Mamići su napokon pravomoćno osuđeni, Bandić je otišao prije presude, HDZ čeka pravomoćnu presudu. Povezivali su ih interesi, korupcija i kriminal, veze s pravosuđem i institucijama, a više od svega - novac.
Braća Mamić, Milan Bandić, HDZ... Drmali su nogometom, Dinamom, Zagrebom i državom
Zdravko Mamić drmao je nogometnim klubom Dinamo, zajedno sa svojim bratom Zoranom, više od dvadeset godina. Kao što je Milan Bandić dmao Zagrebom. Kao što HDZ drma Hrvatskom.
Sad su pravomoćno osuđeni zbog kriminala u najvećem hrvatskom klubu. Kao što je Bandić trebao biti osuđen zbog kriminala u najvećem hrvatskom gradu. Kao što je HDZ, kao najveća politička stranka, nepravomoćno osuđen zbog korupcije na državnoj razini.
Bandić je iz gradske blagajne financirao Mamićev Dinamo. Mamić je sudjelovao u HDZ-ovim izbornim kampanjama. HDZ je držao leđa Bandiću u Zagrebu, čak i nakon podizanja optužnica, pritvaranja i povratka na funkciju.
Zdravko Mamić dvadeset godina radio je što je htio, držao poreznike, policajce, suce, političare u svom džepu. Milan Bandić dvadeset godina radio je što je htio, držao je politiku i institucije, kao i sudove, pod kontrolom, što mu je omogućavalo da čak i pod optužnicama nastavi obnašati dužnost. HDZ je više od dvadeset godina ustrojavao i pokoravao institucije, okupirao sudove, dominirao pravosuđem, što mu je omogućilo da pored optužbi i poneke optužnice nastavi voditi Hrvatsku.
Bili su vulgarni, brutalni, primitivni, bezobzirni, pohlepni i gramzivi.
Zašto je to vijest?
Pravomoćna sudska presuda braći Mamić velika je vijest samo zato što se na nju toliko dugo čekalo. Kao što se nije dočekala pravomoćna presuda Milanu Bandiću. I kao što se tako dalekom i gotovo nedostižnom čini pravomoćna presuda za HDZ.
Mamić je, poput Bandića u Zagrebu i HDZ-a u Hrvatskoj, dvadeset godina u Dinamu radio apsolutno što god je želio. Bez unutarnjih otpora, bez otpora nadređenih u klubu, bez intervencije institucija, bez političkog pritiska, bez nekoga tko bi mu stao na put, ne samo u Dinamu, nego i u hrvatskom nogometu.
Isto je radio Bandić u Zagrebu, gdje je kupovao protivnike, marginalizirao neprijatelje, podmazivao partnere, koristio Zagreb za svoje i interese svojih partnera, kumova i ortaka, kao što je Mamić pretvorio Dinamo u svoju agenciju i kasicu prasicu.
Ukratko, radili su na svojim razinama sve ono što je HDZ radio na nacionalnoj i lokalnoj razini, u institucijama, ustanovama, agencijama...
Stvoritelji i rušitelji
Za Mamića se govorilo da je stvoritelj trijumfalne hrvatske reprezentacije, kao što se za Bandića govori da je izgradio Zagreb, a HDZ da je stvorio državu. Cijena je, kako znamo, prevelika.
Mamićev Dinamo je klub koji postojano, još od Tuđmanova vremena, tjera navijače, a velikim dijelom tjerao je i sponzore. Bandićev Zagreb je zapušten i razrušen, u dugovima do grla i ruševinama do koljena. A HDZ-ova država postojano je među najzaostalijim i najgorim članicama EU po skoro svim relevantnim kriterijima, od funkcionalne demokracije do ekonomije, slobode medija, pravosuđa, indeksa korupcije...
Nit vodilja
A ispod - ili iznad - svega toga, zajednička crta koja je vezala Mamića, Bandića i HDZ, pored moći, interesa, utjecaja i probitka jest - novac. Tuđi novac. Javni novac. Klupski novac. Gradski novac. Državni novac.
Mamićeva presuda neće sama po sebi spasiti hrvatski nogomet, jer je on bio zagađen kriminalom i prije Mamićeva doba, a bit će plijen Mamićevim nasljednicima i pretendentima na njegov tron dokle god se u nogometu bude vrtjelo dovoljno love.
Bandićev nagli odlazak malo će zbuniti, ali neće obeshrabriti interesnu hobotnicu koja se omotala oko Zagreba i njegovih poslova, projekata i financija.
Dok HDZ zna da je na vlasti novac, pa se u oporbi tako žestoko, često i ne prezajući od pučističkih prijetnji i terorističkih akata, bori za povratak na čelo države.
I kao što Mamići i Bandić odlaze, tako HDZ ostaje, zajedno s institucijama, policijom i pravosuđem, s ortacima i partnerima koji su održavali taj sustav.
Ovo je tek kraj jednog poglavlja. Druga se tek pišu.