Četnici su Zdenku ubili kćer u Borovu: 'Nakon 30 godina prvi put sam na grobu moje Martine'

Vrlo mi je teško biti na Martininu grobu u Borovu Selu. Ni 30 godina nakon svega nisam dovoljno spreman ni za ovo selo ni za njen grob. Vjerojatno ni sad ne bih došao da me u tome nisu moralno ohrabrili suborci, moji ratni zapovjednici obrane Vukovara, koji su danas došli sa mnom. Zahvalan sam im na tome.

POGLEDAJTE VIDEO: Neprežaljena kći

Pokretanje videa...

03:33

Borovo Selo - Otac ubijene Martine Stefancic prvi put odlazi na grob pokojne kceri koja je kao djevojcica ubijena u obiteljskoj kuci | Video: Dubravka Petric/PIXSELL, ePodravina.hr

Priča nam to tužnim glasom Zdenko Štefančić, koji je jučer, nakon gotovo 30 godina, došao na grob kćeri Martine, četverogodišnje djevojčice koju su u noći u ožujku 1992. u Borovu Selu ubila četiri naoružana Srbina. U tri su se sata prikrali dvorištu obiteljske kuće Štefančić te bez ikakvog razloga i povoda otvorili rafalnu paljbu prema prozorima soba u kojima su tad spavali Martina, Zdenkova majka Bernardica i Zdenkov brat Željko Štefančić.

'Nemojte, dijete je tu'

Rafali su ukućane prenuli iz sna. Željko je pokušavao majci reći da uzme Martinu i dođe u prednji dio kuće, no dok je on puzao po tlu, sedam metaka već je pogodilo malenu Martinu i njena pidžamica na crvena srca natopila se krvlju. Njena baka, nesvjesna djevojčičine smrti, samo je u jednom trenutku očajno viknula: "Nemojte, dijete je tu", ali već u sljedećem i ona je pala mrtva. Željko je također pretrpio više prostrijelnih rana i ostao nepokretno ležati na tlu u lokvi krvi, kad su u kuću ušli njihovi krvnici da pregledaju što su učinili. Martina je bila mrtva, isto tako njena baka. Nogom su gurnuli Željka da vide je li živ. "Možda je živ, da ga još jednom?", upitao je kolegu krvnika jedan od ubojica. "Nemoj, ionako će iskrvariti."

Nedugo nakon toga susjedi obitelji Štefančić, koji su dobro poznavali ovu obitelj, slučaj su prijavili policiji. Četvorica krvnika privedena su u policijsku postaju u Beli Manastir, gdje je nad njima provedena istraga, ali već idućeg dana pušteni su na slobodu. Njihova se imena dobro znaju. U kući Štefančićevih obavljen je očevid i tad su nastale crno-bijele fotografije ubijene Martine i njene bake, koje i dalje postoje u policijskim arhivima Ministarstva unutarnjih poslova. Krvnici su ostali iznenađeni time što je Željko ipak preživio teško ranjavanje, i to tako što je ispuzao iz kuće i zavapio u pomoć. Susjeda ga je odvezla u vukovarsku bolnicu, gdje su ga nekoliko mjeseci liječili, a onda je poslan preko Srbije za Mađarsku i potom u Hrvatsku. Tad je Zdenko Štefančić, otac malene Martine, branitelj Vukovara i logoraš, saznao sve o tragičnom ubojstvu svoje kćeri.

Ubili su mu i majku

Tek 1998. godine otkrit će da su njegovu majku i kćer Srbi u selu pokopali u 50-ak centimetara plitak grob na pravoslavnom groblju u Borovu Selu jer je te godine stigla dojava o lokaciji groba, pa se krenuo u ekshumaciju. Očajnog Zdenka pozvali su tada da identificira ostatke svoje majke i kćeri, a potom su ih pokopali u obiteljsku grobnicu na istom groblju, koja je i do tada postojala.

- Teško mi je biti na Martininu grobu i zbog toga što ni danas njeni ubojice nisu kažnjeni za taj monstruozan čin. Mene sustav i danas proganja, a ubojice ove djevojčice nitko ne dira. To je tragedija. Imaju sve, imena, prezimena, svjedoke, dokaze, ali po tom pitanju ništa se ne radi. Zašto, ne znam, Što se tog sustava tiče ispada kao da ja kćer nisam ni imao, kao da ona nije ni postojala. Moja mater i moja kći za njih su samo broj - kaže Zdenko, koji je nakon 30 godina došao zapaliti svijeću svojoj kćeri i majci. Zdenko za ubojstvo svojih najmilijih nije ostvario nikakva prava, za ubijenu Martinu nije dobio nikakvu naknadu, a dodatna je tragedija što je osumnjičeni za ratni zločin i oružanu pobunu u Borovu Selu, Radenko Alavanja, onaj koji im nije želio dati propusnicu za izlazak iz tog pakla, oslobođen krivnje.

'Zašto su ubijeni?'

- Kad je zločin izvršen, bio sam u logoru. Kao branitelj Vukovara uhićen sam nakon pada i odveden u logor, gdje sam bio do zadnje velike razmjene. Još sam u logoru slutio da nešto nije u redu jer su me maltretirali i zlostavljali s posebnim užitkom. Iz njihovih razgovora naslutio sam da se s mojima doma nešto dogodilo, a nakon razmjene to se i potvrdilo. Mlađi brat sve mi je ispričao čim smo se sreli na razmjeni. Tad smo mislili da je i Željko ubijen. No on je bio teško ranjen, odvezen u bolnicu u Vukovaru - priča Štefančić, koji je majci i Martini na grob donio vijenac i zapalio im svijeću.

UŽIVO IZ VUKOVARA: