Bostonski davitelj silovao žene i davio ih najlonskim čarapama

U specijalu 'Nikad otkriveni ubojice' donosimo priče koje su šokirale i zaprepastile javnost, a unatoč opširnim istragama zloglasni monstrumi nikad nisu pronađeni...

Žrtve Bostonskog davitelja bile su stare između 19 i 85 godina i bile su isključivo žene. Ubijene su u svojim domovima, a prije toga su silovane. Zadavljene su najlonskim čarapama. Policija je bila toliko bespomoćna da je čak zatražila pomoć vidovnjaka.

Naime, Od lipnja 1962. do siječnja 1964. godine ulicama Bostona harao je ubojica koji se smatra odgovornim za smrt najmanje 13 žena u slučaju koji je postao poznat pod nazivom 'ubojstva najlonskim čarapama' .

NIKAD OTKRIVENI UBOJICE Sve žrtve brutalnog 'Biblijskog Johna' su imale menstruaciju

Žene su poznavale ubojicu?

Budući da na ulaznim vratima njihovih domova nije bilo tragova nasilnog ulaska , pretpostavljalo se da su žene, ili poznavale ubojicu, ili su ga dobrovoljno pustile u stan vjerujući da se radi o dostavljaču, nekom od radnika, kućepazitelju i slično.

Prva žrtva bila je Anna E. Slesers (55) . Pronašli su je mrtvu 14. lipnja 1962. godine u njezinom stanu na trećem katu u Ulici Gainsborough, u Back Bayu. Bila je seksualno zlostavljana nepoznatim objektom te zadavljena remenom s kućnog ogrtača.

Mary Mullen (85) je bila sljedeća žrtva . Ona je navodno umrla od srčanog udara, no kasniji izvještaji pokazali su da je bila meta Bostonskog davitelja.

Nina Nichols (68) zlostavljana je, te zadavljena najlonskim čarapama 30. lipnja 1962. godine. Isti dan ubijena je Helen Blake (65), a pronašli su je u njezinom stanu u Ulici Newhall.

AUSTRALIJA ODAHNULA Umro je Hrvat serijski ubojica: Brutalno je zaklao 7 turista...

Dio mlađih žena napustio grad

Iako se o ubojstvima mnogo pisalo pa se očekivalo da će žene biti više na oprezu, ubojstva su se nastavila i nakon prva četiri slučaja. Panika i strah uvukli su se u stanovnike Bostona, a dio mlađih žena je napustio grad. Neke su pak nabavile suzavac te stavile lokot na svoja kućna vrata.

Crni niz nastavio se ubojstvom Ide Irge (75) . Policija ju je našla zadavljenu na podu stana. Na sebi je imala poderanu spavaćicu koja je otkrivala tijelo. Noge su joj bile smještene na dvije stolice, a ispod stražnjice je imala jastuk. Nakon manje od 24 sata, blizu prethodnog mjesta zločina, pronađeno je tijelo medicinske sestre Jane Sullivan (67) u kupaonici.

Strah stanovnika bivao je sve veći, a nakon tri mjeseca davitelj je ponovo krenuo u akciju. Sophie Clark (21), afroamerička studentica, pronađena je mrtva 5. prosinca , samo nekoliko ulica dalje od mjesta na kojem je ubijena Anna Slesers . Sophie je bila gola, a forenzičari su po prvi put pronašli tragove sjemena na nekoj od žrtava. Unatoč tome što je bila poznata kao jako oprezna osoba, nepovjerljiva prema strancima, skončala je od ruke Bostonskog davitelja.

Sophijina susjeda kazala je policiji da je nepoznati muškarac kucao na njezina vrata , rekavši da su ga poslali da pofarba zidove. Otišao je nakon što mu je rekla da njezin suprug spava u susjednoj sobi.

Policija je postala očajna

Tri tjedna kasnije, ubijena je Patricia Bissette (23) . Trudnu djevojku u stanu je pronašao šef koji je došao provjeriti zašto se nije pojavila na poslu . Ležala je na krevetu prekrivena plahtom. Do novog ubojstva trebalo je proći nekoliko mjeseci, a policija je u međuvremenu očajnički pokušavala pronaći vezu između ubijenih žena i muškaraca koje su poznavale . Svi profili seksualnih napadača u Bostonu su provjereni, no istraga nije napredovala.

U ožujku 1963. Bostonski davitelj je silovao i ubio Mary Brown (69). Žena je bila izbodena i zadavljena. Isto se dogodilo Beverly Samans (23), čiju su smrt otkrili nakon što se nije pojavila na probi zbora . Djevojci su ruke bile zavezane iza glave maramom, a oko vrata je imala najlonsku čarapu.  Na vratu je imala četiri ubodne rane , a u ustima tkaninu.

Posljednju žrtvu pronašle su cimerice u stanu

Bespomoćna policija potražila je pomoć vidovnjaka. Ubojicu je opisao kao mentalnog bolesnika koji je na dane ubojstava bježao iz psihijatrijske bolnice u Bostonu. Priča je brzo pala u vodu kada se dogodilo novo ubojstvo.

Dobrostojeća udovica Evelyn Corbin (58) ubijena je u rujnu 1963. Pronašli su je golu u krevetu , a  u usta joj je bilo nagurano donje rublje. Na ustima i ružu pronašli su tragove sjemena.

Dizajnerica Joann Graff (23) je silovana i ubijena u studenom iste godine. Nekoliko opisa njezinog ubojice poklapalo se s opisom muškarca koji je pokušao ući u stan susjede Sophie Clark. Muškarac je nosio tamnu majicu, jaknu i zelene hlače.

Posljednja žena ubijena je 4. siječnja 1964. godine. Cimerice su pronašle Mary Sullivan (19) mrtvu na krevetu. Bila je zadavljena tamnim najlonkama . Obdukcijom je utvrđeno da je seksualno zlostavljana drškom metle . Dokazi s mjesta zločina i okolnosti ubojstva upućivali su na Bostonskog davitelja.

Priznao da je ubojica pa  porekao

Ni danas nije poznato je li sve zločine počinila jedna osoba . Dok javnost vjeruje u tu teoriju, policija nije sasvim sigurna. Naime, neki su kriminolozi smatrali da je za sva ubojstva najlonkama odgovoran jedan serijski ubojica, a drugi da ih bilo više, od kojih su neki mogli biti imitatori.

Glavni osumnjičeni kandidat za Bostonskog davitelja bio je Albert DeSalvo , no stručnjaci nisu mogli naći dovoljno dokaza da ga optuže za smrt bilo koje od žrtava. DeSalvo je prvo priznao da je ubio desetak žena , među kojima i 19-godišnju Mary Sullivan.

Neka priznanja dao je pod hipnozom , druga u budnom stanju, a treća je ispričao kolegi iz zatvora . Zanimljivo je da su istražitelji u njegovim pričama otkrili informacije koje je mogao znati samo ubojica, ali i neke nedosljednosti. Davitelj je kasnije porekao priznanje pa nikada nije osuđen. Izboden je na smrt u zatvoru 1973. dok je služio doživotnu kaznu za pljačke i neke druge seksualne zločine.

Tko je ubojica Mary Sullivan otkrili 50 godina kasnije

Bostonska policija je 11. srpnja 2013. godine objavila da je uz pomoć DNK otkrila dokaze koji DeSalvu povezuju s ubojstvom Mary Sullivan. Kako bi ponovno otvorili slučaj stručnjaci su morali smisliti način da dođu do novih dokaza. U stilu CSI filmova pokupili su bocu koju je odbacio DeSalvin nećak i DNK iz njegove sline usporedili s onom koja je pronađen na mjestu zločina.

Analiza genetskih markera na kromosomu Y koji se prenosi muškom linijom utvrdila je gotovo potpuno podudaranje , isključila je čak 99,9 posto populacije - na sreću istražitelja DeSalvo je imao rijetku vrstu kromosoma Y. Ova činjenica bila je dovoljan razlog da se na sudu dobije osnovana sumnja i ishodi nalog za ekshumaciju kako bi se obavila izravna analiza njegove DNK.

Konačno su 19. srpnja državni tužitelji i policijski dužnosnici objavili kako rezultati potvrđuju da su sjemene tekućine s mjesta zločina iz 1964. uistinu pripadale DeSalvu . Tragovi muške DNK otkriveni su krajem 2012. na ostacima Mary Sullivan i deke na kojoj je pronađeno njezino tijelo. Napredna analiza već raspadnutih ostataka DNK ne bi bila moguća bez razvoja suvremene forenzičke tehnologije. Bostonska policija objavila je da nema dovoljno DNK za analizu drugih slučajeva, međutim, najavila je da će ponovno, na temelju novih dokaza, istražiti 'Zaboravljeni slučaj'.