Careva majka i sestre ipak su uspjele pobjeći boljševicima...

Leonid Kulikovsky, unuk velike kneginje Olge Aleksandrovne, mlađe sestre ubijenog posljednjeg cara Nikolaja II. Romanova, umro je prije godinu dana u Australiji dok je šetao psa. Njegovo tijelo je pronađeno ispod jednog drveta. Nitko nije znao da je on potomak carske ruske obitelji. O svom porijeklu nikad ni susjednima ni znancima nije pričao. 

Rođen je u Danskoj, gde je carska obitelj pobjegla od boljševika. Nikada se nije ženio pa i nije imao nasljednike. U Australiju je stigao krajem šezdesetih godina, radio je u vodovodu Sidneya. Kad je otišao u mirovinu, preselio se u grad Katherine gdje je i dočekao smrt.

Nisu htjeli ali morali su pobjeći

A njegova baka bila je najmlađa sestra posljednjeg ruskog cara. Velika kneginja Olga imala je samo 12 godina kad joj je umro otac car Aleksandar III.Romanov a naslijedio ga njezin stariji brat Nikolaj. Kao 19- godišnjakinja se udala za 14 godina starijeg plemića Petera Oldenburga no brak iako je potrajao više od 10 godina nikad nije bio konzumiran jer je Peter bio homoseksualac. Uskoro je upoznala oficira Nikolaja Kulykovskog i iako su godinama bili u vezi nisu se vjenčali jer joj muž nije htio dati rastavu. Ipak su to uspjeli tek početkom Prvog svjetskog rata. 

Cijela obitelj Romanov( na slici) Car Aleksandar III. sa ženom Marijom Fjodorovnom i djecom. Najstariji sin je ubijeni car Nikolaj II. (na slici odmah iznad cara)

Već na početku rata Nikolaj Kulikovsky je otišao na frontu. Ratovati za cara i Rusiju bilo je pitanje časti svakog oficira. Olga je radila kao medicinska sestra pomažući bolesnima i ranjenima.

Život u progonstvu

U kolovozu 1917. Olga i Nikolaj su dobili sina Tihona, a dvije godine kasnije i Gurija. I kad su boljševici zauzimali sve više dijelova Rusije, kneginja Olga nije htjela napustiti domovinu već je prešla na Kavkaz, tamo gdje nije bilo "crvenih".

Velika kneginja Olga Aleksandrovna

Kasnije je morala sa obitelji napustiti Rusiju. U veljači 1920. Olga i njena obitelj su brodom iz Novorosijska krenuli u Konstantinopolj, a zatim u Srbiju. Iz Beograda su kasnije prešli u Beč, da bio konačno stigli u Dansku gde su se smjestili u dvorac Amalienborg. Careva sestra je s obitelji htjela ostati živjeti u Srbiji jer joj je car Aleksandar Karađorđević ponudio trajno utočište ali njena majka je insistirala da Olga i njena obitelj presele u Dansku. Tamo je Olga živjela prodajući svoje slike, a njen muž je bio zaposlen na imanju tamošnjeg milijardera Rasmusena. Živeći u Danskoj, kneginja Olga je bila predsjednica raznih emigrantskih društava i pomagala je koliko je mogla svojim zemljacima. Inače je živjela jednostavan život, posvećena odgoju sinova.

Olga je imala izložbe i to ne samo u Danskoj nego i u Parizu, Londonu, Berlinu i drugim gradovima.
Potom su preselili u Kanadu gdje su živjeli nedaleko Toronta. Olgini sinovi Tihon i Gurij su bili oficiri danske vojske. Za vreme njemačke okupacije bili su zatvoreni, a posle 1948. velika obitelj sa djecom je prešla u Kanadu. Gurij je u Kanadi postao učitelj i predavao je u Otawi na Fakultetu slovenske jezike. Inače, Gurij i Tihon su se više puta ženili pa se obitelj stalno širila.

Velika kneginja Olga Aleksandrovna sa bratom carom Nikolajem II. (na slici desno)

Carski zet Nikolaj Kulikovsky je umro 1958. godine, a Olga dvije godine kasnije u 78. godini života samo sedam mjeseci nakon smrti starije sestre Ksenije Aleksandrovne. Pred kraj života živjeli su vrlo skromno. Interesantno je da se za DNK analizu prilikom izučavanja ostataka ubijene obitelji Nikolaja Drugog koristila krv Tihona Kulikovskog (umro 1993.), sina Olge Aleksandrovne koji je bio najbliži rođak po ženskoj liniji cara Nikolaja II. Pokazalo se da su zaista ostaci carske obitelji koju su ubili boljševici. Unuk Aleksandra Trećeg, Tihon je 1991. organizirao Fond za pomoć Rusiji koji je pomagao bolnicama i dječijim ustanovama.

Careva majka se vratila u domovinu

Olga je umrla 1960. godine, iste godine kad i njezina starija sestra Ksenija koja je bila jako bliska sa svojim bratom Nikolajem. Često su se ona i njezin suprug družili sa Nikolajem i caricom Aleksandrom.Trudila se spasiti brata i njegovu obitelj, pokušavala barem njegovu djecu spasiti. no bezuspješno... Nakon  pada Ruske monarhije, Velika kneginja Ksenija sa mužem i svoje sedmoro djece napustila je zemlju  te se skrasila u Velikoj Britaniji gdje joj je pomogao njezin rođak, britanski kralj.

Velika kneginja Ksenija, starija careva sestra, s suprugom

Marija Fjodorovna, majka cara Nikolaja II.,uspjela je izbjeći sinovu sudbinu te je u progonstvu živjela još deset godina. Ona je inače bila druga kćer danskog kralja. Rođena kao princeza Dagmar u Žutoj palači u  Kopenhagenu.
Ime Marija Fjodorovna je dobila nakon što je prihvatila pravoslavnu vjeru, neposredno prije udaje za budućeg ruskog cara Aleksandra III 1866. godine. Njezina sestra udala se za engleskog kralja Edwarda VII. Otud i velika sličnost ruskog cara Nikolaja II. i engleskog kralja Georga V. Njihove majke bile su sestre pa fizička sličnost ne čudi.
Ostala je udovica sa samo 46 godina, a ostatak života provela je u udovištvu, s titulom „carica udovica”.

Nije se slagala sa snahom

Njen obožavani najstariji sin Nikolaj II. usprkos njenom protivljenju oženio se za njemačku princezu Alix od Hesse, unuku kraljice Viktorije. Poznata po svom šarmu i druželjubivosti, carica majka ponašala se veoma hladno prema svojoj ozbiljnoj i tihoj snahi. A Aleksandra koja je jako voljela muža a i on nju, zamjerala mu je što dopušta da njegova majka ima toliki utjecaj na njega. Također osjećala se uvrijeđenom što joj ruski običaj nalaže da stalno hoda iza supruga i njegove majke u svečanim povorkama. Osim toga, Marija je odbila predati kraljevske dragulje novookrunjenoj carici. Ni do same smrti, kada je cijela obitelj u revoluciji  ubijena, Aleksandra nije uspjela šarmirati ruski narod, koji ju je uvijek uspoređivao s njenom svekrvom koja je to s lakoćom cijeli život uspjevala.

Carica Marija Fjodorovna sa suprugom carem Aleksandrom III. u mladosti (lijevo) i kao udovica (desno)

Marija Fjodorovna je sve do zadnjeg trenutka odbijala napustiti Rusiju iako su boljševici došli na vlast. Na molbu sestre Aleksandre, ipak je pristala da preko Krima i Crnog mora krenuti za London. Engleski kralj George V. poslao je ratni brod koji je dočekao njegovu tetu. Nakon kratkog boravka u Londonu, Marija Fjodorovna se vratila u rodnu Dansku. Za brojne ruske emigrante u Kopenhagenu ona je i dalje bila carica koju su veoma poštovali i često joj se obraćali za pomoć. Marija Fjodorovna umrla je 1928. u osamdesetoj godini života. Nakon službe održane u pravoslavnoj crkvi Aleksandra Nevskog u Kopenhagenu, sahranjena je katedrali Roskild.

Ruski predsjednik Vladimir Putin i danska kraljica Margareta II su se 2005. godine dogovorili su se da se caričini ostaci vrate u Sankt Peterburg. Njezina posljednja želja je bila da se sahrani pored svog supruga. Nakon 140 godina od prvog dolaska u Rusiju i poslije gotovo 78 godina od njene smrti, Marija Fjodorovna je 28. rujna 2006. godine sahranjena u Hramu Sv. Petra i Pavla kralj svoh muža, cara Aleksandra III.