad se nešto pita, najlakše je reći ‘radi zaštite interesa djeteta podaci su tajni’. OK, neka budu tajni i dalje, nemam ništa protiv, ali ja opet pitam za rezultate, mene samo zanimaju rezultati, kojih nema. Roditelji ovih više od 1000 djece izgubili su vjeru u sustav, posve opravdano. Nisam čula niti jednu riječ i porugu na štetu malog dječaka, kojem očigledno treba pomoć, i to dijete očigledno treba pomoć. Međutim, nasilje i incidente nisu dužni trpjeti niti ovih više od 1000 djece, svjedočila sam kako je to izgledalo kod djece u bivšoj školi - zaključila je Matijević Vrsaljko.