Časna Teresa: Nepravedno je smatrati da su katolici bolji Hrvati od onih koji nisu katolici!

Teresa Forcades, liječnica, teologinja i benediktinska časna sestra, dala je intervju aktivistici, teologinji i kolumnistici Lani Bobić za portal Točka zarez. Žena koju nazivaju najradikalnijom časnom sestrom, ali i gorljivom kritičarkom kapitalizma već je više puta gostovala u Hrvatskoj, prije devet godina na festivalu Fališ u Šibeniku, a bila je 2017. i zvijezda Filozofskog teatra Srećka Horvata u HNK... Sada ta benediktinka i ikona europske ljevice za novopokrenuti portal o religijskim pitanjima progovara o nacionalizmu i metafizičkom razumijevanju Boga, o feminizmu i o identitetima:

6

- Ja sam Katalonka, ja sam žena, ja sam doktorica, ja sam časna sestra, ja sam bogotražiteljica, ja sam bjelkinja, ja sam… Kad Mojsije pita Boga: „Tko si ti?“, gorući grm odgovara: „Ja sam koji jesam“, što se također može prevesti: Ja sam koji ću biti, što znači da sam istinit, vjeran i – vidjet ćeš – kada ti budem potreban: Bit ću tu za tebe. Čak ni Bog – ili točno Bog – ne može biti zarobljen unutar fiksnog identiteta. A još manje mi koji nastanjujemo vrijeme i prostor. Pa ipak… Pa ipak, u meni postoji osobni identitet, kontinuitet iskustva i svijesti. Dosljedan je, ali nije ‘fiksan’. Obuhvaća sve kulturne kategorije koje je stvorio čovjek i sve biološke karakteristike dane prirodom, koje su sada ili su u prošlosti, jesu bile dio mene. Ali ne može se svesti na njih. Prirodom dane karakteristike i kulturom stvorene kategorije treba poštivati kao konkretne izraze mog identiteta; neke od njih su skloništa i inspiracija i treba ih podržati (npr. Ja sam tražiteljica Boga), druge su povezane s poviješću nasilja i treba ih dekonstruirati (npr. Ja sam bjelkinja); nijedna nije dovoljna sama po sebi, a sve zajedno također nisu dovoljne. U dnu sebe sam — poput Boga — sloboda, inteligencija i ljubav. Ovo je moj pravi identitet i on je otvoren (slobodan), brižan (ljubav), pun razumijevanja (inteligencija). Moj identitet ne treba braniti. Sam se brine za sebe. Neke karakteristike dane prirodom ili kulturom možda treba braniti do te mjere da dam svoj život za njih, ali — prema riječima Simone Weil — takva obrana mora biti iz istog stanja svijesti kao kod poljoprivrednika koji brani žitna polja: ne zato što nisu važnija od i jednog ljudskog života, već zato što hrane mnoge ljudske živote- riječi su kojima Teresa Forcades počinje svoj intervju za Točku zarez.

U ŠIBENIKU Festival FALIŠ: 'Forcades je naš odgovor na Željku Markić'

U razgovoru je istakla da "instrumentalizacija vjere i nacije dovodi do najgore vrste fundamentalizma, upravo zato što oboje (vjera i nacija) jesu ili mogu biti prava žitna polja duše". No, napominje ona, "branim nacionalizam kao kolektivni identitet u smislu žitnog polja. Ne branim i nemam simpatija za šovinistički nacionalizam, odnosno njegovanje političkog identiteta ponižavanjem drugih. Žitno polje to ne čini. Žitno polje hrani skupinu ljudi i rado ih ugosti još više, ako mu to kapacitet dopušta. Miješanje religije i nacije stvara problem isključenosti ili prisilne homogenosti. Pod uvjetom da nisu esencijalizirane, i religija i nacija mogu pomoći u razvoju nešovinističkog osjećaja pripadnosti koji nadilazi instrumentalnost, utemeljuje ljudsku jedinku u povijesti i povezuje je s drugima. Tako je oboje otvoreno potencijalno svima: religija preko obraćenja, a nacija putem nacionalizacije. Većina država (vjerojatno sve) ima povijest religijskog pluralizma. Većina religija (vjerojatno sve) ima povijest miješanih nacionalnosti. Nasilno je to gušiti i pravim Hrvatima (ili pravim Kataloncima) odrediti da su katolici. Većina katolika je među današnjim Hrvatima (79% u 2021.) i većina je katolika među današnjim Kataloncima (58% u 2016.). To se može priznati kao činjenica i mogu postojati posljedice koje imaju smisla u dodjeli resursa ili priznanju. No, bilo bi jednostavno izlizano i protivno temelju pravde smatrati da su građani katolici ‘bolji Hrvati’ ili ‘bolji Katalonci’ od onih koji nisu katolici. Hrvatska i Katalonija su multireligijske zemlje i — hvala Bogu — u većoj ili manjoj mjeri je to uvijek bilo", objasnila Teresa Forcades, naglasivši da nema problem s kategorijom nacionalizma, koliko s razumijevanjem te i sličnih kategorija u crno-bijeloj slici:

"Ne mislim da ljudsko biće može funkcionirati ili razumjeti sebe bez kategorija, a jednom takvom kategorijom smatram i ‘naciju’. Moje razumijevanje i moja obrana ‘queer-identiteta’ nije obrana ljudskih bića bez prirodom danih karakteristika ili kulturom stvorenih kategorija (mislim da takvo što nikada nije postojalo niti može postojati na zemlji), već obrana ljudskog bića koje ne esencijalizira nijednu prirodom danu ili kulturom stvorenu kategoriju i stoga je dobrodošlo za sve mješavine i iznimke. Smatram pozitivnim, ako me svrstaju negdje između ili ako se takvoj etiketi ne pridaje nikakva društvena diskriminacija. Na primjer, neki ljudi su ekstra visoki. Iako je istina da je rijetkost pronaći dva ljudska bića potpuno iste visine, ipak je činjenica da postoji određeni raspon visine koji sadrži 95% ili 99% određene populacije (Skandinavci se razlikuju od Japanaca). Pojedinci koji su ispod ili iznad normalnog raspona čine manjinu. Ne vidim problem u tome da ih priznamo kao iznimke, kao manjinu, pod uvjetom da uz takav pojam nema društvene diskriminacije. Mislim da je to naš izazov. Vjerske manjine unutar jedne zemlje postoje. Izazov je kako s njima postupati. Židovi su uvijek bili manjina. Nije se uvijek i svugdje postupalo nasilno. Ista je stvar sa seksualnim identitetom. Nebitno je ključna riječ za mene. Samo je Bog bitan".

Govorila je i o činjenici da se Boga kontekstualizira samo unutar muškog roda, da većina kršćanskih crkava, među njima i Rimokatolička crkva, još primjenjuje gotovo isključivo muški jezik i muške slike na Boga:

"Papa Ivan Pavao I. nam je pokazao put kada je Boga nazvao Ocem i Majkom. Naša je odgovornost nastaviti širiti našu maštu i naš jezik o Bogu na načine koji ne prekidaju tradiciju, već je produbljuju. Teološki govoreći, muški, ženski i queer jezik jednako su (analogijski) primjenjivi na Boga. Koji god izabrali, njegovali i održavali u bilo kojoj crkvi ili zajednici, nužno je uzeti u obzir praktična pitanja. Idolopoklonstvo je fiksirati muški jezik. Zavaravanje je forsirati uvođenje ženskog jezika odozgo".

Cijeli intervju možete pročitati na portalu Točka zarez.