Časne sestre blizanke stigle u Škabrnju: 'Došle smo se moliti da više ne bude ratova...'

Majka i ja smo bile u Škabrnji kad je pala. Vojska nas je našla u podrumu gdje smo se skrivale skupa s drugim ljudima. Muški iz naše obitelji su bili na ratištu, a da smo žive saznali su kad smo nakon 48 sati zatočeništva, razmijenjene u Ceranjama. Iz moje obitelji ubijeni su djed i stric. Ne ponovilo se. Zato sam skupa s majkom i ostalim ukućanima svake godine ispred svoje kuće kome treba okrjepa zna da može računati na nas i da su svi dobrodošli kako bi se sjetili stradalih te im odali počast kakvu zaslužuju, kazala je Anamarija Ražov (51) koja je kao tinejdžerica našla u vihoru rata.

Na dan sjećanja u Škabrnji ispred svoje kuće je dijelila vodu, domaću rakiju i kekse.

Tisuće ljudi došle su u Škabrnju kako bi obilježili 33. obljetnicu ratnih stradavanja. Zastave povijesnih i ratnih postrojbi, navijači Tornada i Torcide, sudionici Domovinskog rata s drugih bojišta, civili i rodbina stradalih, ukupno oko 20.000 ljudi obilježio je dan kad je ubijeno i masakrirano 43 civila i 15 branitelja.

KARTELO U ŠKABRNJI 'Naša je obveza da žrtve nikada ne budu zaboravljene i da im djelima pokažemo zahvalnost'

Djece i mladih kao žrtava rata sjetili su se učenici Škabrnje koja su napisala pisma svojim vršnjacima u Ukrajini, a koja su pročitana s pozornice. Glavna misao je kako djeca ne zaslužuju bombe umjesto radosti i veselja, i da je patnja svih civila jednostavno prevelika.

Ljudi iz Gospića, Senja, Vodica, Križevaca, svi su krenuli ranim jutrom na put kako bi došli do mjesta na kojem se pokolj dogodio. Među njima je i redovnica Dominika koja je došla ranim jutrom u Škabrnju po prvi put. Njena sestra blizanka Robertina na službi je u Zadru, pa je u Škabrnji na komemoraciji ipak bila više puta.

Svatko bi trebao doći barem jednom u životu

- Mi smo orguljašice obje, ali ne sudjelujemo u liturgiji. Došle smo skupa kako bi dale svoje doprinos i da molimo kako ratova ne bi bilo više. Mir je imperativ, a stradanja civila su uvijek i svugdje suvišna. Iskreno mislim da bi svi trebali doći barem jednom u životu u Vukovar i Škabrnju, kazala je časna sestra Dominika koja je skupa s rijekom ljudi, sudjelovala u mimohodu nazvan "Korak po korak", od mjesta Ambar do masovne grobnice koja je otkrivena naknadno i to u samom školskom dvorištu.

FOTOGRAFIJE IZ ZRAKA Emotivne scene iz Vukovara: Deseci tisuća u Koloni sjećanja

Na komemoraciji je bilo i mnogo branitelja koji svake godine dolaze na ovom mjesto.

- Došao sam iz Čiste Velike, a s kolegama nosim zastavu na kojoj su simboli ratnika koji su dali život za ovu zemlju. To su Blago Zadro i Francuz Jean-Michelle Nicolier, jednostavno mi je to palo kao ideja na pamet. A kako mi je kumče Mario Vučak Raketa, koji inače crta za Torcidu njihove zastave, jednostavno sam ga zamolio i on je napravio po mojoj želji - kazao je Martin Čelan te dodao ponosno kako je dobrovoljac Domovinskog rata, a dobio je i dvije pohvalnice za sudjelovanje u borbama na južnom bojištu.

Mirno i dostojanstveno, kolona u kojoj su bili i predsjednik Zoran Milanović te ministri Davor Butković i Šime Erlić, na kraju se uputila na groblje sv. Luke na kojem su pročitana imena stradalih, a političari su položili vijence i bez riječi se razišli u miru i tišini baš kako i dolikuje obilježavanju ratnog zločina.