Čekala je 90 dana da opet vidi svog prijatelja iz Afganistana

Hrvatski vojnik kojemu zbog zaštite identiteta nećemo objaviti ime, iz mirovne misije u Afganistanu vratio se prije tri mjeseca. Koliko je bio sretan radi povratka toliko se rastužio radi napuštanja mješanke Ares. 

- Ares je tada imala mjesec dana i odmah je prišla njemu, od tog trenutka postali su nerazdvojni. Nije joj mogao odoljeti, nahranio ju je, napojio i napravio kutić u kojem je spavala. Nije joj dugo trebalo da se udomaći. Za tjedan dana bila je punopravni član postrojbe - rekla nam je Dora Perši iz udruge Indigo, koja je pomogla u kampanji da se Ares preseli u Hrvatsku. 

POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI: 

Pokretanje videa...

01:46

Video vijesti 19.12.19. | Video: 24sata/pixsell

Kampanju za dolazak Aresa u Hrvatsku pokrenula je međunarodna organizacija Nozwad, a mnogi donatori pomogli su da se skupi više od 33.000 kuna kako bi vesela mješanka bila premještena iz Afganistana u Zagreb. I uspjeli su! 

Kada su se vidjeli sreći nije bilo kraja, Ares se ponovo sastala sa svojim "frendom". Odmah je skočila na njega kako je to i radila u ratnoj zoni. Kada god bi vojnici otišli na teren, ona ih je strpljivo čekala. 

- Veseli lavež i mahanje repom, ma ona je spasila njih, a ne oni nju. Pružila im je trenutke radosti u neizdrživim ratnim danima, uz nju su mogli bar na pet minuta zaboraviti gdje su, a to im je bilo najpotrebnije - dodala je Perši.

Ares je u srijedu navečer stigla u Zagreb, a donio ju je Pen Farthing. 

Pen Farthing osvajač prestižne CNN-ove nagrade Heroji 2014. godine, došao je u Zagreb samo kako bi hrvatskom vojniku doveo njegovog psa, a za 24sata je ispričao kada je pokrenuo svoju organizacija Nowzad. Osim dobrih vojnika svidio mu se i zagrebački advent. 

Vratio se u 2006. godinu kada je u Afganistan poslan kao vojni zapovjednik kraljevske mornarice iz Velike Britanije. 

On i njegova vojska bili su smješteni u Nowzadu kako bi branili stanovnike tog područja od napada talibana koji su se nalazili u šumi preko puta, njihovo područje nazvali su "taliban sektor". Pod njegovom komandom bilo je 53 vojnika, od toga su većinom bili 17-ogodišnjaci koji nisu bili trenirani za takve napade. 

Spašavao pse od ilegalnih borbi 

Djeca obitelji koje su štitili u Nowzadu od vojnika nisu tražila slatkiše, oni su ih tražili bilježnice kako bi ih vojnici naučili pisati. Naime djeca u Afganistanu nisu imala omogućeno obrazovanje, a ženskoj djeci je to bilo posebno zabranjeno. Od malena su bile umotane u burke, a brak su im dogovarali roditelji. Nisu se smjele pojaviti niti na jednom mjestu bez oca i braće, ako su ih imale. Odraslom ženom, spremnom za udaju smatrale su se djevojčice od 14 godina. 

Prvu riječ koju su vojnici naučili djecu bila je nogomet. Ispisivali su im na papir slovo po slovo te ih tako učili pisati i čitati. Djeci na ratnom području takve stvari uljepšavale su djetinjstvo. 

Pen u Afganistan nije otišao kako bi spašavao pse. No, stvari koje je tamo vidio promijenile njegovu borbu. Afganistanski policajci organizirali su ilegalne borbe pasa.

- Postavili bi muškarce u krug i unutar kruga pustili dva velika psa da se bore, a prethodno su im najčešće odrezali uši i rep - rekao je Pen. 

On je tako prekinuo jednu borbu pasa, od kojih je jedan pobjegao u njihovu bazu i sakrio se. Namamio ga je zatim kolačićima i nedugo nakon postali su najbolji prijatelji. Psa je nazvao Nowzad po imenu pustinje u kojoj su se nalazili, a zatim je i organizaciju koju je osnovao kako bi spasio pse u Afganistanu nazvao po njemu. Nowzad je umro prije nekoliko godina od starosti.

Nakon Nowzada Pen je posvojio Tally, mješanku koja je u njihov tabor došla sa šestero mladunčadi. Mama je ostala njegov ljubimac koji i dalje živi s njim u Londonu, a mladunčad je prevezao u Kabul, glavni grad Afganistana te prevezao avionom u Pakistan i zatim do Londona. Zanimljivo je bilo to što je Afganistanski taksist za 200 dolara odlučio u tajnosti prevesti pse do glavnog grada. 

Vojska nije dopuštala te pothvate stoga je sve moralo biti u strogoj tajnosti. 

'Psi su vojnicima postali njihova nada' 

- Psi koje su vojnici udomili u svoje baze postali su sastavni dio njihovih života. Njihova nada. Pet minuta s njima je trebalo da zaborave gdje se nalaze i da ih vrate u tople domove koje su napustili kako bi vodili borbu u Afganistanu - rekao nam je Farthing teško uzdišući. 

Upravo su to i njemu njegovi psi pružili. 

Slogan njegove organizacije je "Tko je spasio koga?" Misleći na to kako su u većini slučajeva psi bili ti koji su spasili vojnike. 

Jedan od vojnika iz Britanije usvojio je mješanku nazvanu Penny. No, nije se uspio vratiti kući, preminuo je u Afganistanu. Vojnikova obitelj je zatim uz pomoć organizacije Nowzad dovela Penny u Veliku Britaniju gdje sad živi, podsjeća obitelj na izgubljenog muža i tatu te svaki dan sjedi uz sliku svog gazde vojnika. 

Farthing je u nekoliko godina uvelike promijenio situaciju u Afganistanu. Nakon dobivanja prestižne nagrade, dobivenim novcem izgradio je sklonište u kojem se trenutno nalazi 150 spašenih pasa, hrane ih povrćem, sami miksaju hranu jer nemaju novaca za kupovinu. O njima vode brigu četiri doktora, od kojih je jedna doktorica. Ona je također i učiteljica veterinarstva u Afganistanu, a i udala se slobodnom voljom. 

U 2006. godini nije se moglo ni zamisliti da žene odlaze u školu i obrazuju se, a kamoli da kao sada podučavaju i mušku i žensku djecu. Ova inicijativa nije samo kako bi se spasili psi već kako bi se uspostavio normalan život koji tamo nikada nije bio moguć. Cjepivo protiv bjesnoće jedan je od većih nedostataka s obzirom da je većina pasa zaraženo. 

Uz učenje u školi, Nowzad im je pružio i druženje s psima kako bi uklonio strah koji vlada u stanovništvu. Većina ljudi boji se pasa na cesti, a taj strah prenose i na djecu. Kada se uplaše pse kamenjem tjeraju da odu, od kojih neki pobjegnu, a neki napadnu.

- Sve se polako mijenja na bolje, a ja želim učiniti još promjena. Za to naravno tražimo i ljude dobre volje koji će se odlučiti na takav pothvat, Afganistan je samo jedna od mnogo takvih država - zaključio je Farthing.